Sedam i pol godina, od prosinca 2011. u Zadru (Hrvatski kup), jedna slika nije bila viđena u našim bazenima. Žapci u vodi nakon utakmice, u zajedničkom slavljeničkom kupanju cijele momčadi i stručnog stožera, s rukama u zraku i pjesmom na usnama. Sedam i pol godina... Sve do prošlosubotnjeg predvečerja uz Savu.
“Tako je dobro, vidjeti te opet...” orilo se savskim bazenom u zbornom pjevanju Marcelića, Radu, Miloša, oca i sina Bajića, Ćuka, Biljake, Miloša, Buljubašića, Petkovića i ostatka mladostaškog društva. Neposredno nakon finala Regionalne lige. Natjecanja koje su osvojili prvi put u 11 godina. Nakon finala u kojem su “pomeli” gospare.
- Ma, mučili smo se zadnjih tjedan kao meksički psi - nesvakidašnjom je usporedbom trener Zoran Bajić opisao dane uz Savu, one koji su prethodili finalu.
Ćukovo bodrenje
Bilo je to razdoblje u koje su ušli domaćim porazom od Jadrana u Ligi prvaka. Tjedan u kojem im je sjajno rusko desno krilo Harkov provodilo dane u bolnici, na ispitivanju srčanih problema i sa sasvim izvjesnim stanjem da neće biti na raspolaganju na Final Fouru. No, bili su to i dani u kojima vratar i kapetan Marcelić nije pošteno trenirao, odnosno itekako je osjećao bol u koljenu te mu je nastup doista bio dvojben. Baš kao i Čaglju zbog trbušne viroze. A onda...
“Hej društvo... Hoću ovaj trofej, mi hoćemo ovaj trofej. Ovo je naše! Idemo ga osvojiti!” tako je grmio, kažu nam svjedoci, Miloš Ćuk u svlačionici koju sekundu prije nego li će Žapci izaći u finale.
“To!!! Idemooooo” - prihvatio je ostatak, prihvatila je cijela momčad. Nije to bio kreket žabaca, već rika lavova! Tako su i izgledali u bazenu. Odlučni, samouvjereni, spremni, usredotočeni... Kvaliteta ionako nikad nije bila upitna.
Potom su u bazenu učinili jugašima nešto što će se pamtiti još dugo. Konačan rezultat 13:12 zanemarite, on ne zrcali pravo stanje stvari i odnos kvalitete protekle subote. Ne stoga jer su mladostaši otvorili sa 4:0, jer su jugaši prvi gol dali nakon 12 minuta i 15 sekundi igre, ne zato jer je bilo i 5:2, 7:4 pa 11:5, a početkom zadnje četvrtine čak 13:6!? Sedam golova razlike! Za nekompletnu Mladost s nemjerljivo jeftinijim i neiskusnijim sastavom protiv kompletnog Juga CO! Znate li tko je posljednji učinio takvo što moćnom stroju iz Gruža?
Naravno, baš i opet Mladost, one 2011. u finalu domaćeg kupa (15:7). Uostalom, koliko je znatno ranije utakmice završila svjedoči i slika iz prve minute zadnje četvrtine, tada je još bilo “samo” 11:6. Miloš je bio prvi na lopti, a trener gostiju Vjekoslav Kobešćak samo je sjeo na klupu i mirno, šutke promatrao taj napad suparnika. Odveć je Vjeko iskusan da nije znao “pročitati” igru, cijelu dotadašnju utakmicu, govor tijela svojih i suparničkih igrača i zaključiti da će tog dana netko drugi slaviti u bazenu. Tako je došao kraj sjajnom nizu Dubrovčana koji su do te subote imali uzastopnih 10 finala i pobjeda u domaćim nadmetanjima, poput Hrvatskog prvenstva, Kupa, pa i RVL-a, koji je produžena Hrvatska liga.
