Na prvom susretu Makedonije i Japana bilo je 7100 gledatelja, a onda se dvorana počela puniti značajnije i broj gledatelja dogurao je do 10.000. Makar je cijena ulaznica 90 eura, makar je vrijedila za sva tri meča, ipak je Hrvatska pobudila najveće zanimanje. Tko bi gledao Japan i Bahrein…
Pivo manje-više, dobro raspoloženje, to je bio najbolji osjećaj. Oboružani navijačkim rekvizitima i kockastim dresovima, naši su navijači lijepo napunili Olimpijsku dvoranu. I ono najvažnije - čuli su se.
Mostar, Hum, Srakari, Mikleuš, Karlovac, Vinkovci, Velika Gorica, skupile su se naše zastave na ono malo mjesta koje nudi Olimpijska dvorana. Nijemci su se pripremili za doček, iz zvučnika se pola sata prije početka orilo Srce vatreno i, naravno, odmah je počela pjesma. Nakon toga pogodili su malobrojne Islanđane njihovom nogometnom Hakom koju su naši, naravno, bez problema prihvatili. Bilo kuda, Island svuda, u Rostovu ili Münchenu, svejedno, posao se znao…
Može se odmah u startu reći da Nijemci nisu pogriješili što su Hrvatsku postavili za nositelja skupine u Münchenu. U konačnici, njima se najviše isplatilo. Ovacijama je dočekana Hrvatska.
Na svakom stolcu dvorane bile su zakačene kartonske udaraljke i atmosfera je bila sjajna još i prije početka utakmice. Himne, kao i uvijek, vrhunac, pjevalo se sve u 16, kako i treba. Island je dobio poneki zvižduk, čisto da zna da mu neće biti lako. Navijači su sakrili Islanđane i očekivalo se da to naprave i igrači.