OŠ Pušća, priredba Lino višebojac u organizaciji Sportskih novosti i Podravke. Gost sportaš, bivši rukometni reprezentativac Denis Špoljarić.

PRAZNIK SPORTA

VIDEO: LINO VIŠEBOJAC U DONJOJ PUŠĆI Denis Špoljarić: 'A mislio sam da me više neće boljeti glava zbog rukometa'

AUTOR:
    • Sportske Novosti

  • OBJAVLJENO:
  • 27.11.2019. u 13:58

  • Djeca su bila uzbuđena i već pomalo nestrpljiva. Mahala su transparentima, pjevala, dovikivala se... No vremena je još bilo.

    Prva se s malom, godinu i pol starom Evom u naručju pojavila Tihana Živković. Djevojčicu je predala mami Mariji koja je već 25 godina pedagoginja u OŠ Pušća, a nas je “počastila” svojom sportskom pričom.

    - Dolazim iz TK Zaprešić. Taekwondoom se bavim 15 godina - natjecala sam se 12, a posljednje tri sam trenerica. Kroz sport sam proputovala čitavu Europu, upoznala jako puno ljudi, osvojila i nešto medalja. Posljednje natjecanje imala sam 2016. Nastupila sam za svoj Prirodnoslovno-matematički fakultet iz Zagreba na Europskim sveučilišnim igrama i osvojila prvo mjesto.

    Danas je usmjerena na majčinstvo i profesionalni rad u klubu.

    - Vodim treninge vrtićanaca, imam malu djecu već od 3,5 godine, početnike školarce i natjecateljske skupine - mlađe kadete, kadete, juniore i seniore, radim i s osobama s invaliditetom. Veseli me svaki napredak, a njihovi osmijesi su mi najveća nagrada.

    Zbog velikog interesa Zaprešić se “proširio” na okolna mjesta, a u TK Plamen Pušća treniraju i djeca iz OŠ.

    U međuvremenu je na Lino feštu sa svoje dvoje prekrasne djece, trogodišnjom Kim i devetogodišnjim Noom (“devetogodišnja Nia je ostala doma”), stigao i “ministar obrane” naše rukometne reprezentacije, olimpijski pobjednik i svjetski prvak s još tri svjetska i dva europska srebra i “tonu klupskih medalja”, šarmantni Denis Špoljarić.

     

    U kratkom povratku u povijest otkrio je zašto mu je svjetsko zlato draže od olimpijskog.

    - Zlato iz Portugala 2003. je bilo neočekivano. Nitko nije vjerovao u nas, a na početku ni mi sami nismo vjerovali u sebe. A onda se otvorilo i sve je krenulo. A što se tiče Atene 2004. znali smo da ćemo osvojiti to olimpijsko zlato, nismo uopće brinuli o tome. Bili smo baš spremni, onak’ pošteno, ekipa je bila čudo.

    Posljednjih šest godina igrao je za Berlin Füchse, a prije tri i pol zbog ozljede zgloba šake i operacije, igranju je rekao zbogom.

    Od ove godine pomoćni je trener u PPD-u Zagreb (“još imam 5-6 ispita do završetka studija za rukometnog trenera”). Nije sretan zbog poraza svog kluba u Ligi prvaka protiv Celja i najnovijeg u SEHA ligi u Bjelorusiji.

    - Mislio sam da me nikad više neće boljeti glava zbog rukometa, ali sam se prevario. Kad rezultati krenu dolje, onda je problem, kad sve ide lijepo, onda je bajka. Trenutačno se malo mučimo, u nekom bunaru smo, ali ne možemo dublje pa ćemo sad valjda polako prema gore - zaključio je.

    Na svoj drugi sastanak s Linom iz Zagreba je došao i mladi reprezentativac Josip Božić Pavletić. O porazu od Meškova u Brestu nije htio, “ozlijeđen sam”.

    U rukomet je ušao krajem OŠ potpuno slučajno. Ispred kuće u Solinu mu je bilo igralište, trener rukometaša ga je vidio kako puca lijevom i... sve dalje je povijest. S 15 je prešao u RK Split, “tamo je bivši izbornik Babić bio trener”, a nakon dvije i pol sezone otišao u Slavoniju, u Nexe gdje je ostao pet godina. Ovo mu je treća godina u Zagrebu, prošle godine je ugovor produžio na još dvije i zadovoljan je.

    Prvi nastup za seniorsku reprezentaciju Josip je imao na SP u Francuskoj (četvrti), a ima srebro s juniorskog SP-a i zlato s Mediteranskih igara.

