Prvih 60-ak kilometara se vozilo u slavljeničkom ritmu, a ono što su svi čekali je bio dolazak u Pariz, osam krugova po Elizejskim poljima i utrku za pobjednika ove svojevrsne Formule 1, jer mnogi smatraju da je pobjednik posljednje etape Toura zapravo prvak svijeta u sprintu.
Pa, ako je to tako, onda možda ta nagrada nije mogla otići u bolje ruke. Australac Caleb Ewan je osvojio treću etapu ovogodišnjeg Toura i dokazao da je najbolji sprinter. Stigao je iz pozadine i ujurio u cilj za nekoliko centimetara ispred Nizozemca Dylena Groenewagena. Ništa se, naravno, nije moglo promijeniti u ukupnom poretku, postolje se već odredilo nakon 20. etape, a treba samo dodati da je Točkastu majicu za najboljeg penjača osvojio Francuz Romain Bardet, Zelenu majicu najboljeg sprintera Slovak Peter Sagan, a Bijelu majicu za najboljeg mladog vozača Egan Bernal.
Pariz je bio okupiran kolumbijskim zastavama i navijačima velikog pobjednika Egana Bernala, dok Francuzi i dalje čekaju da se i njima jednog dana ostvari san.
Najmlađi pobjednik od Drugog svjetskog rata
Prvi čovjek koji mu je čestitao bio je Geraint Thomas, Velšanin i suvozač Egana Bernala, u momčadi Ineosa. Iako je tog trenutka Thomas predao naslov najveće utrke na svijetu, nije se ponašao kao veliki gubitnik. - Nemoj se sramiti pokazati osjećaje. I muškarci ponekad plaču.
Tako je završila velika utakmica dvojice kapetana i jedne momčadi. Thomas je branio naslov na Touru i bio je programiran da vodi momčad Ineosa uz Chrisa Froomea. No, teška ozljeda Froomea je izbacila iz Toura, a Bernal je pozvan da kao dokapetan sudjeluje u velikoj utrci. - Ja sam, zapravo, to i želio, ali sam u dogovoru s ljudima iz momčadi zaključio da bi mi Giro trebao biti vrhunac sezone.
Najbolji gdje je najteže
Vrhunac sezone koji se nije dogodio. Slomljena ključna kost, što je najčešća ozljeda biciklista - nešto poput prehlade kod običnih smrtnika - spriječila je 22-godišnjeg Kolumbijca da vozi po Italiji. I tako je završio na Touru te u nevjerojatnom raspletu zasjeo na prvo mjesto i kao treći najmlađi svih vremena osvojio veliku nagradu. Ali, prvi otkad se na Touru dijeli Žuta majica za vodećeg u ukupnom poretku i kasnijeg pobjednika.
- Mislio sam da mi je Žuta majica zauvijek izmaknula nakon kronometra, nisam bio zadovoljan kako sam odvozio kronometar. Ali, čekao sam svoje vrijeme.
Čekao je Alpe. Tamo gdje svi Kolumbijci uživaju, tamo gdje je patnja najveća, i Bernal se ponašao poput divlje mačke. - Čudo je kako se taj momak penje i leti na uzbrdici. Izgubio sam Tour, ali sam sretan jer sam bio sudionik jedne ovako velike priče.
Thomas je još jednom zagrlio Bernala i otišao na hamburger. - Popit ću nešto kada se vratim kući obitelji.
A Bernal je, kaže, te večeri zaspao kao beba, s tim da je prethodno nazvao obitelj. - Tata je jedva govorio, ali nekako je smogao snage reći - čestitam. Sjećam se kad sam prije nekoliko godina s ocem gledao Tour de France i maštao da i ja jednog dana budem tamo. Iako sam bio loš na kronometru, nisam izgubio nadu jer sam znao da sam ja, što Tour ide dalje u visinu, još bolji, još čvršći.
To, naravno, nije nimalo slučajno. Naime, Egan Bernal se rodio blizu Bogote u Zipaquiru, gradu sa 130.000 stanovnika. Rodio se ispod oblaka Anda i tamo je najveći dio svojeg mladog života, vozeći se na nadmorskoj visini od 2650 metara. Upravo je tamo i naučio što znači patiti i biti pobjednik.
- Tamo gdje je nekima bilo najteže, meni je bilo najlakše.
Rodio se pod oblacima, da bi jednog dana te oblake zajahao, osvojio i već danas, sa 22 godine otišao u povijest. Bernal je sa 22 godine bio najmlađi u pelotonu Toura, ali ga to nije smetalo da na briljantan način odvozi posljednje tri etape jer bio je to užitak za sve njegove prijatelje, a pogotovo za Thomasa.
