Prekrasne kasnojesenske dane zasigurno bi itekako dobro iskoristio na Jarunu, ali umjesto u svom “dvorištu”, Damir Martin ove dane provodi u - bolničkoj sobi u Münchenu. Nemalo nas je zatekla vijest da je naš srebrni olimpijski junak iz Rija 2016. završio “pod nožem”, jer ništa nije nagovještavalo takav scenarij, nije se Vukovarac žalio, barem ne javno, na probleme takve ozbiljne naravi koji bi upućivali da će morati na operaciju, a pogotovo ne na operaciju kuka.
- Pa zapravo sve se dogodilo u kratkom roku, unazad samo dva tjedna - počeo je Martin svoju priču iz klinike OCM, specijalizirane za tretmane organa lokomotornog sustava (lakat, rame, koljena, kukovi, zglobovi...) u kojoj je u četvrtak podvrgnut operaciji.
Nije da Damšo nije imao problema s ozljedama, zbog njih je uostalom i bio daleko od vrhunskih rezultata posljednje dvije-tri godine, pa čak i propustio jedno svjetsko prvenstvo, ali prije svega su to bile muke s leđima i mišićima, a sada odjednom - kuk.
Bol kroz cijelu sezonu
- Prvi put sam zakukao još u ožujku, kad sam krenuo s treninzima na vodi, ali stalno sam mislio da je nešto drugo u pitanju. Cijelu sezonu sam se mučio, nisam mogao veslati punom snagom i na svoj način, ali sam uvijek kompenzirao to na neki način s pokretima. Nakon što je završila sezona sa Svjetskim prvenstvom u Austriji početkom rujna otišao sam na odmor i kad je završila pauza, kad sam opet počeo trenirati, bol se opet javila.
Sudaranje kostiju
Srećom, u veslačkim krugovima puno je liječnika, a jedan od njih je i Tomislav Smoljanović. Brončani olimpijac iz osmerca iz Sydneyja 2000. danas je jedan od cjenjenijih hrvatskih ortopeda, a nedavno je operirao upravo kuk treneru braće Sinković Nikoli Braliću. Kod njega je završio i Damir...
- Već je fizioterapeut Ivan Golubiček posumnjao na kuk, a kod Smoljanovića smo napravili prve pretrage koje su potvrdile sumnje, pa smo dalje u poliklinici Akromion napravili magnetsku rezonancu. I tu su se doktori hvatali za glavu kad su vidjeli što sam trpio...
Jer sve snimke su pokazale da stanje nije nimalo dobro. Stručni termin Damirove dijagnoze je femoral-acetabular impingement (FAI).
- Jednostavno rečeno to je sudaranje bedrene kosti i zdjelice uslijed čega je došlo do rupture labruma, a to je hrskavica koja se nalazi na spoju bedrene kosti i zdjelice - laički je objasnio Martin.
- Odmah me Smoljanović uputio u München u specijaliziranu kliniku za takve ozljede i tu su nakon konzultacija samo potvrdili da je operacija jedino rješenje.
S takvom dijagnozom sigurno se nije bilo lako suočiti jer svaka operacija nosi rizik.
- Je, bio mi je šok i prvo sam pitao mogu li trpjeti i dalje, bez operacije, ali savjetovali su me protiv toga jer stvar se može samo pogoršati, s bilo kakvim terapijama ne može biti bolje. Uostalom, nije bila samo stvar sporta već i za normalan, “civilni” život je trebalo to riješiti. Recimo, mene nije boljelo samo na treningu već je probadalo i dok bih samo ležao na boku, a sve to ne bi prošlo samo od sebe. Dakle, morao bih na operaciju prije ili kasnije.
Operacija od 2,5 sata
S obzirom na to da konzervativne metode ne bi donijele ništa, nije bilo druge nego odmah na artroskopsku operaciju.
- Doktor Dienst je izveo operaciju u četvrtak, trajala je dva i pol sata, morali su brusiti vrat i dio glave bedrene kosti i zašiti taj labrum, no dan kasnije su mi rekli da su zadovoljni kako je prošlo. Evo, jučer sam odmah ustao na noge, malo još jasno boli, ali to je normalno. Sljedećih šest tjedana ću morati hodati uz pomoć štaka, ne smijem opterećivati nogu, pa onda mogu početi voziti bicikl.
I tu smo došli do glavnog pitanja kod svakog vrhunskog, profesionalnog sportaša poslije ozljede - koliko traje rehabilitacija?
- Rekli su mi da bih za veslanje mogao biti spreman za 5-6 mjeseci, kada ću moći raditi veslačke pokrete.
U nekoj drugoj situaciji, odnosno u nekoj drugoj godini tih šest mjeseci možda i ne bi bilo toliko presudno, niti zvučalo toliko puno i dugačko, ali s obzirom na to da je 2020. olimpijska, godina Igara u Tokiju, to sve daje drugu dimenziju situaciji u kojoj se Martin našao.
- Tokio će biti izazov u neku ruku - reći će Damir.
Malo veći izazov, čini se, ali od Tokija zasad ne odustaje.
- Ma kakvo odustajanje! Računam da ću se stići pripremiti.
Zimski dio priprema iznimno je važan za veslače, tu grade temelje za sve ono što ih čeka u ljetnim mjesecima. Damšo će sve to morati propustiti.
- Zato kažem da će povratak biti izazovan, ali ću dati sve od sebe. Ako ništa drugo, neću imati problema s tempiranjem forme ha, ha. Jer ako, recimo, krenem u travnju s veslanjem, imat ću samo jednu “špicu” sezone, a to je za 25. srpnja.
Utrka s vremenom
To je, jasno, datum olimpijskog finala u utrci samaca u Tokiju. Ne bi bilo ništa ljepše i draže da Damira Martina gledamo u jednom od šest čamaca koji će biti u toj utrci, iako će zbog ove ozljede i operacije biti u velikoj utrci, još jednoj utrci s vremenom.
- Naviknut sam da kod mene uvijek ide težim putem i da ništa nije normalno. Dapače, ako je normalno, onda to nije dobro ha, ha.