Kad smo s njima razgovarali uoči Svjetskog prvenstva u Danskoj i Njemačkoj, rekli su da na novo veliko natjecanje ne odlaze ni s kakvim očekivanjima. To je bila praksa koju su usvojili još puno ranije, jer puno toga može utjecati na rasplet.
- Idemo od utakmice do utakmice, a dao Bog da naši dođu do završnice. Mi ćemo u svakoj utakmici dati maksimum, nastojati odraditi sve bez problema i repova. Neka samo naši rukometaši uzmu medalju, mi u tom slučaju nećemo biti nesretni što ne sudimo završnicu. I tako zaista mislimo, nisu to samo floskule.
To su nam rekli Matija Gubica (38) i Boris Milošević (40), Osječani koji su već 10 godina najbolji rukometni suci u Hrvatskoj u izboru Sportskih novosti.
- Mi sami znamo koliko se dajemo u to, koliko korektno pokušavamo raditi od prvog dana, i drago nam je da to netko cijeni, da to zna prepoznati i nagraditi. Posvećujemo se suđenju maksimalno, a kad netko drugi bude bolji, mi ćemo im prvi čestitati na tome - rekao je Matija nakon jubilarne, desete nagrade.
Ne cijenimo ih samo mi u Hrvatskoj, u međunarodnim okvirima također su iznimno poštovani. Uostalom, ne može netko tko ne vrijedi suditi dvije godine zaredom finala Europskog i Svjetskog prvenstva. Prošle su godine u Zagrebu dijelili pravdu u finalu Eura između Španjolske i Švedske, a jučer su u Herningu sudili Norveškoj i Danskoj u finalu Svjetskog prvenstva, što im je kruna dosadašnje karijere.
Kako sami kažu, na vrijeme su shvatili da u rukometu neće napraviti igračku karijeru, zato su kao suci postali elita. Brzo su se probili na međunarodnu listu, napredovali su postupno, a prvo veliko priznanje stiglo je 2011. kad su u Brazilu sudili polufinale i finale Svjetskog prvenstva rukometašica, a to baš i nije uobičajeno. Bili su i na Olimpijskim igrama u Londonu 2012. godine, a ove su godine i na svjetskoj smotri rukometaša ponovili priču s finalom i polufinalom. Velika je to čast i zadovoljstvo, no, dakako, i ogromna odgovornost.
Treba naglasiti da Gubica i Milošević nisu profesionalci, već imaju svoje privatne tvrtke da bi mogli uskladiti posao i suđenje, kojem godišnje posvećuju u prosjeku 120 dana, dakle trećinu vremena. Godišnje prođu brdo kilometara, ali rukomet im je sad u krvi, i sami priznaju da bi teško mogli bez njega. Planiraju još pet godina biti na velikoj sceni, iako bi prema pravilima mogli suditi još 10.
Potvrda našeg rada
- Osjećamo se umorno, iscrpljeno, ali i fantastično. Nije običaj i ne događa se inače da isti sudački par sudi i polufinale i finale ovako velikog natjecanja te nam je zbog toga ovo iznimna čast i potvrda našeg rada svih ovih godina - poručili su Gubica i Milošević iz Herninga.
Koliku su odgovornost osjećali u jučerašnjem rukometnom spektaklu pred 15 tisuća ljudi?
- Ogromnu. Nakon polufinala smo se psihički i fizički dosta iscrpili, nismo očekivali da ćemo dobiti i finale, ali zadovoljstvo nakon odlično odrađenog posla puno nam znači.