    Prije mjesec i pol morao je na operaciju ramena.

    - Na treningu sam šutnija, presjeklo me i puklo je, nažalost.

    Sad je ovaj najgori dio. Poslije Lina ću na terapiju koja traje 2-3 sata, radim doma, idem u teretanu... Nadam se da ću poslije Nove godine početi lagano trenirati, da ću pomoći ekipi, a onda igrama ostvariti san, zaslužiti poziv i odlazak na Olimpijske igre, ako se kvalificiramo, naravno.

    A onda je startao Lino višebojac. Nestali su svi planovi i sve brige. Za slavne sportaše postojali su samo osnovci iz Pušće i Dubravice. Pomogli su natjecateljima na rukometu (Božić Pavletić), košarci (Živković) i na nogometu (Špoljarić). Navijali su, dijelili petice, savjetovali ih. Sa svojim ekipama “borili” su se u potezanju konopa, skakanju u vrećama i štafetama, ogledali se s malim navijačima, Emom Močilac i Lukom Čičekom u rukometu pucajući im “sedmerce” s druge strane terena, slikali se s učenicima, davali intervjue i autograme. Ne štedeći s komplimentima.

    - Ja se ponovno osjećam k’o dijete u OŠ, baš sam puna dojmova. Žao mi je što takvih događaja nema puno češće i puno više - poručila je Tihana Živković.

    Denis Špoljarić je bio ugodno iznenađen.

    - Super, čudo, baš je zanimljivo za klince. Vrištanje, deranje, sport, tko je bolji, tko nije... I na kraju pokloni za sve. Odlična, odlična stvar.

    I novi dešnjak, Josip Božić Pavletić je uživao.

    - Nema ništa lipše nego raditi s djecom. Smijeh, zabava, stvarno je bilo super.

    OSNOVNA ŠKOLA PUŠĆA, DONJA PUŠĆA

    -----------------------------

    Poredak škola

    1. OŠ Pušća, Donja Pušća 122 boda

    (poredak ostalih škola povećati za jedan broj)

    ----------------------------------

    ravnatelj

    Arsen Šarunić

    profesori TZK-a

    Natalija Lukić i Damir Harapin

    ---------------------

    sportaši

    Denis Špoljarić

    Josip Božić Pavletić

    Tihana Živković

    -------------------------

    izazivači

    Ema Močilac i Luka Čiček (oboje 4. a razred)

    ----------------------------

    u krugu

    ZVIJEZDE

    Europska studentska prvakinja u taekwondou Tihana Živković i rukometni velikani PPD-a Zagreb i reprezentacije Denis Špoljarić i Josip Božić Pavletić zabavljali su se s djecom iz OŠ Pušća i PŠ Dubravica

    --------------------------------

    potpis pod sliku

    Marko Vučenović najbolja maska,

    transparenti 3. a, navijači svi učenici

    Svi su se složili da je najbolja maska bio Jure Depikolozvane, ali njegova mama profesorica matematike “odbacila” je ponudu jer njen prvašić ne pohađa OŠ Pušća pa je nagrada otišla Marku Vučenoviću iz 5. b. Transparentima je posebno oduševilo 11 mališana iz 3. c razreda učiteljice Blaženke Pavletić iz PŠ Dubravica, a najvatrenijim navijačima su proglašeni - svi!

    ---------------------------

    Lino u Orehovici

    28. studenoga

    Domaćin 7. Lino višebojca ove sezone bit će OŠ Orehovica iz Međimurske županije.

    Početak Lino priče zakazan je za 12 sati.

    -------------------------------

    REZULTATI

    Učenice: 1. Karla Tucman (6. b razred) 140 bodova, 2. Karla Mikec (8) 110, 3-4. Anja Tušek (7) i Petra Maršanić (8) 100, 5-7. Iva Tadić (5), Loren Žmegač (6) i Segolen Hadrović (7) 90, 8. Lea Mikelec (8) 70, 9-10. Ivona Pšeničnjak (5) i Hana Katia Vladilo Bernardić (5) 60, 11. Iva Levak (7) 40, 12. Dora Štritof (6) 30 bodova.

    Učenici: 1. Luka Vučenović (6. b razred) 150 bodova, 2-3. Petar Tadić (7) i Ivan Cvitić (8) 130, 4. Petar Hruševar (8) 120, 5. David Segeš (7) 110, 6-8. Elisandro Kožina Aranha (5), Bruno Pili (5) i Mihael Strgar (6) 100, 9-10. Petar Šinko (6) i Borna Filković (8) 90, 11. Matija Jug (7) 70, 12. Matijas Barilović (5) 60 bodova.

