Sandra Perković
Sandra Perković i njezin trener Edis Elkasević imali su za 2017. nestvaran plan. Kada je netko toliko dominantan da je svaki poraz, ako se on uopće dogodi, ozbiljan eksces, onda ponavljanje osvajanja svjetske krune nije neobičan pothvat. OK, bilo je to osmo veliko Sandrino zlato na velikim natjecanjima, ali ovo londonsko bilo je nekako posebno. Sandra i Elkasević odlučili su da u 2017. naša najbolja sportašica smršavi, ali da rezultati ostanu isti, ako ne budu i bolji. Zahtjevna zadaća za jednu bacačicu, ali Sandra je godinu zaključila s najboljom figurom od svih bacačica svijeta i nastavila nedodirljivost u disku. U Londonu je bacila disk na 70,31 m, a niti jednom, uključujući kvalifikacije i natjecanje, njezina sprava nije odletjela ispod 69 metara. Bila je ona velika kraljica i 2017. godine. I ima još planova, ludih planova, tako barem kaže...
----------------------------------------------
Vaterpolisti i Sandro Sukno
Ivica Tucak znao je da postoji samo jedan problem. Trebalo je iz glava izbrisati kompleks koji se javljao u porazima od Srbije. I dok su se zbrajali poraza od Srba, Tucak je bio miran i govorio da to baš nije tako jer smo 2012. godine mi bili olimpijski pobjednici, na primjer. I stigla je Budimpešta i SP. Usred ljeta Budimpešta i vodeni sportovi u organizaciji Viktora Orbana i silnih milijuna ponudili su spektakl. A takva je bila i izvedba Barakuda u bazenu. Upisali su naši vaterpolisti sve pobjede, a posebno je slatka bila ona u polufinalu protiv Srbije, ona koja je značila i finale, a tu su Sandro Sukno, naš najbolji igrač, i njegovi prijatelji bili bolji i od domaćina Mađara. Dominacija naših vaterpolista i dominacija Sandra Sukna, koji je izabran i za najboljeg vaterpolista svijeta u 2017. godini. I, na žalost, u istoj toj godini suočen s aritmijom srca, zbog koje neće nastupati do konca sezone. I želimo mu svako dobro, najveća nada u 2018. godine jest da se Sukno oporavi. I da zaigra vaterpolo opet.
----------------------------------------------
Plasman nogometaša na SP
Nije to išlo lako, ali navikli smo. I na to da uoči utakmica odluke mijenjamo izbornike. Ovaj put, nakon kiksa protiv Finske na Rujevici, Antu Čačića zamijenio je Zlatko Dalić, a ovaj je skupio glave naših igrača i na pogon Luke Modrića i Andreja Kramarića Hrvatska je sredila u Kijevu Ukrajinu. I kupila si dodatnu šansu kroz kvalifikacije s Grcima. A tu nije bilo dvojbe, često sporna atmosfera oko reprezentacije, koja se pripisivala nešto lošijim izvedbama, sada je učas nestala, Hrvatska je bila kao jedno, a Grci u svemu tome nisu imali šanse te je Hrvatska jedna od 32 reprezentacije svijeta koje će sljedeće godine igrati SP u Rusiji, što je središnji sportski događaj nastupajuće godine. I nada je velika, skupina je prolazna, Argentina, Nigerija i Island. I već odbrojavamo...
----------------------------------------------
Luka Cindrić, Ivan Čupić i Igor Karačić, RK Vardar
Bio je to san za hrvatski rukomet, ne samo za makedonski. Vardar je na Final Fouru Lige prvaka dobio dvije uzastopne utakmice, dva trilera, režijom Hrvata. Prvo je Luka Cindrić u polufinalu sredio Barcelonu, a onda je gol u mrežu skupocjenog PSG-a dostatan za osvajanje naslova prvaka postigao Ivan Čupić. Kako je u Vardarovoj momčadi bio i Igor Karačić, naš je trojac i te kako bio zaslužan za to što se Vardar upisao u posebnu knjigu, onu europskih klupskih rukometnih prvaka. Posebno je u tom pohodu Vardara dominantan bio Luka Cindrić, koji je bio mozak Vardarove igre i čovjek koji držao stvari pod kontrolom. Razigravao je, zabijao kad je bilo važno. Cindrić je nova velika snaga hrvatskog rukometa...
----------------------------------------------
Braća Sinković
Oni su promijenili disciplinu u 2017. Nakon što su pokorili svijet u dvojcu na pariće, odlučili su se prebaciti na novi izazov, a to je bio dvojac bez kormilara. U kojemu će nastupati u ovom olimpijskom ciklusu do Tokija 2020. Treći je to puta da čudesna braća mijenjaju čamac jer su bili dio četverca na pariće, pa dvojca na pariće i sada su ostali svaki bez jednog vesla. Usput, početak sezone donio je ozljedu Valenta Sinkovića pa se nisu mogli uglazbiti, no, to ih nije spriječilo da na SP-u u američkom Bradentonu osvoje srebro, zaostavši u finalu 34 stotinke za Talijanima Matteom Lodom i Giuseppeom Vicinom. Uglavnom, iza njih je 2017, koja je kao prijelazna bila i najteža od svih godina u olimpijskom ciklusu. Sada slijede godine rada, tisuće odveslanih kilometara kako bi jedno jutro 2020. u Tokiju ili njegovoj okolici opet bili zlatni. To je njihov cilj.
