Tom Dubravec / CROPIX

KOMENTAR

UZALUD SVA PISANJA, ZGRAŽANJA I PROTESTI KAD DRŽAVA ŠUTI, A CARUJE ZAKON TOLJAGE Divljaštva imamo u bolničkim hodnicima, u tramvaju, čak i u Saboru...

AUTOR:
  • OBJAVLJENO:
  • 12.02.2019. u 16:27

  • Sređene su države incidente kakav se dogodio u subotu na splitskoj rivi svele na minimum, a naša ga i dalje dopušta i u bolničkim hodnicima, u tramvaju, ima ga čak i u Saboru...

    Mladi nogometaši Osijeka napadnuti su u Splitu dok su šetali prema rivi u majicama s klupskim obilježjima. Bila je riječ tada o kadetima i starijim pionirima tog kluba. Djeca. Dogodilo se to u rujnu 2015.

    Iste godine, u ožujku, u istom gradu, u blizini hotela na Zvončacu, napadnuti su kadeti vaterpolista Mladosti. Djeca. Samo zato što su šetala u klupskim majicama u gradu u kojem su nastupali na Kadetskom državnom prvenstvu. Jedan je pretrpio lakše tjelesne ozljede.

    Godinu dana kasnije, u studenome 2016. u Splitu je verbalno i s nekoliko udaraca po automobilu napadnuta skupina strijelaca iz Srbije koji su nastupali na streljačkom natjecanju u Solinu.

    No, da ne bi ispalo da se baš sve ružno (iako većina, definitivno da) zbiva u Splitu. U rujnu 2016. u Zagrebu su napadnuti vaterpolisti (opet), kadeti Partizana kad su se šetali gradom u klupskim majicama.

      

    Ni susjedstvo nije bolje

    Ima tu i kolateralnih žrtava pa se prisjećamo i napada na kombi rukometaša Crikvenice (očito zabuna) 2013. kraj Dugog Sela.

    Naravno, ni susjedstvo nije ništa bolje. Nogometaše s Hvara fizički su napali 2016. u Crnoj Gori, u Baru. Prošle su godine napadnuti košarkaši Crvene zvezde u Podgorici, a 2010. godine na juniorskom EP-u u kajaku i kanuu u Kraljevu u Srbiji, napadnuti su hrvatski reprezentativci, i to zbog toga što je na svečanosti otvaranja jedan naš sportaš nosio, zamislite, hrvatski barjak! Drska provokacija! Dobio je razbijenu čašu u tijelo i tri šava.

    To vam je, dame i gospodo - Balkan. Dio Europe gdje caruje zakon toljage. Zemljopisni kraj u kojem se svako malo, kad se ovakvo što dogodi, društvo, sociolozi, pedagozi, novinari, nevladine udruge i poneki parlamentarni zastupnici silno zgroze zbog incidenta i sazovu konferenciju te zazivaju državu. Koja pak... šuti. I ništa ne radi. Kako naša, hrvatska država, tako i susjedne.

    Sada imamo novi slučaj. Vaterpolist u moru, a društvo u teroru. Bit će nekoliko dana pisanja, dobar dio političara huliganski će ispad iskoristiti za sitne, prozirne i prizemne političke bodove, i to je to. Napadači? Pa, ako ih sve pohvataju, bit će optuženi za remećenje javnog reda i mira te ako je vrataru Crvene zvezde slomljen nos, onda i za nanošenje teške tjelesne ozljede. Kazna? Poznavajući naše pravosuđe, napadači bi se uspješno mogli obraniti sinkopom. I... nikom’ ništa.

     

    Nešto možemo i sami

    Dok je tako, a bojimo se da će još dugo tako biti, nešto možemo učiniti sami. Doista nitko, s tri zrna soli u glavi, neće baš ponosno šetati u Zvezdinu, Partizanovu dresu splitskom rivom i Maksimirskom cestom u Zagrebu, ili u Dinamovoj, Hajdukovoj majici beogradskom Ulicom cara Dušana. Doduše, isto vrijedi za šetnju u u Modrom dresu Splitom ili u Bilom dresu po Zagrebu. Može netko na ovo “zafrktati” i reći da je ovakvo mišljenje neprimjereno 21. stoljeću, ali jest zdravorazumsko ponašanje u danim okolnostima podneblja u kojem živimo.

    No, nemojmo se zavaravati. Preksinoćnji izgred samo je slučajno ispao međunacionalni jer u našoj Hrvatskoj, toliko smo puta svjedočili, neki nažalost i doživjeli silne neugodnosti, štetu i fizičke napade samo zato što su stigli u drugi hrvatski grad s “krivim” registarskim oznakama na automobilu. Da se razumijemo, s hrvatskom registracijom, ali u “krivom gradu”.

     

    Ne budimo naivni

    Dakako, ne shvaćajte doslovno sintagmu “krivi grad”. Ne postoji krivi grad, nego - krivi ljudi u njemu. Budale. No, čak i u njima nije problem. Sređene su države i takve svele na minimum, a naša...

    Naša tolerira divljaštvo. Kada je napadnuta Janica Kostelić, opet u Splitu, neki su to čak prokomentirali da je “napadnuta Janica političarka, a ne sportašica”. Gotovo pa opravdanje za divljaštvo. kada je 2015. napadnut Niko Kovač i vodstvo HNS-a na auto-cesti, opet je bilo glasova kako je riječ o “nezadovoljstvu radom HNS-a”. Divljaštva imamo u bolničkim hodnicima, u tramvaju, ima ga čak i u Saboru, pa zašto ne bi bilo i na rivi. Nismo za zatvorske kazne, ne. “Opaliti” po džepu. Jako. Peteroznamenkastim iznosom.

    Makar, ne budimo naivni. Neće se to dogoditi, uzalud sva naša nastojanja i pisanja. Ovo je zemlja toljage. I sinkope.

    Iz drugih medija