Brazilian F1 driver Ayrton Senna adjusts his rear view mirror in the pits 01 May 1994 before the start of the San Marino Grand Prix. Senna died after crashing in the seventh lap.
AFP

25. OBLJETNICA TRAGEDIJE, 2. DIO

NIJE HTIO ODUSTATI IAKO JE BIO UTUČEN I SLUTIO DA MOŽDA VOZI U SMRT Iako je prošlo četvrt stoljeća od njegove pogibije, još je jedan od najslavnijih

AUTOR:
  • OBJAVLJENO:
  • 01.05.2019. u 16:15

  • Iako je prošlo četvrt stoljeća od njegove smrti, Ayrton Senna još je jedan od najslavnijih i najpopularnijih vozača Formule 1 svih vremena, što je samo po sebi dokaz kakav je trag ostavio u svojih deset godina u sportu.

    Senna je u doba pogibije bio na vrhuncu popularnosti, do tada je cijelo jedno desetljeće proveo u Formuli 1 i u međuvremenu definirao cijelu jednu eru, postavljajući rekorde i vozeći čudesne utrke, ali i kršeći pravila, a istodobno je posjedovao rijetko viđenu karizmu kojom je izazivao emocije i kojom je poput magneta privlačio mase da nedjeljna poslijepodneva provode uz televizijske ekrane gledajući F1 utrke.

    FILE PHOTO: Motor Racing - Formula One, F1, British Grand Prix - Silverstone 8-10/7/88 Ayrton Senna celebrates. Mandatory Credit Action Images/File Photo PLEASE SEARCH
     

    Nemoguće usporedbe

    Utjecaj koji je Senna imao bio je fascinantan, posebno u domovini, jer se uvijek dičio Brazilom i predstavljao ga s ponosom, iako je prije 25 do 30 godina većina Brazila živjela u bijedi i siromaštvu i tek se počeo oporavljati od 20-godišnje vojne diktature.

    Senna je, s druge strane, pomagao sunarodnjacima - i danas fondacija koju je pokrenuo djeluje te, primjerice, nabavlja opremu za škole i na razne načine pomaže djeci i mladima - i bio je svojevrsno nacionalno blago, takvo da je po mnogima bio i veća faca negoli slavni nogometaš Pele. Njegova smrt izazvala je šok ne samo u Formuli 1 nego u cijelom svijetu, a “špalir” na ulicama Sao Paula koji je pratio Sennin lijes na putu od aerodroma do groblja činilo je, procjenjuje se, više od tri milijuna ljudi.

     

    U mnogobrojnim anketama, i među vozačima i među javnosti, Senna je i prije, a i danas ga još proglašavaju najboljim vozačem F1 u povijesti iako je to uvijek osjetljiva tema jer nema objektivnih i jednakih mjerila kojim bi se uspoređivali vozači iz pedesetih i šezdesetih godina (Fangio, Clark, Hill...) s onima iz osamdesetih i devedesetih (Lauda, Prost, Senna...) ili dvijetisućitih (Schumacher, Hamilton, Alonso...). Drugačija vremena, drugačiji bolidi, drugačiji uvjeti. Ayrton Senna nije imao ni najviše pobjeda, ni najviše titula, ali da je bio poseban vozač, jedan od onih koji se ističe i koji se po mnogočemu može uzeti kao referentna točka, neosporna je činjenica.

    Točno na današnji dan prije 25 godina, malo iza 14 sati, Senna je krenuo u 162. utrku u karijeri, ali nitko nije mogao pretpostaviti da će mu biti i zadnja u životu, makar je on sâm imao loš predosjećaj.

     

    Jer zlokobni vikend u talijanskoj Imoli već je dan prije na kvalifikacijama uzeo život Austrijanca Rolanda Ratzenbergera, a u petak je na treninzima teško izlijetanje preživio Brazilac Rubens Barrichello, tada 21-godišnjak kojeg je Senna uzeo pod svoj “nadzor”.

    Stalno pod stresom

    Senna se zbog svega nije osjećao ugodno, u satima prije utrke provodio je vrijeme sa svojim najvećim rivalom, koji je u međuvremenu otišao u mirovinu, Alainom Prostom razgovarajući o sigurnosti u Formuli 1. Nagovarao je Prosta da i on iskoristi svoj utjecaj da se poveća sigurnost bolida. Na sastanku vozača također toga dana potaknuo je temu o ponovnom uspostavljanju “sindikata” vozača kako bi tražili bolje sigurnosne uvjete. Kao da je slutio da se nešto crno sprema...

