Kinezi su kao od šale “okupirali” Republiku Koreju, započeli su veliku berbu medalja i već ih imaju osam, ponajprije zahvaljujući skokovima u vodu, započela su i vaterpolska natjecanja, kao i daljinsko plivanje - do početka onog najzanimljivijeg dijela SP-a u vodenim sportovima - onog u “klasičnom” plivanju - ostalo je još pet dana (21. - 28. srpnja).
Hrvatska plivačka delegacija sastavljena od 10 plivača i tri trenera u utorak je iz Zagreba krenula za Gwangju. Naš bivši proslavljeni plivač Miloš Milošević je, logično je, uz Lovrenca Franičevića i Domagoja Zajeca, jedan od trojice trenera.
Što se tiče očekivanja od hrvatskih plivača, Milošević je odradio “copy/paste” informaciju kakva je uobičajena u našem plivanju uoči velikih natjecanja u posljednjem desetljeću:
OSOBNI REKORDI
- Od svih očekujemo ostvarivanje najboljih vlastitih rezultata, i to će biti dovoljno. Nažalost, Marina Mogića i Franka Grgića, koji su već ostvarili norme za OI na 800 i 1500 metara, nema među putnicima. Bitno je da su njihove ozljede pod kontrolom.
Za što će biti dovoljni najbolji pojedinačni rezultati, naravno, bude li ih u Gwangjuu:
- Polufinala, plasmani među 16, nadam se i neka A norma za Tokio. To prije svega očekujem od Antona Lončara i Brune Blaškovića, a od svojih najboljih vremena može odskočiti još netko i ostvariti podvig.
Kad je Miloš plivao, hrvatsko je plivanje bilo na puno većoj razini, sada je stvarnost prosječnost:
- Istina, danas smo ispod te razine koju smo imali tijekom 90-ih i 2000-ih. Nakon ukidanja “hi-tech” odijela ostali su otišli korak naprijed, mi smo malo posustali. Oni su prebacili u “osmu brzinu”, mi smo ostali u petoj. U drugim plivačkim zemljama, barem u većini njih, napredovala je i metodika rada, svi oni imaju plivačke centre u kojima plivači imaju uvjete za treniranje dvaput dnevno. Mi to još nemamo, ali se već naziru pomaci nakon izbora novog predsjednika HPS-a Vladislava Veselice. On je već počeo ekipirati sponzore, pridružio nam se Janaf, možda ćemo i mi uskoro imati jedan takav vrhunski centar.
Superheroja više nema
Svojevrsna stagnacija je preduga...
- Još tamo negdje od 2010. Juniori su nam i dalje pri vrhu, a onda pomalo nestaju u sudaru s drugima koji imaju puno bolje uvjete. No, idemo pomalo naprijed, uvjeren sam da će opet biti sve puno bolje. Bolje je, recimo, u tom segmentu što konačno imamo odlične dugoprugaške plivače. U pravilu smo bili dobri u sprinterskim disciplinama, maksimalno do 200 metara. I sam sam bio ta “sorta”.
Kakva je “slika” svjetskog plivanja u “postphelpsovsko” vrijeme? Nema više nekog plivačkog “superheroja”...
- On je otišao, još se nije pojavio netko sličan, a možda nikad i neće. Zanima me kako će reagirati neki novi ruski klinci, oni se vraćaju poslije duže stagnacije. Standardno dobri bit će Amerikanci, Australci... I ovi potonji bili su se malo primirili, vidjet ćemo kako će reagirati u “svojoj vremenskoj zoni”. Zanimljivo će biti vidjeti može li Britanac Adam Peaty ispod 57 sekundi na 100 prsno. Teško mi je predvidjeti neku posebnu zvijezdu, a siguran sam da će opet iskočiti neki klinac ili klinka za koje se u jednom trenu zapitate otkud je došao ili došla...