U 62. godini u Zagrebu, gdje se i rodio, preminuo je nakon kratke i teške bolesti naš kolega, prijatelj i sjajni fotoreporter Nenad Dugi. Dobri duh foto sobe koji nikad nije dignuo glas, kojem je sve uvijek bilo dobro, otišao je samo mjesec dana nakon što mu je dijagnosticirana teška bolest.
Uvijek u svom laganom ritmu, uvijek s cigaretom kao sredstvom opuštanja i uvijek je sve stizao. Njegove fotografije s brojnih utakmica ostaju nam kao uspomena, druženja s njim na svjetskim i europskim prvenstva u rukometu u Švicarskoj i Njemačkoj, također. Za ovu utakmicu, nažalost, nije bio spreman. Iznenadio ga je protivnik, jer drugačije bi ga teško pobijedio.
Nenad Dugi, čovjek slavonskih korijena, je rođen u Zagrebu 24. veljače 1959. godine. Radio je u Državnom Arhivu (AG Foto) iz kojeg je došao u nekadašnji veliki Vjesnikov laboratorij. Tu počinje priča o njemu i fotografiji duga punih 30 godina. Početkom novog stoljeća s digitalizacijom foto priče posto je fotoreporter temeljnog znanja i taj je posao obavljao do danas u Sportskim novostima, Cropixu ili Hanza mediji.
Obožavao je sport, bio odličan košarkaš i negdje između 70-tih i 80-tih igrao je za Trstik 74, a trener mu je bio Nikola Plećaš. S košarkom se nastavio družiti uz foto aparat. Nikad 'centarfor' u foto priči, uvijek 'samo igrač sredine terena i tima'. Zbog problema s leđima, ramenom i koljenom, uobičajenim za fotiće koji sa sobom nose tešku opremu, malo je usporio posljednjih godina, ali je uvijek bio spreman pomoći, ako ne na terenu, onda organizacijski.
Nažalost, dalje ćemo morati bez njega. Svoje priče uvijek je počinjao istom rečenicom 'E, bilo ti je jednom...' Od sutra ćemo se mi tako sjećati njega.