Zagrljaj trenera
- Sasvim zaslužena pobjeda Mladosti i velike čestitke njima. Mislim da se ovih dana samo o njima treba govoriti, ovo je bio dan Mladosti, a naša je igra bila za zaborav - zborio je trener Juga CO.
Inače, nakon okončanja utakmice, pustimo na stranu i pobjedničko kupanje Žabaca, jedna nam se slika urezala u pamćenje. Nažalost, nije bilo kamera ili fotoreportera u blizini da ovjekovječe detalj koji slavi sport. Naime, trener Vjekoslav Kobešćak uredno je i strpljivo pričekao uz rub bazena ono prvo slavlje mladostaša, ne bi li dočekao trenera suparnika Zorana Bajića. Kad je on doplivao do ruba, trener jugaša se sagnuo, poljubio kolegu koji vodi najljućeg, najvećeg mu suparnika i čestitao mu. Istom mu je mjerom srdačno zahvalio trener Mladosti. Trenutak koji treba doživjeti, vidjeti, koji nije lako vjerno opisati, ali mu zato morate zapljeskati. Dvojica gospode iz jednako takvog sporta. Dvojica ljutih, izravnih rivala, ali sportaši prije svega.
Slavlje bez šampanjca
E a sad, kako je uopće Mladost pobijedila i je li to iznenađujuće? Pa, nemojmo se folirati, da, naravno da je iznenađenje! Nije riječ o manjku vjere u mogućnosti i kvalitete ZG sastava, ali realno, Mladost je posljednje vrijeme bila u krizi (neovisno o tome što su se počeli dizati protekla dva tjedna, o čemu smo i pisali). Nadalje, Zagrepčani su bili nekompletni, a s druge strane, moćan sastav koji vrvi zvijezdama i kojima nitko ne nedostaje! U konačnici, koliko je iznenađenje u pitanju dostatno će reći podatak da ni Uprava Mladosti nije pripremila, reda radi i za svaki slučaj - šampanjac! Mladostaši su nazdravili vodom iz bazena! Sat vremena kasnije već su doduše bili rezervirani i Jarunski dvori i tamburaši i sve pripremljeno za tulum do uskrsne zore. Tulum na kojem se uz mnoge govornike slušatelje ponajviše dojmio direktor kluba Milorad Miki Damjanić.
- Dečki, čestitam vam na trofeju za koji nisam vjerovao da ga možete osvojiti i zato ćete u utorak u Berlin ipak letjeti - uz salve će smijeha nekoć velik igrač, sada prvi egzekutivac Žabaca.
Samu pobjedu u finalu mladostaši su iznijeli na nekoliko stavki. Prvo, uz ponešto izmijenjenu zonsku obranu u kojoj su zatvorena Jugova krila (Joković, Garcia, Fatović), a značajno “isključen” i Merkulov. Istina, u takvoj se igri onda otvorio prostor za Jugova braniča-pucača Benića (5 golova). Drugo, vratar Marcelić psihički je izludio suparnika jer štogod bi išlo k njegovu golu, on je zatvarao, branio i to je vrlo brzo stvorilo strah, drhtanje ruku u jugaša. Treće, čak je devet mladostaša pogađalo suparničku mrežu. Uobičajeno su, poslovično već “vukli” Radu, Miloš (po 2 gola), ali sada im se pravom utakmicom pridružio i Ćuk (3 pogotka), Petković, Buljubašić, a oni su “povukli” klince poput Lazić, L. Bajić, Biljaka...
Veliki dan, Velika subota uz Savu. U bazenu i za klub koji su prije samo četiri godine doslovno još samo dani dijelili do ukidanja, ključa u bravu, nestanka institucije sporta, vaterpola, ali i grada Zagreba. Danas, četiri godine kasnije, klub dijele još samo 2-3 mjeseca do vraćanja svih dugova, do izlaska iz predstečajne nagodbe, sada s novim, 46. pokalom u svojoj vitrini. Žapci su uskrsnuli, mladostaši su se vratili! Na tron! Ne bi li tamo i ostali.
Pravi Dan Mladosti na Veliku subotu.