----------------------------------------------
Marin Čilić
Hrvatska je bila na nogama, ili barem prikovana uz televizore te srpanjske nedjelje jer je živjela velika nada da će Marin Čilić postati prvi Hrvat koji je osvojio dva Grand Slama, ali i drugi Hrvat s osvojenim Wimbledonom. Iako je na suprotnoj strani stajao nepoderivi Roger Federer, Čilićeva forma, koja se podizala kroz turnir, svakako i dobar ždrijeb koji je imao, ostavljala je nadu da postoji još dovoljno snage. I za Federera. Ali nije bilo tako. Marin Čilić imao je problema sa stopalom, nije bio pravi i Federer je odjurio do svog novog Wimledona, a Marin je ostao, barem što se tiče najvećeg od svih teniskih turnira, u čekaonici. Do sljedećeg srpnja. Iako je iza njega bio ostatak godine s usponima i padovima, Marin Čilić u listopadu je ostvario i najbolji renking karijere jer se popeo na četvrto mjesto, a sezonu je nakon slabo odigranog Mastersa u Londonu zaključio na šestom mjestu.
----------------------------------------------
Tin Srbić
Veliki mali Tin. U prvoj polovici listopada iz Montreala je stigla pomalo nadrealna vijest jer je 21-godišnji gimnastičar iz zagrebačke Dubrave na preči postao svjetski prvak. Riječ je o bazičnom sportu i riječ je uspjehu koji nikad ni jedan sportaš - sportašice su tu jače - u bazičnom sportu nije uspio ostvariti. Već je u kvalifikacijama ostavio sjajan dojam, a onda je u finalu izveo najbolju vježbu života, bio je precizan, čist u izvedbi, miran i najbolji. I Hrvatska je dobila svog svjetskog prvaka, kojemu se u 24 sata život okrenuo naglavačke. Kako mu je samo 21 godina i kako pažljivo zajedno s trenerom Lucijanom Krceom gradi karijeru, budite uvjereni da ovo neće biti izoliran slučaj. Srbić je već na Svjetskim kupovima dokazao da ima čvrstu glavu, a sada kada je ušao u galeriju velikana, treba vjerovati da će se tu zadržati dosta dugo.
----------------------------------------------
Dvostruka kruna Rijeke
Rijekini nogometaši promijenili su u 2017. hrvatski nogomet. Nedodirljivi Dinamo morao je gledati u leđa Rijeki, koju je Matjaž Kek, uz leđa Damira Miškovića, odveo do povijesnog uspjeha. Grad koji teče slavio je danima, bili su to veliki trenuci za Rijeku, koja je naslov prvaka, koji je zgrabila i nije puštala iskoristivši sva Dinamova posrtanja, oplemenila i osvajanjem Kupa, u Varaždinu opet sredila Dinamo 3:1 i dva trofeja donijela na Kvarner. Bili su to veliki, najveći dani ovoga kluba i po tome će se 2017. svakako pamtiti. I na nju će se u Rijeci često vraćati. Bio je plan i stići, ako se može, do Lige prvaka, ali nije išlo preko Olympiacosa, no, Rijeka je odigrala sasvim pristojnu uvodnu skupinu Europske lige. I 2017. godinu neće zaboraviti.
----------------------------------------------
Luka Modrić, Mateo Kovačić i Real Madrid
Bila je to dominacija. I potvrda veličine koju danas nitko u svijetu nogometa i ne pokušava osporiti. Luka Modrić, tvrde čak i oni koji pretendiraju da ih smatra takvima, jest najbolji hrvatski nogometaš svih vremena. Nema tog izbora u 2017. u kojemu Modrić nije bio u krugu kandidata za najboljeg. Gotovo u svim relevantnim izborima on je najbolji veznjak svijeta, a u smiraj 2017. stigla i nagrada navijača Reala, koji su ga smjestili u idealnu momčad Real Madrida svih vremena. U ovoj godini Luka je bio ključan u osvajanju novog, 12. naslova prvaka Europe, u Cardiffu im Juventus nije mogao ništa, Real je bio proljetos i 33. puta prvak Španjolske, a na koncu 2017. stigao je i naslov klupskog prvaka svijeta, iz UAE se Modrić vratio i s nagradom za najboljeg igrača tog turnira. U Realovoj svlačionici bio je u svim tim uspjesima još jedan Hrvat, Mateo Kovačić se trudio u svakoj prilici koju je dobio od Zinedinea Zidanea ostaviti što je mogući bolji dojam. No, bila je ovo bez sumnje Lukina godina...
----------------------------------------------
Stipe Žunić
Zadarski div u Londonu je postao prvi Hrvat sa svjetskom medaljom u atletici. I pomalo razbio žensku dominaciju, koju su ovom sportu u nas inicirale Blanka Vlašić, Sandra Perković i Sara Kolak. Žunić je znao da u sebi ima rezultat oko 22 metra, a to je onaj koji ti u kugli daje nadu da je moguće. Žuniću je bilo 21,46 m dovoljno za broncu, a onda je za 27-godišnjeg Zadranina krenulo ludilo od proslava. Zadar je čekao da pozdravi svog heroja, a Stipe je jednako uživao u svim tim slavljima kao što je uživao dok je osvajao prvu atletsku mušku svjetsku medalju. I nije to kraj, za Stipu Žunića tek je počela berba. I pazite, 2018. godine je EP, a tamo Stipe isto ima neke planove...
