Svijet sporta u tjednu iza nas šokirala je vijest da je Chris Froome uhvaćen na Vuelti, koja je, eto, završena još prije tri mjeseca, s dvostruko više salbutamola nego je to bilo dopušteno čovjeku kojega muči astma. Nije jedini, nije jedini u biciklizmu, ali niti u vrhunskom sportu kojega muči astma. Pa se inhalira.
Doduše, s godinama življenja uz sport možete ozbiljno početi sumnjati kako je za ostvariti vrhunski sportski rezultat vrlo zgodno imati i neki zdravstveni problem. Astma je jedna od češćih bolesti.
I zapravo se zapitate postoji li doista kao bolest, ili je ona paravan ne bi li se korištenjem salbutamola, recimo, kreiralo više moći u plućima.
U cijeloj toj priči oko Froomea zanimljive su bile prve reakcije. Recimo, Vincenzo Nibali, jedan od najvećih Froomeovih suparnika, odmah je kazao, preko Tuttobicija, “i ja imam problema s astmom, ali baš je tih dana na Vuelti padala kiša, a kad je tako, osjećam manje problema nego inače”.
Nibali je također šampion, jedan od šestorice onih koji su osvojili sva tri velika Grand Toura i poznat je kao, “jedini čisti šampion”. Ili onaj kojega nisu ulovili. Iako i on, eto, pati od astme, iako se i on inhalira. Ta je izjava, iako prvotno objavljena, vrlo brzo uklonjena s talijanskog biciklističkog portala.
Guranje pod tepih
Upravo u to vrijeme jedan od belgijskih klasika objavio je da će gost izdanja u 2018. godini biti i notorni lažljivac Lance Armstrong, kojega se od priznavanja “udruženog zločinačkog pothvata”, kojemu je baš on bio na čelu, nije moglo vidjeti blizu biciklističkih utrka.
Sve to stiglo je nakon što je MOO zabranio svjetskoj velesili Rusiji nastup na ZOI-u u Koreji jer se dokazalo da su institucionalno muljali s dopingom.
WADA, agencija koja lovi dopingirane po svijetu - a pri tome su padali i naši ponajbolji sportaši, ali ta se činjenica i u nas znala gurati pod tepih i riječ je uvijek bila, ako se dobro sjećam, o “bizarnim “pogreškama” - nalazi se pred ozbiljnim problemom. Iako to nije etično, možda bi jednom za sva vremena bilo fer objaviti imena sportaša koji pate od kroničnih bolesti.
Bilo bi to zanimljivo štivo. Kad biste vidjeli tko sve u današnjem vrhunskom sportu ima kroničnih problema s bilo kojim dijelom organizma, a posebno bi bilo zanimljivo vidjeti tko sve pri dopinškom nalazu prilaže povijest bolesti i što pri tome smije uzimati i u kojim količinama, a isti su medikamenti na popisu zabranjenih.
Milijuni korisnika
Bi li se svijet sporta kakav danas prepoznajemo učas promijenio? Bi li to dopustile bogate konglomeracije, koje stoje iza sporta i kreiraju biznis koji pokreće cijelu mašineriju?
Ili bi trebalo dignuti ruke i pustiti sve da uzimaju što žele? Ima i takvih razmišljanja. Ima i onih koji će ustvrditi da i kada bi sve to bilo tako, najbolji bi opet bili - najbolji.
Ono u čemu se ne razmišlja su ilegalne vrste dopinga daleko od stručne kontrole, one vrste dopinga koje danas koriste milijuni, pa možda i stotine milijuna amaterskih sportaša u svijetu. Ima ih i u vama najbližoj teretani, nemojte sumnjati. Ima ih i u bilo kojoj veteranskoj momčadi. Svi ti eliksiri mladosti, sposobnosti, fizičke kondicije, boljeg izgleda i, što je sasvim nevjerojatno, neke želje za boljim rezultatima u poodmakloj dobi, generiraju potencijalne ovisnike. U godinama kad to nije poželjno. U godinama kad se može dogoditi da srce jednostavno više ne može primati toliku količinu podražaja.
Taj svijet, ne profesionalni, nego baš amaterski, veća je kaljuža od Froomea, Armstronga, ruskih sportaša.
I u potpunosti je u neskladu s egidom “zdrav život”. Oko koje će tupiti milijuni ljudi, amaterskih sportaša koji posrnu i krenu uzeti jednu pilulu, “od koje će rezultati truda biti bolji”.
I tako je cijela ta priča oko dopinga licemjerna. I od onih koji se zgražavaju i od onih koji furaju film “zdravog života”. A u šest mjeseci izgube na vagi 50 kilograma. Ili nateknu od mišića pa su im sve majice premale.