    Sennu je k tome službeni liječnik FIA-e Sid Watkins, s kojim se kroz zajedničke godine u Formuli 1 sprijateljio, poslije Ratzenbergerove nesreće nagovarao da odustane od utrke.

    - Vidio sam da je utučen zbog svega što se događalo tog vikenda, s Rubensom i posebno Rolandom, i vrlo je emotivno proživljavao te trenutke. Zato sam mu rekao: ‘Ti si trostruki svjetski prvak, dokazao si da si najbrži od svih ovdje, ne moraš više voziti, pusti sve to, hajdemo radije na pecanje’ - otkrio je kasnije u intervjuima Watkins.

    - Nije me poslušao, samo je rekao ‘ne mogu odustati, moram još voziti’.

    Senna je te 1994. prešao u Williams iz McLarena, budući da je Williams bio predvodnik u razvoju elektronike u bolidima (osvojili su naslove 1992. i 1993. s Mansellom, odnosno Prostom), ali uoči sezone pomoć elektronike je zabranjena. No, Senna svejedno nije skrivao da se nije osjećao ugodno.

    Ayrton Senna of Brazil and driver of the #12 John Player Special Team Lotus Lotus 98T Renault EF15 V6t turbo during practice for the Brazilian Grand Prix on 23 March 1989 at the Autodromo Internacional Nelson Piquet Jacarepagua circuit near Rio de Janeiro, Brazil. (Photo by Mike King/Getty Images)
    Mike King/Getty Images
     

    - Imam vrlo loš osjećaj vozeći ovaj bolid i vozeći ga na limitu. Nisam imao nijedan krug u kojem sam se osjećao sigurno i samopouzdano u bolidu, dapače, vrlo sam nesiguran. Mijenjali smo sjedalo i upravljač, ali nije pomoglo. Bolid ima svoje karakteristike s kojima se ne osjećam ugodno, stalno sam pod stresom, sve je nekako krivo.

    Vectra diktirala tempo

    Senna je to govorio uoči sezone, a kako prve dvije utrke nije uspio ni završiti - što mu je bio najlošiji ulazak u sezonu u karijeri - nervoza je sve više rasla.

    Sama utrka za VN San Marina, odnosno minute neposredno prije kobne nesreće, također su bile neobične. Na startu je došlo do velikog sudara J. J. Lehta i Pedra Lamyja, zbog čega je na stazu izašao sigurnosni automobil i predvodio kolonu. Bila je to, zapravo, tek treća utrka ikada u kojoj je sigurnosni automobil bio aktiviran jer je uveden tek sezonu prije. A bio je to tada Opel Vectra, praktički običan obiteljski automobil koji nije bio posebno brz i bio je posve neprikladan za tu ulogu.

    Senna, koji je bio vodeći, nekoliko je puta došao uz bok Vectre i signalizirao vozaču da vozi brže jer su se zbog spore vožnje gume na bolidima hladile, pa je i tlak u njima padao. I to je sigurno jedan od bitnih faktora nesreće kada je Senna na početku sedmog kruga izgubio kontrolu i odletio u betonski zid. Telemetrija je pokazivala da je uspio usporiti sa 310 na 220 km/h, ali osim faktora brzine, ključan detalj bio je da se odlomio dio ovjesa koji spaja kotač s glavnom konstrukcijom bolida i da je on pogodio Sennu u glavu.

    Duša napustila tijelo

    Nijedan drugi dio tijela, što je kasnije otkrila liječnica koja je provela obdukciju, nije praktički stradao. Nije bilo lomova ni ozljeda ni na kojem drugom organu osim glave.

    reuters
     

    Sennina se glava, nakon što se bolid odbio od zida i zaustavio u jednom kratkom trenutku pomaknula, no vjerojatno to nije bio svjestan pokret, nego je glava samo nekontrolirano klonula.

    - Čim sam došao na mjesto nesreće, vidio sam da je situacija iznimno kritična - rekao je Sid Watkins, koji je bio službeni liječnik na toj utrci. - Podigao sam mu kapke i uvidio po zjenicama da je riječ o masivnim ozljedama glave. Izvadili smo ga iz kokpita i položili na tlo, a dok smo to radili, Ayrton je uzdahnuo i, iako nisam religiozan čovjek, osjetio sam kako je u tom trenutku duša napustila njegovo tijelo.

    Ayrton Senna proglašen je mrtvim u bolnici u Bologni u 18.37 sati 1. svibnja 1994. No, sjećanja na njega još žive, dapače, 25 godina kasnije i dalje su vrlo opipljiva.

     

     

    Iz drugih medija