Petnaestak minuta trebalo je učenicima iz matične škole Hugo Badalić kako bi pješice stigli u područnu školu Jelas. Jer “oni” iz Jelasa prije godinu i pol dobili su prekrasnu sportsku dvoranu. I sportaši su stigli, boksač Gabrijel Veočić, baš kao i Podravka, s poklonima. Učenicima je donio boksačke rukavice, bandaže i vijaču za preskakanje. No prava ludnica nastala je kad je na podij istrčao medvjedić Lino. U svakoj od devet zabavnih točaka uvodnog programa našao je svoju ulogu. Uživao je biti glavni. Djeca su ga lovila po cijeloj dvorani, trčala za njim, grlila ga... Hiperaktivni medvjedić Lino zapalio je ionako nevjerojatnu atmosferu.
Osnovci iz Slavonskog Broda živjeli su Lino višebojac. Bezbroj maštovitih i duhovitih transparenata, kilogrami crveno-bijele boje na majicama, u pomponima, po obrazima, razigrane djevojčice koje pjevaju Miju Dimšić, oni malo stariji koje je razgalio Crno bijeli svijet, učiteljica Sandra Sekulić s Lino naušnicama koju su preplavile emocije vraćajući je u djetinjstvo...
Slavonski Brod je gorio!
Nemoguće je izvući sve detalje, uvući se u raspoloženje svakog učenika, ispričati makar jednu priču jer je nemoguće izabrati najbolju. Možda bi ih najuspješnije u svoje stihove stavio Hugo Badalić.
I da zaključimo. Bila su to, sigurni smo, za djecu najljepša dva školska sata. A sjećanje na njih poput plamena će svijetliti i kad napuste školske klupe.
BRIGITA BAKIĆ, MIHAELA LAZIĆ I GABRIJEL VEOČIĆ Gosti Lino višebojca
Tek nešto stariji od onih kojima su na dva školska sata bili učitelji, boksač Gabrijel Veočić, košarkašica Mihaela Lazić i kajakašica i dizačica utega Brigita Bakić, donijeli su natjecateljima i svoje bogato sportsko iskustvo, savjete kako pogoditi koš ili gol, bodrili ih kad su se borili u povlačenju konopa ili u skokovima u vreći. Dijelili su im osmijehe i petice, ali i hrabro prihvaćali poraze koje, iskreno rečeno, nitko ne voli... No sportaši znaju da se i kroz njih mora proći kako bi se došlo do uspjeha.
Gabrijel je morao promijeniti sport zbog petašice Hanne Kikić. Koja ga je pobijedila u košarci. A u čari nogometa Mihaelu i Brigitu uveo je također petaš Martin Marga. Publika je bila na nogama, “Marga, Marga”, odjekivalo je dvoranom i učiteljice su se pretvorile u učenice. Sportski su
čestitale suparniku. I poručile da se sportom treba baviti.
A kakav su put oni prolazili?
Gabrijel Veočić (rođen 1. lipnja 2001) gledao je oca, četverostrukog seniorskog prvaka Hrvatske kako boksa i to mu se svidjelo.
Mihaela Lazić (20. studenoga 2000) dvije godine trenirala je gimnastiku, ali oduvijek su je zanimali neki sportovi s loptom pa je na nagovor djeda Željka Dragičevića “zvali su ga Simo” koji je preko 25 godina igrao košarku, s devet godina i ona otišla u njegov sport.
I Brigita Bakić (28. srpnja 1997) ima sličnu priču.
- Moj dida je trenirao kajak u mladosti i jednom kad sam bila kod njega, ugledala sam na ormaru jedan mali drveni kajak koji je on izradio. Ispričao mi je cijelu priču, pitao bih li se željela upisat’ u klub i odmah sutra me odveo u KKK Marsonia.
Gabrijel je u boksu već 10-12 godina, član je BK Brod, a otac Pero mu je trener. I već ima zavidnu karijeru.
- Prošle godine bio sam deseti na svijetu, s prvenstva Europe imam srebro i broncu, sedam puta sam uzeo državno prvenstvo..
Napravi dva treninga dnevno, 14 tjedno. Kaže da je boks njegova ljubav i da će to ostati.
- Planovi za ovu godinu su prvo državno pa onda EP. I idem po medalje.
Za budućnost su planirane Olimpijske igre. Koje su njegove?
- Tokio ili sljedeće - odgovara Gabrijel.
Učenik je 3. razreda Tehničke škole, a nakon srednje će na Kineziološki fakultet.
Mihaela voli pobjeđivati i natjecati se, upoznavati ljude.
- U košarku sam se odmah zaljubila, na prvom treningu. Čim sam čula taj zvuk lopte...
Igra za ŽKK Brod na Savi. U devet godina skupila je dosta iskustva, ali i odličnih rezultata.
- Kao kadetkinja bila sam među najboljih pet igračica na EP, dvije godine za redom sam prvi strijelac lige, sudjelovala sam na EP za sve reprezentacije u mlađim uzrastima, a sada se nadam i pozivu za U-20.
Prije dva tjedna odjeknulo je njenih 56 poena u bitnoj utakmici u Virju.
- Pobijedili smo jedan razlike nakon dva produžetka, dala sam 56 poena, ali to je zasluga ekipe. Brod na Savi je prva liga, ali trenutačno imamo još samo teoretske šanse za ostanak, vjerojatno će se druge godine igrati druga liga u Brodu.
Mihaela pohađa četvrti razred Klasične gimnazije i vjerojatno će na jesen na studij u Ameriku.
- Imam visoke ciljeve, voljela bih igrati u nekom top američkom klubu, u WNBA ili nekom top europskom klubu, za seniorsku reprezentaciju, ali treba tu puno rada, muke i odricanja. No svaki dan ću težiti tome pa ćemo vidjeti što će Bog dati, samo da bude zdravlja. San mi je igrati i živjeti od košarke.
Od 2007. Brigita je u kajaku skupila oko 300 medalja.
- Bila sam prvakinja Hrvatske na 200, 500 i na 1000 m u kajaku jednosjedu, u kajaku dvosjedu i u četvercu.
U lijepoj uspomeni ostali su joj nastup na 1. europskim igrama u Bakuu 2015. te kvalifikacije za OI 2012. u Milanu.
Najdraže zlato dolazi joj s PH 2011. “jer je to bilo prvi put da sam postala prvakinja Hrvatske”.
No, Brigita nije stala samo na kajaku. Pripremajući se za ljeto, kao uvijek radila je i u teretani.
- Tamo sam jednom prilikom upoznala jednog trenera iz powerliftinga. Pitao me je bih li željela nastupiti na državnom prvenstvu. Pristala sam jer zimi kajaka nema. Na prvom državnom sam bila druga, a kako sam htjela biti prva, trenirala sam još više i onda sam na idućem državnom uzela zlato i od tada volim i taj sport.
Teško je ozbiljno baviti se s dva sporta pa se sada više okrenula dizanju utega. Studira na Učiteljskom fakultetu i ne odustaje od olimpijskih snova.
U svom prvom Lino višebojcu uživali su sve troje. I Gabrijel, i Mihaela i Brigita.
- Natjecatelji su dali sve od sebe, čestitam djeci koja su dokazala da su bolja od najboljih - javio se Gabrijel.
- Bilo mi je stvarno prekrasno. Bio je gušt djecu gledati kako se natječu i kako uživaju - dodala je Mihaela.
A Brigita je naglasila.
- Stvarno je bilo jako zanimljivo, dobro osmišljeno... Želim savjetovati djeci da ostanu i dalje u sportu i da što više treniraju jer sport donosi sreću i zadovoljstvo.