    -------------------------------

    uvod

    6. b je razred pobjednika

    Profesori su imali bedževe s porukom “Ja sam u štrajku” ili znakom “6,11%”, ali nikome od njih ni na pamet nije palo da projektu koji je “zaludio” desetine tisuća osnovaca kažu “ne”. Svi oni osjećaju svoj posao, znaju koliko je važan i u prvi plan uvijek stavljaju svoje učenike. Lino dan je, kao i svaki drugi koji nije imao bedževe, posvećen jedino i isključivo djeci. I kuharica je ponosno nosila poruku “Ja sam u štrajku” dok je kuhala najbolji grah na svijetu.

    Svaki učenik je na ulazu u školu dobio po jednu krušku, svakom učitelju su u fokusu bila djeca. Zajedničkim snagama svi su osmišljavali transparente i oslikavali ih koristeći maštu, slova iz poruka bila su u jednoj ili više boja, učitelji su asistirali djeci crtajući im po obrazima crveno-bijele kockice, zastavu ili srca, pripremali s njima uvodni kulturno-umjetnički program...

    Oduševili su Mali zbor OŠ Pušća, učenici 8. c razreda PŠ Dubravica izvedbom recitala Tvoja staza Ratka Zvrke, 7. b iz matične škole demonstracijom gimnastike, taekwondoa, odbojke i juda i opet Mali zbor navijačkom pjesmom Srce vatreno, a među navijačima koji su se čuli sve do Zaprešića, našli su se i Anđela Cirkveni, načelnica Općine Pušća i Marin Štritof, načelnik Općine Dubravica.

    Festival sporta, pjesme, plesa, crtanja, pisanja i smijeha iznjedrio je i tri glavna pobjednika, sva tri iz 6. b razreda - Luku Vučenovića, Karlu Tucman i Taru Bermanec.

    -------------------------------

    Ravnatelj Arsen Šarunić i profesori TZK-a Natalija Lukić i Damir Harapin

    Lino višebojac je bio praznik sporta

    Kao da ste ušli u mali izložbeni prostor. Na zidu velika slika s morskim motivima koje su izradile tri učenice, na policama figurice, priznanja, pohvala “najboljem šefu”, na stijeni nasuprot radnom stolu obiteljske fotografije - markantni Arsen Šarunić, ravnatelj OŠ Pušća već 13 godina, otac je četvero djece - najstarija kći ima 22, najmlađi sin 4 godine...

    Diplomirani inženjer elektrotehnike na Učiteljskom fakultetu u Zagrebu položio je pedagošku grupu predmeta pa je tako nekih 10-ak kao učitelj u školi predavao matematiku, fiziku, tehnički, informatiku.

    Škola sa 328 učenika od čega su 72 u PŠ u Dubravici njegov su svijet.

    - U principu se najviše ponosimo našom djecom. Djecom koja su dobra, normalna, jednostavna, spremna na sve. Apsolutno ih još uvijek jako zanimaju, bez obzira na ovo digitalno doba, informatičke igrice, zaluđenost mobitelima, svi naši projekti. Međunarodni Erasmus projekti koje provodimo posljednjih 10-ak godina, a trenutačno radimo na tri s 15-ak zemalja Europe, koji se financiraju putem Agencije za agilnost i program EU.

    Koordinator svih tih projekata upravo je ravnatelj Šarunić.

    - Naravno, bez tima učitelja, bez zajedničkog rada, sam ne bih mogao ništa napraviti - ističe.

    S mnogo ljubavi pratio je svoje učenike na Lino višebojcu.

    - Bilo je zaista spektakularno. Osim natjecanja, gledao sam lica naše djece, naših učitelja. Svi su bili veseli i sretni. I učitelji, djelatnici, kuharice, spremačice i domari. Svi su uživali. Većina njih je i plesala. Lino višebojac bio je pravi praznik sporta - rekao je prvi čovjek škole.

    Njegovo oduševljenje dijelili su i profesori TZK-a, a profesorica Natalija Lukić je naglasila:

    - Sve ono što možemo od djece dobiti, dobili smo danas.

    ------------------------------------

    Natječaj na temu ‘svijet po tvom’

    Moj savršeni svijet

    Savršeni svijet je kad dobiješ lošu ocjenu, ali si ponosan na sebe zato što si učio.

