Kada se prije dva mjeseca vratio sa Svjetskog prvenstva u Stuttgartu, rezolutno je poručio da nema odmora, da odmah kreću pripreme za Olimpijske igre u Tokiju. No, realnost je ipak bila drugačija. Iako to nije želio, završio je na prisilnom višetjednom odmoru jer se ozljeda ručnog zgloba koju je zadobio prije finala u Stuttgartu pokazala puno težom nego što je mislio. Srećom, situacija je danas bolja i Tin Srbić je u dvorani u Lučkom polako počeo graditi svoju tokijsku priču.
- U razdoblju sam vraćanja u kakvu-takvu formu jer dva mjeseca nisam ništa mogao raditi na preči. Doktor je prije dva tjedna rekao da je stanje sada OK i da smijem početi raditi intenzivnije i polako smo krenuli. Naravno, još osjećam bol, jer kod takve ozljede i pauze to je i normalno. Očekujem još mjesec i pol prijelaznog razdoblja, razdoblja vraćanja, a onda ću biti na sto posto - objašnjava svjetski i europski doprvak.
Kemijanje s vježbom
Tin, naravno, ne želi ništa riskirati, zato i nema nikakvog forsiranja s treninzima.
- Zasad smo na jednom treningu dnevno, tako će biti do kraja godine, a onda ovisi o ruci. Ako ću moći pojačati, onda ćemo odmah obvezno krenuti na dva treninga. Kad budem u stanju izdržavati prave treninge, onda ćemo i krenuti maksimalno, pretpostavljam već na početku sljedeće godine.
Propuštanje finala u Stuttgartu nije dolazilo u obzir jer bi se time odrekao i olimpijske ulaznice koju je osigurao kad je prošao kvalifikacije.
- U Stuttgartu nisam znao što je, mislio sam da sam možda nešto istegnuo. Na kraju je ispalo napuknuće tetive i ligamenta i samo se nadam da poslije ovoga neće biti nekih težih posljedica.
I to srebro još više dobiva na težini sada kada se zna s kako teškom ozljedom je nastupio u finalu.
- Da, sad kada znam, ima veću težinu, ali u tom trenutku mi to nije bilo u glavi. Bilo je dosta teško, morali smo kemijati s vježbom, nismo smjeli ići na jaču. Da sam išao s jačom, završio bih na operaciji jer ruka ne bi izdržala. Ovako je zapravo ispalo savršeno.
Tin je posljednjih tjedana rastrgan na sve strane, intervjui, HOO-ovi događaji, dodjele nagrade... Nema gdje ga nema. Cijena uspjeha, svi žele svjetskog doprvaka.
- Baš sam svugdje, svaki dan imam nešto, dosta mi je više toga. Rekao sam si, odradit ću do kraja godine sve što moram, uključujući i dodjele nagrada, a onda kad krenem s maksimalnim treninzima, sve to pada u drugi plan. Zaključavam se u dvoranu i to je to.
U međuvremenu je odradio važnu stvar i kad je u pitanju akademski dio života. Prebacio se sa strojarstva u Zagrebu na izvanredni studij strojarstva u Slavonskom Brodu. U Zagrebu jednostavno pored svakodnevnih treninga nije uspijevao ispunjavati fakultetske obveze.
- To sa Slavonskim Brodom se iznenadno pojavilo kao opcija i dosta se brzo realiziralo. S obzirom na to da sada mogu izvanredno studirati, da ne moram biti stalno na tamo, odnosno da mogu i trenirati i učiti, nadam se da ću i završiti fakultet. Vjerujem da ću već u siječnju i veljači položiti nekoliko ispita, a onda ćemo do Tokija vidjeti. No, poslije Tokija će biti lako.
Natjecanje tek u svibnju
Olimpijska će sezona biti drugačija od svih na koje je navikao, prvo će natjecanje biti puno kasnije nego inače.
- Okvirni plan je odraditi četiri natjecanja prije Olimpijskih igara, a jedno od toga će sigurno biti Europsko prvenstvo. Prije toga ću ići na jedan Svjetski kup kao probu, pa još na dva prije Igara. Uglavnom, sva četiri natjecanja će biti u svibnju i lipnju, prije toga ništa. A onda u srpnju Tokio.
Tokio kojim će si 23-godišnji dečko iz Dubrave ispuniti snove koje je počeo sanjati još kad je kao klinac radio prve gimnastičke korake u Sokolskom domu...