Priču je na stranicama naših novina ispričana još nakon Krosa SN na kojem je Marino Bloudek ove godine odnio četvrtu pobjedu zaredom, a nakon što je u nedjelju Virovitičanin postao juniorski prvak Europe na 800 metara, priča je obišla cijelu zemlju.
- Deset godina sam bio u nogometu, tata i djed su bili nogometaši, išlo mi je prilično dobro.
Toliko dobro da su ga kao malog zvali Dinamo i Arsenal. Međutim, nakon loma noge i oporavka, Marino Bloudek se prebacio u atletiku. I, čini se, donio pravu odluku. Barem ako je suditi po europskom zlatu iz Grosetta.
U lijepom društvu
Istina, ova priča je tek na početku, dečko iz Virovitice je još junior, ali isto tako je zgodno podsjetiti na neke koji su iz ovih ili onih razloga kao klinci mijenjali sport jer Bloudek teško može naći bolje uzore od ove trojice hrvatskih sportskih velikana.
Redom: Toni Kukoč, Ivano Balić i Damir Martin. Zvuči dobro, zar ne? Pogotovo za Bloudeka, koji može biti ponosan naći se u ovom društvu. A našao se zato jer je Kukoč, jedan od najvećih hrvatskih i europskih košarkaša svih vremena, kao klinac igrao stolni tenis, čak bio kadetski prvak Jugoslavije, rukometni čarobnjak Balić je pak u sport krenuo na košarkaškim parketima, a srebrni samac iz Rija Damir Martin je u veslanje došao iz plivanja za koje se odlučio još u vrijeme kad je iz Vukovara došao u Zagreb...
Mnogi će reći da sve ovo nije ništa neobično jer su najveći sportaši, a svaki od navedene trojice spada u tu kategoriju, multitalentirani. Možda ne kao Bo Jackson i Deion Sanders, koji su jednako dobro igrali i u NFL (američki nogomet) i u MLB (baseball) ili današnji generalni manager NBA momčadi Celticsa Danny Ainge, koji je kao srednjoškolac biran u momčad godine kao košarkaš, bejzbolaš i igrač američkog nogometa, ali kad u svom sportu spadaš među najbolje, to uglavnom znači da si i u drugima barem solidan.
Međutim, takvima je i najteže donijeti pravu odluku jer se može dogoditi da biraš između sporta u kojem si bolji i onog u kojem više uživaš...
- Meni je to kao da me pitate koje dijete više volim.
Sportska raznovrsnost
Tako je Deion Sanders uvijek odgovarao na pitanje “američki nogomet ili baseball”.
Neki drugi su pak sportsku raznovrsnost doveli do razine da su osvajali medalje u različitim sportovima. Pritom ne ciljamo na razdoblje od prije 100 ili više godina kad su legendarni Tarzan Johnny Weissmuller, Britanac srpskog porijekla Paul Radmilovic i još mnogi na istim Igrama osvajali medalje i u plivanju, i u vaterpolu, već se to događalo i u novijem dobu olimpizma. Tako je Kanađanka Clara Hughes kao biciklistica bila dvostruka brončana na OI u Atlanti ‘96, a kao brza klizačica osvojila četiri medalje na trima ZOI od 2002. do 2010.
Britanka Rebecca Romero je pak spojila veslačko srebro u Ateni ‘04. s biciklističkim (na pisti) zlatom iz Pekinga ‘08, a američka sprinterica Lauryn Williams je nakon srebra na 100 (2004) i zlata na 4x100 metara (2012) bila srebrna i u bobu dvosjedu na ZOI 2014. u Sočiju.