Ovo je za Kolumbiju
Njegov talent je nemjerljiv, baš kao i njegova snaga. Kada je krenuo, bilo ga je jednostavno užitak pratiti, ako si i dok si mogao. Ali svima je bilo jasno da će u jednom trenutku pobjeći od svih i odvoziti svoj pobjednički krug iz okruženja gdje je rođen. Bicikl mu je uvijek bio najdraža igračka i prve velike rezultate je ostvario na brdskom biciklu, bio je drugi pa treći u krosu na prvenstvu svijeta, a onda se 2016. preselio među velike dečke. Prvu je utrku osvojio u Rumunjskoj, bio je uspješan i u Sloveniji, ove je godine osvojio Pariz - Nicu i švicarski Tour, a onda ga je prijelom ključne kosti onemogućio da krene u lov na Giro. Ali, ostala je jedna veća i bolja nagrada - Tour de France.
- Ovo je za mene, moju obitelj i kolumbijski narod. Bili smo i ostali dobri, vrhunski biciklisti - Nairo Quintana dva je puta bio drugi na Touru, jednom treći, Rigoberto Uran jednom je bio drugi - i zato je, mislim, ova pobjeda toliko zaslužena i toliko velika za Kolumbiju. Dovoljno velika da bi i CNN počeo svoj sportski prilog fotografijom slavlja iz Kolumbije, slikom radosti i ushićenja male djece koja su sjedila na ramenima roditelja, s biciklističkim kacigama na glavi dok su u zraku dominirali uzdignuti bicikli. Ponos naroda koji je toliko toga dao svijetu biciklizma i u konačnici zauzvrat dobio pobjednika svih pobjednika.
A koliko je to teško, najbolje će vam posvjedočiti Francuzi, koji 35 godina čekaju da dobiju pobjednika Toura, a nije im se dogodio ni ove godine.
Petnaest dana Julian Alaphilippe je nosio srce, strast i emocije na rukavu, a s njima i biciklizmom zaluđenu naciju, a onda se sve raspalo u roku od 24 sata. Kažu da je, razočaran, u jednom trenutku želio odustati, ali su ga iz njegove momčadi spriječili samo jednom porukom: - Nemoj samo učiniti nešto zbog čega bi jednog dana mogao požaliti.
Nibali kao jedini ‘uljez’
Poslušao ih je, sjeo na bicikl i krenuo, 13 kilometara prije cilja definitivno je izgubio Žutu majicu, ali je ostao ponosan do kraja. Jednog će dana i njemu sreća stići na vrata. Baš kao što je, istina malo ranije nego što je itko to mogao zamisliti, stigla Eganu Bernalu. U godinama koje su za biciklizam gotovo još juniorske, sjeo je na bicikl i odjurio u povijest. Danas više nije važno hoće li i koliko Grand Toura osvojiti. On svoj Tour ima i to mu više nitko ne može oduzeti.
A danas, kad zbrajamo sve što je ta momčad nekada Skya, a danas Ineosa ostvarila na Touru, možemo reći, a oni s velikim ponosom potvrditi da su ih osvojili sedam od posljednjih osam, od Bradleyja Wigginsa, preko Chrisa Froomea i Gerainta Thomasa, do Egana Bernala danas. Jedini “uljez” bio je 2014. Vicenzo Nibali. Kolumbija slavi i slavit će još danima svojeg velikog šampiona, najvećeg sportaša u povijesti Kolumbije, baš kao što Ekvador slavi Richarda Carapaza. Bernalu je bilo zacrtano osvojiti Giro, ali sudbina je htjela drukčije.
REZULTATI, 21. ETAPA:
1. Caleb Ewan (Aus/Lotto-Soudal) 3:04:07
2. Dylan Groenewegen (Niz/Jumbo-Visma)
3. Niccolo Bonifazio (Ita/Total Direct Energie)
4. Maximiliano Richeze (Arg/Deceuninck-QuickStep)
5. Edvald Boasson Hagen (Nor/Dimension Data)
6. Andre Greipel (Njem/Arkea-Samsic)
7. Matteo Trentin (Ita/Mitchelton-Scott)
8. Jasper Stuyven (Bel/Trek-Segafredo)
9. Nikias Arndt (Njem/Sunweb)
10. Peter Sagan (Svk/BORA-Hansgrohe) svi isto vrijeme
KONAČNI REDOSLIJED:
1. Egan Bernal (Kol/INEOS) 82:57:00
2. Geraint Thomas (VB/INEOS) +1:11
3. Steven Kruijswijk (Niz/Jumbo-Visma) +1:31
4. Emanuel Buchmann (Njem/BORA-Hansgrohe) +1:56
5. Julian Alaphilippe (Fra/Deceuninck-QuickStep) +4:05
6. Mikel Landa (Špa/Movistar) +4:23
7. Rigoberto Uran (Kol/Education First) +5:15
8. Nairo Quintana (Kol/Movistar) +5:30
9. Alejandro Valverde (Špa/Movistar) +6:12
10. Warren Barguil (Fra/Arkea-Samsic) +7:32