Prošlo je i peto veliko rukometno natjecanje u Hrvatskoj. Ponovo smo sjajno ugostili Europu, počastili je na način kako sami nikad nismo počašćeni nigdje, ali to je stvar stila, na koji ipak trebamo biti ponosni. Ugostili smo ih svjetski, prepustili da nam odnesu čak i medalje, da nam u utakmicu odluke protiv Francuske pošalju Geipela i Helbiga, koji su osvjedočeni “neprijatelji” naše momčadi, makar nisu oni krivi...
No, to naše gostoprimstvo nekad stvarno nema granica. Poreč, Varaždin, Split i Zagreb dali su najbolje od sebe i svim tim ljudima treba skinuti kapu do poda.
Dvorane su blistale, gostima nije nedostajalo ni ptičjeg mlijeka. Neki su u želji da zarade pretjerivali, ali i to je jedna od tradicija naših prostora. Malo su se razbahatili i osilili, postali važniji nego što stvarno jesu, makar će sutra sve biti na mjestu i pretvarat će se kao da ništa nije bilo. Bilo je tu, naravno, propusta, kao, recimo, završna konferencija, na kojoj nije bilo mjesta za novinare, pa su se isti shodno tome i ponijeli da bi to prenijeli javnosti. Ma, nije važno, važno je da smo dobili pljesak Europe, kojim ćemo se hvaliti sljedećih dana.
Jedini veliki problem bile su cijene ulaznica, koje su prešle normalnu granicu kada je riječ o hrvatskim standardima. Možda je to onima koji su ih prodavali bilo OK, ali ovaj naš narod voli rukomet pa nije normalno da u Areni bude 1.200 gledatelja makar ne igrala Hrvatska. Znalo se koliko je tko kupio, a da se ostalo dalo po normalnoj, a ne astronomskoj cijeni... Ovako su mnogi naši ljudi koji pune dvorane dok treba ostali praznih ruku i osuđeni na TV, a sutra će opet svima trebati.
I to je svakako poruka koja je trebala biti drukčija jer nekad nije baš sve u šoldima. Istina je i da se trebalo naučiti kupovati ulaznice, istina je da to nemamo naviku. No, uz dužno poštovanje organizaciji - ne po takvoj cijeni. Razrada te teme odvela bi priču u lošem smjeru, a sve je prošlo, tako da više nema smisla. Smisao je jedino da povlaštena bude publika, koja inače ide gledati rukomet, a nije bila.
Bio sam na mnogim prvenstvima i nigdje takvog gostoprimstva kao kod nas nije bilo. Mi ne znamo drukčije. HRS je odlično odradio posao, samo te ulaznice...
Ni polufinale ni finale bez Hrvatske nije bilo prepuno, a ta slika s tim detaljem bila bi savršena. No, ajmo reći - dobro. Ajmo reći bravo, Hrvatska! Sve mi možemo, a još da smo u svemu skupa...