PIŠE: PATRIK ĆAVAR
Došao je dakle red i na moju zaključnu kolumnu o nastupu Hrvatske na rukometnom Euru. Bio sam uvjeren da ću je pisati dva-tri dana kasnije, a to je već znak da se neke stvari nisu odvijale onako kako sam očekivao. Stoga moram biti sasvim jasan: naše je peto mjesto na Euru neuspjeh. Ili podbačaj, što možda malo ljepše zvuči. Postoje olakotne okolnosti - prije svih ozljeda Domagoja Duvnjaka, čiji bi izostanak osjetila svaka reprezentacija na svijetu - ali to ne može biti opravdanje za ono što smo ukupno pokazali na turniru. K tome, ovo je već treći turnir u nizu na kojem nismo uzeli medalju. Uvijek smo, kao, blizu, a opet daleko, a to onda već ne može biti slučajnost.
Za mene je ključ u golmanima
Za mene ključni igrački razlog zbog kojeg smo ostali bez medalje na Euru leži u golmanima. U današnjem, modernom rukometu, koji se strahovito ubrzao u odnosu na moje igračke dane, momčad ne može biti konkurentna bez pravog golmanskog učinka, a naši su golmani i ovaj turnir branili u stilu toplo-hladno. Ne znam što su uzroci takvih amplituda, jer imamo golmane koji, s obzirom na kvalitetu koju imaju, moraju bolje braniti, ali dok to ne promijenimo, možemo zaboraviti medalje.
Koliko sam shvatio Linu Červara, on se povlači s mjesta izbornika uz priznanje da nije ispunio svoju misiju. Što se mene tiče, nije upitno da je griješio u meču s Francuzima forsirajući igru sedam na šest jer smo na nebranjeni gol primili čak pet golova. Jedan uvijek možeš primiti, možeš i dva, ali kad ih primiš pet, to je znak da trener nije na vrijeme reagirao i potražio novu taktiku. Kad već spominjem utakmicu s Francuskom, treba biti dokraja jasan i priznati da smo izgubili od bolje reprezentacije, premda nikako nismo smjeli već u prvom poluvremenu izgubiti takvu utakmicu.
Da se malo vratim Červaru... Znam da smo za ovaj Euro u momčad vratili veterane poput Vorija ili Buntića, ali tu doista nemam nikakvih zamjerki. Izbornik je taj koji bira, koji najbolje osjeća kome vjeruje više, a kome manje. Međutim, vidim da će njegov nasljednik imati složen zadatak pronaći bitno drugačiju reprezentaciju, jer Vori, Alilović, Buntić i Čupić sigurno više neće biti u njoj, a pitanje je hoće li i još neki igrači krenuti njihovim putem.
Imamo mi igrača
Nasreću, nikako nisam među onima koji iskazuju veliku zabrinutost za našu selekciju. Već na ovom turniru važne su uloge igrali igrači poput Cindrića, Mamića, Stepančića, Karačića..., pa kada njima pridodate Mandalinića, Šebetića, Mihića, Jaganjca, uz asove poput Marina Marića, Štrleka, Horvata..., dobit ćete čvrst kostur momčadi koja će opet biti u stanju nadigravati se sa svakom selekcijom na svijetu. Naravno, računam da će ih i u budućnosti, svakako, predvoditi Domagoj Duvnjak, koji ima tek 29 godina i sigurno još nekoliko sjajnih sezona ispred sebe.
Patrik Ćavar
Čelnici Saveza sada će biti suočeni s uvijek važnim zadatkom izbora novog izbornika. Nema potrebe da ja - ili bilo tko drugi - nekoga favoriziram, ali osobno vidim nekoliko naših stručnjaka koji imaju sve što izbornik treba imati. Mirno bih povjerio reprezentaciju trenerima poput Smajlagića, Perkovca, Obrvana ili Kljajića; dovoljno su mladi, a opet i dovoljno iskusni.
I tko god bude izbornik, neka zna da će mu najvažniji zadatak biti pronaći recept za oživljavanje naših golmana, a onda i za stabilizaciju kompletne obrane. Napad uvijek može imati loš dan, ali obrana ne smije toliko oscilirati.
Riješi li novi izbornik te probleme, ne bojim se da ćemo i na sljedećim velikim natjecanjima ostajati bez medalje. Dakako, bit će važno i da se Francuska makne iz našeg dijela ždrijeba jer, očito, za njihovu igru nemamo pravo oružje...