Od Portugala preko olimpijske Atene, Tunisa, Danske, Hrvatske, Austrije, pa olimpijskog Londona, Srbije i Španjolske skupio je devet velikih medalja u “kockastom” dresu. Doživio najveće radosti, ali i prošao teške trenutke. Blaženko Lacković je godinama bio naša posebna vrijednost na lijevom vanjskom, a od najdraže igračke, rukometne lopte, nije se oprostio ni danas.
Još je uvijek aktivan u Hamburgu, a bit će vrlo aktivan idućih dana i na stranicama Sportskih novosti. Naš stručni komentator tijekom SP-a koje je jučer počelo u Njemačkoj i Danskoj, a za nas kreće današnjim dvobojem protiv Islanda.
- Nisam sve vidio što se tiče Hrvatske, ali jesam skoro sve. Vidio sam da imamo neke nove igrače koji su se nametnuli, koji se trebaju još dokazati, ali ne treba brinuti za budućnost. Prije svega tu mislim na Mandića, pa i na Vidu, a šteta što je otpao Božić-Pavletić zbog ozljede. Za krila definitivno ne trebamo brinuti - započeo je Lacković priču i bez pitanja.
Šećer na kraju
Ako za krila ne trebamo brinuti kako je s vanjskima, tu ima malo sumnjičavosti na vašoj poziciji, lijevom vanjskom?
- Imamo mogućnost igrati različito, jer imamo i tzv “brzince”, ali i dobro uigrane igrače, Cindrić, Duvnjak, Karačić s dobrim križanjima i protokom lopte mogu mnogima stvoriti probleme, a imamo i Bičanića, Jaganjca, Stepančića, Sliškovića koji mogu šutirati iz vana, a to je itekako potrebno da bi se “otvorila” obrana suparnika. Trebat će nam takvi golovi.
Je li nam pozicija lijevog vanjskog doista problem kako se u posljednje vrijeme spominje?
- Na žalost, tu su nas ozljede dosta zeznule, ali imamo kvalitetu. Ovisno o načinu na koji se želi igrati moglo bi se pričati što nam točno fali na toj poziciji. Rekao bih da imamo igrača koji mogu kvalitetom pokriti to mjesto, iskusne kao što je Bičanić, a imamo i Jaganjca za kojeg uvijek tvrdim da mu godine mogu biti i prednost. On iza sebe ima jakih utakmica u Ligi prvaka, u SEHA ligi i ne mora razmišljati je li mlad ili nije nego ući bez respekta. Doduše, na obrani mora poraditi malo više. Mislim da i Sliškoviću treba vjerovati, polusezonu u Göppingenu je jako dobro odigrao, a oni su vrlo ugodno iznenađenje Bundeslige. I šećer na kraju, imamo Duvnjaka koji može gdje hoće, može i gol iz prolaza, i šut iz vana, ima iskustvo. Ma, imamo mi mogućnosti, samo treba vidjeti za kakav se sustav igre Lino odlučio.
S vanjskih je skočio na pivote...
- Dobri su, šteta što je Šušnja otpao, a vidjet ćemo što je Lino zamislio. Šipić je drugačiji tip od ostalih, s niskim težištem, jako dobro odgovara Cindriću i Karačiću koji su u Vardaru navikli na Raulov stil igre dva na dva, a to bi mogli dobro igrati sa Šipićem.
Posljednjih godina je gotovo uvijek bilo dosta kritika na račun golmana, čemu smo itekako kumovali stalnim promjenama i ostavljali ih često izložene na vjetrometini, može li se to sad promijeniti?
- Tu je teško nešto komentirati, Stevanović i Šego su dobri golmani, siguran sam da je Kelentrić dobro odradio posao s njima, a ovisit će i Lininoj odluci koji će i kad braniti. Treba odlučiti koja zona kojem više odgovara, suradnja bloka i golmana u plitkoj 6-0 obrani mora dobro funkcionirati jer inače imamo veliki problem. Imamo i 5-1 obranu, a siguran sam da je Lino i skrivao neke stvari i mislim da ćemo što se obrambenog dijela tiče biti pametniji nakon današnje utakmice s Islandom.
Često se potencira kako imamo širok izbor igrača i širok izbor opcija za obranu i napad, ali ponekad je bolje imati manje rješenja, ali rješenja dovedenih do savršenstva.
