Stivi odlazi. Neće ga više biti na golu reprezentacije. Ovaj mirni dečko iz Rijeke posljednjih je godina osvojio srca navijača svojom skromnošću, neposrednošću i briljantnim obranama.
- Vjerojatno će meni ovo biti zadnji turnir. Nema smisla da se više guram jer ima tu mlađih golmana koji dolaze. Tu su Fićo (Ivić), Mate (Šunjić) i Pešić, koji će uz Šegija nositi reprezentaciju. Naravno, ako me budu trebali, bit ću ja tu, ali mislim da je moja priča u reprezentaciji završena - potvrdio je Stevanović u razgovoru za RTL ono što je izjavio i trener golmana Mario Kelentrić u subotnjem intervjuu u Sportskim novostima.
- Odluku sam donio sam. Imam već 37 godina i nije mi lako, nije mi bilo lako ni prijašnjih godina, ali tu smo svi zajedno, družimo se i uvijek je lijepo doći u reprezentaciju. Neki je put teško i zbog obitelji, ali mislim da sam ja svoj dio dao reprezentaciji. Naravno da mi je žao zbog toga, ali ima puno onih koji čekaju priliku i mislim da neću faliti.
Tri ekstra godine
Emocije nije mogao sakriti...
- Teško se oprostiti jer smo svi ovdje jedna obitelj. Uvijek je lijepo doći, ali svi mi imamo puno utakmica u klubovima i još doći na mjesec i pol u reprezentaciju zimi, pa onda i na kvalifikacije u travnju i lipnju iscrpljujuće je i ima onih koji će to lakše iznijeti nego ja.
Jedina šteta Stivijeve rukometne priče je da je kasno došao, da su mu se vrata kasno počela otvarati i da ta karijera nije poprimila obrise koje je možda zaslužila u nekom od najvećih europskih klubova.
Godinama je bio sjajan u domaćoj ligi, nosio Zamet i Poreč, a onda je 2012. dobio Zagrebov poziv i tu je počeo njegov uspon. Te 2012. branio je za reprezentaciju na MI u Mersinu, pokazao se. Onda je dobio priliku na jednom prijateljskom turniru u Švicarskoj, kamo ga je poveo Goluža, a on se pretvorio u prvo ime turnira. Nosio je Zagreb do četvrfinala Lige prvaka dvaput, uz njega je stasao Filip Ivić… Kulminacija se dogodila 2016., kada je u reprezentaciju ušao nakon ozljede Filipa Ivića i, braneći fenomenalno, poveo je Hrvatsku do bronce na Euru u Poljskoj. Otad više nije izlazio.
Stevanović i Šego
No, pet godina odličnih obrana u Zagrebu odvelo ga je do prilike da zaradi za život u švicarskom Schaffhausenu. I tamo je uspio. Nešto ga je ta Švicarska usporila u odnosu na prije, a i godine napreduju. Nagurao je 37 i nije mu jednostavno pratiti sve te napore. I logično da je odluka bila da se oprosti od nacionalnog dresa jer će si time smanjiti opterećenje i produžiti igračku karijeru za još jedan ugovor.
U tri ekstra godine na golu Hrvatske skupio je 67 nastupa. S kim god je branio, nije imao problem. Mogao je biti prvi, drugi, treći ako treba. Rijetko je sresti tako dobrog suigrača kakav je Stivi. Jedino je šteta da te tri godine nisu trajale barem deset više. Da je bio hrabriji, da je malo više vjerovao u sebe… No, opet je sve stigao i kupio srca navijača. Šmeker na golu i izvan njega.
Pljesak za dobrog Stivija!