Predrag Melnjak bio je krajem osamdesetih velika nada hrvatske, jugoslavenske i svjetske atletike, pravi vunderkind, sportski hit. Sa 17 godina bio je četvrti na 800 metara na Svjetskom juniorskom prvenstvu u Ateni, dvije godina kasnije, samo nekoliko tjedana nakon operacije, ponovio je takav doseg u Sudburyju. I onda je 1992, taman kad se očekivalo da veliki talent pretoči u seniorske vode, sa samo 23 godine iznenada završio karijeru.
Njegovi rezultati, međutim, i danas izazivaju poštovanje. I nakon 30 godina je hrvatski dvoranski rekorder na 800 metara (1:46.40), a taj je rezultat sve do prije nekoliko tjedana, kada ga je srušio bosanskohercegovački atletičar Amel Tuka, bio i balkanski rekord. Na životu je i njegov juniorski rekord na otvorenom (1:47.20), koji će ove godine pokušati skinuti Marino Bloudek.
Trčao još u Maksimiru
Melnjak je nakon oproštaja ponešto radio u atletici, što kao klupski djelatnik u svojoj Puli, što kao trener i savjetnik sinu Petru, koji je pokušao ići tatinim stopama. Danas nije izravno uključen u Kraljicu sportova, ali prati sve, pa tako zna i da se bliži Kros Sportskih novosti, na kojem je nekad i sam pobjeđivao.
- Svega se sjećam. Kros SN je natjecanje na kojem stasaju mladi atletičari, lijepo je što je opstao do danas. U moje se vrijeme održavao u Maksimiru, a pratio sam ga ponešto i nakon preseljenja na Bundek, dok sam još uvijek bio aktivan u atletici kao djelatnik u klubu. Imam doista najljepše mišljenje o toj priredbi, bilo je to krasno iskustvo, čak i kad sam gubio. Doista bih svakome preporučio, ne samo onima koji su u atletici, nego i u sportu općenito - rekao je Melnjak i pokušao se prisjetiti svojih rezultata.
- Mislim da sam imao dvije pobjede i jednu izgubljenu utrku, u kojoj sam bio tek četvrti. A u svom prvom nastupu i ne znam koji sam bio, negdje u pozadini. Tada još nisam ni bio etablirani atletičar, bili su to moji prvi atletski dani, kada je djeci odlazak na Kros sam po sebi bio pojam, kao odraslima olimpijske igre. Za razliku od nekih, mene Kros nije otkrio, taj prvi nastup zapravo je bio fijasko, ali ništa zato. Poslije su se nizale pobjede - smije se Melnjak.
Gdje je danas i čime se bavi negdašnji atletski dragulj?
- Već dugi niz godina sam u realnom sektoru, u privredi, što u bankarstvu, što u turizmu. Trenutačno ne radim jer sam na bolovanju zbog prometne nesreće, koja je bila dosta ozbiljna pa se rehabilitiram već nekoliko godina. To je život.
U razgovoru s Melnjakom neizbježna je tema njegov prerani oproštaj. Prilike za odlazak u inozemstvo je propustio i neposredno nakon raspada Jugoslavije, kad je Hrvatski atletski savez tek počinjao djelovati i nije mu mogao pružiti gotovo nikakvu podršku, odlučio je okončati karijeru. Žali li danas zbog takve odluke?
- Žao mi je, apsolutno. No, to je, mislim, u trenutku kad sam se prestajao baviti atletikom, bila jedina moguća odluka. To su bile ratne godine, kad nije bilo ni jednostavno, ni perspektivno baviti se atletikom. Ali žao mi je zbog pogrešnih odluka koje sam ranije donio. One su možda bile i presudne kad sam razmišljao trebam li ostati u atletici i kapitalizirati to ili se oprostiti. No, za prolivenim se mlijekom ne plače...
Ako tada nije bilo perspektive, kako gleda na današnje stanje hrvatske atletike?
Nema stručnog rada
- Pratim hrvatsku atletiku vrlo intenzivno, a kakvo je stanje? Tužno je. Na žalost. Atletika je negdje u zapećku sportova, ona je slika i prilika toga kako funkcionira Hrvatski olimpijski odbor. Imamo mi talentirane atletičare, mi smo i općenito talentirana nacija za sport. Prije svega smo zdrava nacija pa zato dolazi i taj talent do izražaja. Ali ti potencijali nisu iskorišteni i dok se ne dogodi velika generacijska smjena, od naše atletike, na žalost, neće biti ništa - kaže Melnjak, pa nastavlja:
- Imamo nekoliko bljeskova, ali isključivo u tehničkim disciplinama, Blanka, Sandra i ostali... Imamo i cure koje trče prepone dobro, ali to nije dovoljno. Svjetska je atletika otišla daleko, daleko naprijed. Pitanje je zašto mi nemamo trkačke discipline, a odgovor je vrlo jednostavan - zato što se tu ne radi, zato što se ne ulaže, zato što je cijeli sustav u sportu nakaradan. Možda je to pretežak termin, ali zapravo jest nakaradan. Mladi nisu motivirani, ne potiče ih se, sve se svodi na nekakve sitne interese, tu počinje i završava priča. Nekoliko trenera vodi priču i takva nam je cijela atletika. Ali mislim da to nije samo problem atletike, tako je u više sportova.
Ni situacija s infrastrukturom nije idealna.
- Nije, ali je puno bolja nego prije. Osamdesetih godina smo imali dvije-tri atletske staze u Hrvatskoj, a danas ih ima praktički svaki veći grad, dobili smo ove godine konačno i dvoranu. Ali nema stručnog rada. A nije istina da nemamo mjesto na kojem se to može naučiti. Postoji KIF, ljudi tamo znaju i prenose to znanje, nekakve diplome izlaze s tog fakulteta, ali jednostavno ne postoji sustav koji poslije kontrolira provedbu toga i pitanje je zašto se to znanje ne primjenjuje.
Prijave za Kros SN do 17. travnja na HAS-u i utrka.com
Prijave škola za ovogodišnji Kros se primaju najkasnije do 17. travnja na e-mail Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite., isključivo na obrascu za prijave, koji se može preuzeti na stranici www.has.hr.
Prvi put će trčati i učenici trećih i četvrtih razreda osnovnih škola, a prvi put u povijesti organiziramo i utrku građana, koji će odraditi jedan krug dužine četiri kilometra.
Prijaviti se mogu svi putem stranice www.utrka.com. Start je u 9 sati, prije nego što u akciju krenu školarci. Na startu će, dakako, biti i studenti, koji za prijavu trebaju kontaktirati Zagrebački sveučilišni športski savez.