PIŠE PATRIK ĆAVAR
Neću pretjerati ako kažem da je to po svemu bila fantastična večer. Nezaboravna atmosfera u Spaladium Areni, Hrvatska na parketu sjajna po svim pitanjima i na koncu pobjeda kakva nam je i trebala da do kraja napunimo motore za tešku utrku koja nas očekuje na Euru. Na žalost, dogodila se na kraju i ta nesretna ozljeda Domagoja Duvnjaka, koja nas je sve i zabrinula i rastužila, možda najviše zato što sam u Splitu vidio rastrčanog, zrelog Domagoja podređenog momčadi, svakako spremnog za ulogu koju smo od njega očekivali na turniru.
Koliko god sam se trudio, nisam uspio pronaći logičan odgovor na pitanje što je Duvnjak uopće radio na parketu u trenucima dok je utakmica već odavno bila riješena. Naravno da nemam sposobnost predviđati što bi se dogodilo da je Duvnjak presjedio posljednjih 20-ak minuta, bi li ga ozljeda zadesila već protiv Islanda, ali neupitno je da nije bilo baš nikakvog razloga držati ga u igri.
Domagoj Duvnjak
Ovako se svi zajedno pitamo koliko je Hrvatska dobra i bez Duvnjaka? Osobno mi se čini da ćemo ga lakše nadomjestiti u obrani, nego u napadu, premda u Cindriću i Karačiću imamo tandem sjajnih srednjaka, ali oni nisu u stanju tako dobro odigrati poziciju lijevog vanjskog. A Duvnjak nam je na lijevom vanjskom davao brojna rješenja, ponajviše u brzini protoka lopte što smo protiv Srbije jako lijepo mogli vidjeti. Bez Duvnjaka nećemo imati tako brz protok, iako će igraći poput Mandalinića ili Mamića donijeti neke druge stvari jer oni su bolji šuteri od Duvnjaka.
Da se sada na trenutak vratim na utakmicu sa Srbijom. Malo smo sporije krenuli, Srbi su radili problema našoj 5-1 obrani s brzim ulascima i proigravanjima na šest metara. Međutim, ulaskom Muse stali smo u 6-0 obranu, koja je doista bila fantastična i koja je svojom agresivnošću, čvrstinom i brzinom potpuno izludila igrače Srbije. Iz takve obrane - kojoj svakako treba pridodati učinak golmana koji možda nisu imali puno obrana, ali su ih imali u važnim trenucima - razvijali smo kontre i polukontre, a onda i s daleko više samopouzdanja završavali napade.
U takvoj igri do velikog je prostora došao sjajni Stepančić, a činjenica da su nam krila zabila 14 golova dovoljno govori o napadački raznovrsnoj igri, koja je od prve minute imala i glavu i rep. Fenomenalno je svih 60 minuta bilo gledati Duvnjaka, Cindrića i Karačića kako pametno i nadasve momčadski grade našu igru.
Svakako treba priznati da Srbija nije pravo mjerilo govorimo li o vrhunskoj razini. To je reprezentacija koja ima nekoliko sjajnih igrača, ali nema igru, nema brzinu i nema energiju potrebnu za ovakve utakmice. I zato će večerašnja utakmica protiv Islanda biti daleko teži ispit za naše. Uspio sam pogledati dio utakmice između Islanda i Švedske i odmah ću vam priznati da me Islanđani nisu impresionirali, ni po čemu nisam vidio da je to reprezentacija koja nas može pobijediti.
Naravno, i te kako sam svjestan da je taj Island doslovno uništio Švedsku u jednom dijelu utakmice, a Šveđani su ozbiljna reprezentacija, čisto za usporedbu, sigurno jača od Srbije. Uglavnom, vidio sam Islanđane koji imaju sjajnu energiju, odlične šutere i vrlo agresivnu obranu, ali opet ću to ponoviti, Hrvatska je jača reprezentacija. U večerašnjoj utakmici stoga neće biti bitan Island, nego isključivo Hrvatska, bez obzira na Duvnjaka. Naravno da podrazumijevam da neće biti podcjenjivanja, odnosno, da će naši igrači ući i u ovu utakmicu maksimalno nabrijani i koncentrirani jer samo takvi možemo dobiti bilo koga, a kamoli jaki Island.
I prije utakmice sa Srbijom isticao sam važnost golmana, obrane i naših kontri. Sada to samo mogu ponoviti jer to je recept s kojim smo mi godinama osvajali medalje i drugog recepta nema. Kakva god utakmica bila, koja god obrana stajala s druge strane, Hrvatska će uvijek zabiti 25 golova. Stoga je ključ u tome da ih primimo manje... Gledajući Island - ne samo protiv Švedske - jasno je da će i oni teško pronalaziti rješenja za našu 6-0 obranu bude li ona na razini utakmice sa Srbijom.
Za kraj moram još jednom istaknuti zadivljenost atmosferom u Spaladium Areni. Sada je i Jovica Cvetković vidio da te takvi navijači ne mogu sputati, nego ti samo mogu raširiti krila. A s takvim krilima ne vidim kako nam Island može stati na put...