Jedan od predvodnika svjetske elite u jedrenju, Tonči Stipanović u klasi Laser, trenutno nedodirljivi as splitskog Mornara, na sljedećem Svjetskom prvenstvu u Splitu (12. do 19. rujna) može se dogoditi da bude ugrožen u primatu od klupskog kolege Filipa Jurišića.
Njih dvojica na moru veliki rivali, na kopnu, u privatnom životu prijatelji, imaju zajedničkog trenera Jozu Jakelića koji ih tretira kao svoje sinove. Moglo bi se kazati da je mundijal u Laseru nova velika prilika da se pokaže snaga hrvatskog jedrenja. Razgovor se vodio odvojeno, pitanja za Tončija i Filipa su bila jednaka...
Kako prolaze pripreme za veliki ispit?
Stipanović: Sve je uobičajeno premda moram priznati da sam donekle usporio, ono za Olimpijske igre u Riju, to je bilo nenadmašno. Radi se o tome da sam se morao više posvetiti svojoj Sandri, morala je mirovati u trudnoći. Osim toga, rješavao sam naše stambeno pitanje. Prvi sam splitski osvajač olimpijske medalje koji nije dobio stan na korištenje. Supruga radi u odvjetničkom uredu Čulić, digla je kredit...
Jurišić: To su za mene najbolje pripreme koje sam proveo. Trenirao sam predano, žestoko, držim da sam zadovoljio sve kriterije trenera.
Očekivanja na predstojećem Svjetskom prvenstvu?
Stipanović: Juriš na zlatnu medalju, to je moj cilj. Naravno, može se zalomiti i drugačije, kaže se da je svaka medalja zlata vrijedna. Međutim, kako već imam jedno srebro sa svjetskih prvenstava, volio bih sada osvojiti najsjajnije odličje.
Jurišić: Konkurencija je jaka, svjetska, svi najbolji su tu pa bi mi plasman među deset najboljih bio uspjeh. Medalja? Mislim, zanosim se s njom danju, sanjam je noću.
Kako doživljavate rivalitet?
Stipanović: Kod nas u Mornaru to je odavno posloženo kako treba. Ja sam stariji, iskusniji, znam da me Filip poštuje, jednako tako sam se ja ponašao prema Mati Arapovu. Inače, Filip je odličan momak, da njega nema u klubu možda bi mi sve ovo pomalo i dosadilo.
Jurišić: Tonči je svjetska zvijezda, imponira mi da ga pratim, jednom sam ga u Miamiju na Svjetskom kupu i dobio. Znamo se mi i posvađati, ali to se događa jedino na moru, kad se nadmećemo. Nedavno je bilo žestoko, čak dva dana nismo razgovarali, okretali smo glavu jedan od drugoga, onda je šjor Jozo naredio da sjednemo, zatvorio nas je, sve smo riješili.
Kolika je odgovornost jedriti u Splitu?
Stipanović: Za mene to i nije neko posebno opterećenje, isključen sam iz organizacije, miran sam, mislim na pripreme.
Jurišić: Meni je drago da je prvenstvo u Splitu, pogotovo jer je Tonči u prvom planu.
Kolika je prednost što je prvenstvo na domaćem moru?
Stipanović: Prednost postoji, ona je logična, jer kad dvadeset i više godina jedriš na tom prostoru, onda sve znaš... Odnosno vjeruješ da znaš. Ali jedrenje je vrlo kompleksan sport.
Jurišić: To je vrlo škakljivo, sto puta, ma tisuću puta i više sam tu jedrio, ali iznenađenja što se tiče vjetra su moguća.