- Moramo imati povjerenje u Linu da je on sve to dobro izvagnuo i odlučio se za stvari s kojima možemo najviše napraviti. Da bi se neke stvari dovele do savršenstva trebaju mjeseci, nekad i godine, a to je ono što nismo imali.
Skromni cilj postavili
Dojam je da ste optimist kad je u pitanju rezultat naše reprezentacije?
- Jesam. Imamo jednu dobru reprezentaciju. Rekao bih da je cilj na neki način i skromno postavljen, ali to je i u redu jer smo imali problema s ozljedama, Šušnja je otpao praktično u zadnji čas... Mislim da smo došli na SP s određenim respektom, ali siguran sam da dečki neće zakazati u borbenosti, motivaciji, koncentraciji, fokusu na ono što moraju raditi i da će tu doći do izražaja individualna kvaliteta, a onda s vremenom i momčadska.
Znači u skupini ne bi trebalo biti problema?
- Sa Španjolcima će biti opasno, a od ostalih smo bolji. Neće biti lako, recimo s Makedoncima, ali mi smo Hrvatska i mi smo ti koji smo u tim utakmicama neki blagi favorit.
Osim protiv Španjolaca...
- Protiv njih ni ne trebamo biti favoriti, oni su ipak europski prvaci i tu ulogu treba dati njima.
Do Španjolaca ionako ima vremena, prvi veliki ispit je danas protiv Islanđana.
- Baš sam pričao s Aronom Edvardssonom, koji brani kod mene u Hamburgu, a trebao je biti na SP-u. On mi je i ranije, a i jučer kad smo razgovarali, rekao kako nije siguran što oni doista mogu. Imaju trenera koji je osvajač medalja na najjačim natjecanjima i s te strane zaslužuju respekt, imaju Palmarssona koji je sila i strašan igrač... Da, treba ih respektirati, ali mislim da ni oni sami doista ne znaju što mogu. Bit će neopterećeni, imaju priču iza sebe da su najmlađa momčad na SP-u i momčad za budućnost... Jesu opasnost, ali ipak smo mi kvaliteta više i iskusniji i to bi trebalo završiti na našoj strani.
Je li vas iznenadilo što su došli s jako mladim igračima na srednjem i desnom vanjskom?
- Da, ali isto tako imaju Palmarssona i on je taj koji će vući. U modernom rukometu, s iznimkom španjolskog stila, nema previše klasičnih srednjih vanjskih, više su to lijevi vanjski. Zbilja hrabro od njih, što su ubacili toliko mladih, ali to je i dvosjekli mač i to njihovo neiskustvo moramo iskoristiti.
A mi teško ubacujemo i po jednog 20-godišnjaka...
- Mislim da se to ne može uspoređivati, i oni bi drukčije razmišljali da imaju na raspolaganju igrače kakave imamo mi, ali oni ih nemaju i moraju u vatru gurnuti mlađe. Iskreno mislim da si je tako i izbornik Gudmundsson olakšao situaciju.
Nekako spontano, između razgovora o vanjskim igračima Islanda i minusevima i plusevima naših, procjenama šansi Njemačke... priča je otišla jedno desetljeće unatrag.
U 2007. i Svjetsko prvenstvo u ovoj istoj Njemačkoj.
- Išao sam ovih dana malo pogledati još jednom kako se sve događalo... Prošlo je puno godina, a ja se ne mogu oteti dojmu...
Neke rane još otvorene
I tu je prekinuo rečenicu, imao je potrebu naglasiti...
- Ovo je prvi i zadnji put da tijekom ovog prvenstva spominjem moju generacije i ovu sadašnju u isto vrijeme jer se to ne radi, niti generacije niti rukomet nisu isti,.
A onda se vratio na misao koju je ostavio nedovršenu.
- Bili smo peti, a izgubili smo samo jednu utakmicu, to je stvarno... Mi vežemo tu Njemačku, ja ju vežem s tim da su Nijemci otišli do kraja, do zlata, a trebali smo to biti mi. Rukomet koji smo igrali bio je jako dobar, ma kad sve pogledaš što se događalo to je stvarno tužno da je tako ispalo. Ali dobro, što je tu je.
Da, muči ga još uvijek i nije jedini i zato...
- Volio bih da tu 2007. uspijemo “sakriti” s ovim prvenstvom, da kad se ubuduće spomene SP u Njemačkoj svi pomislimo na 2019. godinu, a ne na 2007.