Jutro poslije. Ne baš jutro, ali prijepodne.
- Ne pitajte. Popio sam Normabel pa i tako jedva zaspao. Pred zoru, 4 ili pola 5, ne znam ni sam koliko je bilo.
To je Ivica Tucak, dan poslije poraza u polufinalu Europskog prvenstva. Teško ga je pogodila ta utakmica i sve što se u njoj zbivalo: od naše igre, poraza, a onda povrh svega i jedan... Uh, sada smo se suzdržali pri odabiru riječi. Dakle, jedan sudac. Koryzna mu je prezime. Čovjek koji je 1.000% izmišljeno i ni zbog čega isključio hrvatskog izbornika te mu oduzeo mogućnost da vodi momčad u borbi za medalju. Na Europskom prvenstvu! Za što su se pripremali cijeli dosadašnji dio ljeta. Samo za pojašnjenje, taj crveni karton za sobom povlači i suspenziju od jedne utakmice.
Ogroman pomak
O onomu iza nas, samo kratko:
- Izgubili smo jer smo ušli u nekakav “fajt”, što mi ne smijemo. Ne samo zato što to ni fizički ne možemo već i zato što smo zbog toga izgubili glavu, pa onda još uz sudački kriteriji... Loše je to što nismo uspjeli prelomiti utakmicu, a imali smo šanse za to. To boli. Unatoč svemu, i kriteriju i čupanju i hvatanju, mi smo imali šansu da početkom treće četvrtine dođemo do minus 1, da vratimo utakmicu u egal.
Ipak, upravo u tom segmentu ima, donekle, i nešto pozitive.
- Pozitivno je to što smo u odnosu na sve dosadašnje utakmice protiv Srbije, pa i kada smo bili jači za svjetski velikog igrača kakav je Sukno, što bismo prije u ovakvim utakmicama rušili se psihološki i rezultatski teško stradavali. Ovdje nismo, svemu unatoč. To je ogroman, ogroman pomak, ma koliko to sada čudno zvučalo. Sjetite se kako smo propadali u finalima recimo Kazanja 2015. ili OI u Riju godinu dana kasnije, protiv istog suparnika.
Odmah se prebacujemo na današnjicu ili neposrednu sutrašnjicu.
- Temelj za današnjeg pobjednika isključivo treba tražiti u psihi. Ništa drugo. Tko se uspije brže i bolje oporaviti i vratiti u turnir, taj pobjeđuje. Ja sam dečkima odmah nakon polufinala rekao, i to ću i ponoviti i prije Italije, polufinale je zatvorena knjiga i ne želim da više i jedna jedina riječ iz te knjige izađe van. Bit će vremena da ju se opet otvoriti, ali ne sad, ne ovdje.
Italija?
- E, tu imam primjer. Baš ću ga i momcima reći. Europsko prvenstvo u Beogradu 2016, kada smo igrali protiv Talijana, tada je to bilo za peto mjesto. Mi smo se tada u prvoj četvrtini doslovno raspali - veli Tucak.
Zatvoriti Di Fulvija
Joj, nažalost, i toga se sjećamo. Bilo je 5:1 za Italiju nakon osam minuta.
- Poslije smo se vraćali, imali možda čak i dobivenu utakmicu, ali to se večeras neće dogoditi. Ne smije, ni u jednom trenutku! Nama već jako dugo nedostaje medalja s EP-a, a svaka je medalja i inače, s bilo kojeg natjecanja, velik domet. Medalja za koju se večeras borimo ima za nas itekako velik značaj i ne smijemo je propustiti - naglašava izbornik te u taktičkom pogledu naglašava:
- Nipošto ne smijemo dopustiti njihovu agresivnost na našu vanjsku liniju, da nam idu, što bi se reklo, preko glave, pa onda njihov poznati tzv. produženi faul. Što se tiče naše obrane, morat ćemo jako pripaziti na te rotacije, ulaske drugog centra, bio to Molina, Prescutti, Renzuto... Tu mora i vanjska linija pomagati. Jasno, valja zatvoriti Di Fulvija, koji je najopasniji talijanski igrač - zaključno će reći izbornik Tucak.
Suci nemaju sluha za sport i sportaše
Izbornik Tucak opravdano je ogorčen na suđenje, a ponajviše na Poljaka Koryznu, koji mu je udijelio crveni karton za - ništa!?
Nakon utakmice je Tucak imao vrlo oštre riječi za ljude u bijelom, što kaže dan poslije?
- Bio sam vruće glave, ali ni sad ne znam kako bih nazvao te ljude... Oni, jednostavno, nemaju nimalo sluha za sport i sportaše. Onaj crveni karton, to je jedan užas i toliko deprimirajuće. U prijavi je napisano da sam dobio crveni karton zbog “učestalih prigovora i nekontroliranja klupe”, a ja sam radio upravo to, smirivao klupu! Crveni sam karton dobio kada sam se okrenuo prema klupi da smirim strasti i onda on meni doslovno iza leđa da crveni karton!? Ma ne, tu je čovjek nemoćan - veli Tucak.