Možda Zagreb nije New York i možda Zagrepčanka nije Empire State Building, ali utrka stepenicama na vrh popularne poslovne zgrade na uglu Savske i Vukovarske vremenom je postala nezaobilazna stanica za brojne ljubitelje trčanja i avanture. Mogu li svladati 490 stepenica, koliko će im vremena trebati za to, mogu li popraviti osobni rekord i još malo pomaknuti vlastite granice, pitanja su koja očito kopkaju mnoge, pa i ne čudi da iz godine u godinu utrka Zagrepčanka 512 ne gubi na popularnosti.
Jučer je tako put do 25. kata tražilo više od 600 natjecatelja, a u najpopularnijoj i najbrojnijoj kategoriji solo pobjede odnijeli su Antonio Kleković, kojem su do vrha trebale dvije minute i 41.97 sekundi, te Renata Kožar koja se uspela u vremenu 3:48.64. Za one još izdržljivije uvedena je kategorija mega s dva uspona na vrh, a tu su se najuspješnijima pokazali Slovenci Matjaž Mikloša (5:22.23) i Ana Čufer (6:00.44). U kategoriji duo, u kojoj svaki član ekipe trči svoju utrku, a rezultati im se na kraju zbrajaju, pobijedili su Paula Šimunčić i Gabrijel Stojanović (6:21.29).
Svi u planine
Svi su oni dobili zasluženi pljesak, ali jučerašnja je utrka imala i tri posebna sudionika, koji su među okupljenima izazvali najveću pozornost i poštovanje. Tri osobe s različitim vrstama invalidnosti odlučile su još jednom svima pokazati da ne postoje prepreke koje se ne mogu svladati samo ako ima dovoljno volje i srca. Stjepan Dubac je nagluha osoba i penjanje na Zagrepčanku nije mu ništa novo, ovo mu je bio četvrti nastup.
No, ove je godine imao novu ulogu, u kategoriji duo trčao je s Ivom Šušak, slijepom osobom kojoj je pomogao da dođe do vrha nebodera. Stjepanu to, međutim, nije bilo dovoljno, pa je odradio i utrku u kategoriji solo, kako bi pravio društvo Toniju Bošnjakoviću, sudioniku Paraolimpijskih igara u Pjongčangu u skijaškom trčanju, ujedno i našem kolegi iz Sportskih novosti, članu grafičke redakcije. E da, i još smo jednu stvar zaboravili - Stjepan je dobrovoljni vatrogasac, član DVD Sveta Nedelja, i jučer je obje utrke odradio u punoj vatrogasnoj opremi teškoj 20 kilograma!
- Ja sam tip čovjeka koji voli da mu bude teško - smije se Dubac.
- S Ivom planinarim u sklopu inkluzijske inicijative “Planinarenje i penjanje za sve” koju sam pokrenuo prije dvije godine. Naime, osim što sam dobrovoljni vatrogasac, ujedno sam i speleolog i visokogorac, tako da sam pokrenuo projekt namijenjen osobama s invaliditetom, ali i svima drugima. Želja mi je da se planinarenje kao rekreativna aktivnost, koja ima jako puno sportskih elemenata i sadržaja, proširi među osobama s invaliditetom, jer osim onog malog broja njih koji se bave sportom, većina nije fizički aktivna, a ovo je jedan od načina kako im to omogućiti.
S tim je ciljem Dubac ove godine na Zagrepčanku poveo i Ivu Šušak.
- Namjera nam je bila promocija inkluzije i čovječnosti. Naravno, da nismo ovdje ganjali rezultat, znao sam da će mi trebati puno do vrha, ali došli smo ovdje pokazati da mi to možemo. Nije bilo bitno hoćemo li se uspeti za pet ili deset minuta, bitno je bilo da dođemo do vrha.
A sada biatlon
A naš Toni Bošnjaković, dečko s amputiranim potkoljenicama, svestrani sportaš i avanturist, nije bio zadovoljan svojim rezultatom jer kaže “nisam ja od onih kojima je važno samo sudjelovati”.
- Bilo je super iako, iskreno, malo teže nego što sam očekivao. Kad sam krenuo, malo me povuklo, pa sam se previše “zalaufao”. Inače sam planirao krenuti malo sporije, tako da sam posljednjih pet, šest katova jedva čekao da završi. Ali, sve u svemu, odlična utrka, odličan trening, nagodinu dolazim ponovno i krećem sa spuštanjem vremena - kaže Toni koji je bio malo ljutit na sebe jer je došao na utrku sa sportskim protezama.
- Trebao sam uzeti normalne jer ono što je inače najveća prednost sportskih proteza, ovdje je bilo potpuno neiskoristivo.
Naravno, kao čovjek koji nema mira, Toni je već pun novih planova.
- U siječnju me čeka Svjetski kup u parabiatlonu, a onda idem natrag u atletiku i biciklizam!
Iva, Stjepan i Toni - trojac koji potvrđuje da ništa nije nemoguće...