Mario Carek (34) “bauštelac” je iz Virja, građevinski tehničar koji već godinama kruh zarađuje u Münchenu. Hrvatska priča, rekli bismo... No, Mario je i planinar, alpinist, i to ne samo rekreativni. Može se pohvaliti da je ispenjao neaktivni vulkan Elbrus, najviši europski i kavkaski vrh od 5642 metra, Triglav “pod normalno”, ali - to zapravo nije bit ove priče. Mario je, očito, duša od čovjeka te je svoj godišnji odmor “i još neke slobodne dane” iskoristio za prekrasnu humanitarnu akciju koju je odradio sam. Prohodao je milijun koraka za one koji ne mogu.
- Ma, “milijun” je samo okvirna brojka, bilo je tu i puno više koraka, točnije 1.330.755 više - skromno kaže Mario, a i kako bi drugačije jer takve se ideje mogu roditi samo u glavi plemenitog čovjeka.
Via Adriatica kao Camino
- U 37 dana, koliko je trajao moj “Camino”, prešao sam oko 1200 kilometara, od rta Kamenjak kod Pule do kraja Hrvatske, do Prevlake.
Ta se trasa službeno zove Via Adriatica, a Mario je postao najbrži hodač koji je prošao tom trasom u komadu. O njegovim putešestvijama svi su se mogli informirati preko Facebook profila “Milijun koraka” koji je svakodnevno izvještavao o njegovu putu.
Humanitarni aspekt ove akcije bilo je prikupljanje donacija preko aplikacija ili poštanskih uplata za uređenje prostora koprivničke Udruge Latica, za dnevne i poludnevne boravke osoba s intelektualnim teškoćama. Odluka je pala iznenada, a okidač je bio Tomislav Gregurić koji je prošle godine također organizirao humanitarnu akciju u kojoj je vozio bicikl za Latice, o čemu su Sportske novost također izvješćivale.
Akcija vrijedna divljenja, u kojoj je planirano prikupiti milijun kuna za milijun koraka, no...
- Dosad je za novi prostor u koprivničkom Kampusu prikupljeno tek oko 70 tisuća kuna, no kako će akcija trajati još otprilike mjesec dana, svi imaju priliku uključiti se. Animirali smo obične, male ljude koji su se uključili manjim iznosima, što smo i očekivali, da se odreknu jedne kave dnevno i uplate sredstva za novi dom Latica. No, do onih koji bi također mogli pomoći, i to puno izdašnije, do tvrtki i obrtnika, još nismo doprli i morat ćemo ih još malo nagovarati da nam se priključe s uplatama - rekao je poslije Mario kojem su na ovoj avanturi najveći problem predstavljale - životinje.
- Na Zavižanu sam imao bliski susret s medvjedom, a putem sam sretao i lisice i čagljeve.
San pod vedrim nebom
Put koji je izabrao iznimno je zahtjevan.
- Da, dosta teška dionica, a bilo je i svakakvog vremena, od žege do kiše, vjetra i hladnoće. Svu sam opremu nosio sa sobom, najčešće noćio pod vedrim nebom...
U tih 37 dana i 1200 kilometara savladao je visinsku razliku od 41.000 metara, prešao 100 vrhova, devet rijeka i 53 općine...
- Prva etapa bila je najteža, od Pule prema Učki, jer ne poznajem dobro taj teren, a onda sam imao i najdužu dionicu od oko 60 kilometara, no kada sam se popeo na Velebit, bio sam na svom terenu jer sam ga dosad već dobro prokrstario.
Kondicija je očito nešto s čime Mario nema problema.
- U relativno sam dobroj kondiciji, a i radim fizičke poslove pa mi umor nije strani pojam. Ali, glava je u ovakvim situacijama najvažnija, smirenost i staloženost. Jer, tijekom te ekspedicije svakojake vam se stvari vrzmaju glavom, a ja sam najčešće bio sam, tu i tamo bi mi se netko nakratko pridružio. I onda nakon cjelodnevnog pješačenja po planini morate još postaviti šator i odmoriti se za sutrašnji dan u kojem niti ne znate što vas očekuje. I nema tu baš pravog, čvrstog sna jer si uvijek na oprezu, spavaš s jednim otvorenim okom.