    Savršeni svijet je kada dođeš doma iz škole, a tvoj te pas čeka iza vrata sav sretan što će napokon otići u šetnju.

    Savršen je svijet u kojemu tvojoj mami, koja umorna dođe s posla, jer je radila cijeli dan, baš ti izmamiš osmijeh na licu.

    Savršen svijet je kada cijela obitelj navečer sjedne za stol kako bi večerala..

    Savršen svijet je baš sad kad pišem ovaj sastavak za baš one koji još uvijek traže svoj savršen svijet, a ne razumiju da ga cijelo vrijeme imaju.

    Ali ako ti želiš postati baš onaj sportaš koji ima svoju publiku i obožavatelje, ili ako želiš postati slikar čija će se djela prikazivati u najpoznatijim galerijama, ili glazbenik čija će se glazba slušati i u najtežim trenucima, samo naprijed.

    Živi svoj san. Jer samo ti, ali samo ti, upravljaš sobom i svojim životom.

    Tara Bermanec, 6. b razred

    ----------------------------------------

    Pobjednica

    Karla Tucman 140 bodova

    Htjela bih biti nogometašica

    ili možda teta u vrtiću

    Nije bilo dvojbe. Djevojčica koja je na oba obraza nacrtala crveno srce, još uvijek pod tremom, ali široka osmijeha “preuzela” je pobjednički pehar i malog plišanog medvjedića Linu.

    U rezultat od 140 bodova ugradila je i maksimalnih 40 u dalju i sprintu, po 30 u nogometu i rukometu, 20 od 40 u slobodnim bacanjima. Skupila je čak 30 bodova više od prve pratilje, osmašice i imenjakinje Karle Mikec.

    - U nekim igrama mi je bilo teško, u nekima nije. S rukometom i nogometom nije bilo problema, ali u štafetama nije bilo lako. Borili smo se s ekipom u kojoj su bili i osmi razredi koji su malo brži od nas.

    Šestašica Karla Tucman ne bavi se sportom. Ipak...

    - Odmalena volim nogomet. Ponekad ga igram s prijateljima, gledam utakmice na TV-u, a kada naša reprezentacija pobijedi, super se osjećam.

    Najdraži nogometaš joj je Luka Modrić.

    - Osvojio je Zlatnu loptu, dobro igra i najbolji je igrač u svom klubu - objašnjava.

    A što bi voljela biti jednog dana?

    - Pa, puno toga. Možda nogometašica.

    Upozorili smo je da bi onda trebala početi trenirati.

    - Pa budem - snašla se Karla.

    I otkrila da ima i rezervni plan.

    - Htjela bih biti teta u vrtiću.

    Lino joj se baš svidio.

    - Super je, voljela bih da se ponovi bar još jedanput.

    ----------------------------------

    Pobjednik

    Luka Vučenović

    Bilo bi super kad bih upoznao Luku Modrića

    Popeo se na postolje, sagnuo se i pored noge stavio poklon vrećicu Podravke kakvu su primili svi natjecatelji. Zbunjeno lice obasjao mu je osmijeh.

    - Prvo sam imao rukomet i kad sam zabio sva četiri “sedmerca”, pomislio sam, možda i ja pobijedim.

    I dalje nije išlo loše. U sve tri preostale discipline osvojio je po 30 bodova, i sa 20 u dvije od četiri igre, došao do pobjedničkog rezultata, 150 bodova.

    Kaže da mu je najteži bio sprint, a rukomet najlakši.

    - Nogomet u Pušći igram već 6-7 godina, a bio sam i na jednom turniru, tamo u Jakovlju, i dobio medalju.

    Luka Modrić mu je najdraži nogometaš. Zašto?

    - Prvo zato što je Hrvat, a drugo, on je najbolji nogometaš na svijetu i ja ga obožavam.

    Nakon kratkog predaha, produžio je.

    - Bilo bi super da ga upoznam.

    A što bi on želio postati jednog dana?

    - Nogometaš! - nije premišljao ni sekunde.

    Kakav je učenik?

    - Pa dobar. Nisam loš, nisam najbolji, ali... dobar sam. I tjelesni mi je najdraži - priznao je.

    Pored njega su stajala dvojica mališana. Jedan je crvenom Lino bojom premazao lice.

    - Marko je pobijedio u maskama, drugi je Josip. A doma su Ivan, Izabela i Valentina. Ja sam najstariji - rekao je i otišao s braćom proslaviti uspjeh.

     

    Iz drugih medija