Mario Kelentrić uživa posljednja dva tjedna. Marin Šego i Ivan Stevanović zaslužni su za široki osmijeh na licu svog trenera u reprezentaciji, ali i svojih suigrača, navijača... Godinama smo prizivali golmane koji će nam dati sigurnost, impuls više kad treba, koji će biti na razini onih kakve imaju Francuzi, Danci, Španjolci... I dočekali smo dvojac u kojem je Marin Šego neupitni broj 1, a Ivan Stevanović idealna potpora. Dočekali smo - savršeni dvojac.
- Teško da može bolje. Ovo što su njih dvojica pokazala je vrhunski nivo koji odavno nije bio u našoj reprezentaciji. Niti jedna druga reprezentacija nije imala tandem na ovako visokoj razini u svim utakmicama dosad - započeo je ocjenu Mario Kelentrić, koji bez ikakve zadrške za nastupe Šege i Stevanovića kaže:
- Bili su fenomenalni.
Gledajući sa strane, dojam je da su njih dvojica “kliknuli” i kao osobe, da imaju povjerenje jedan u drugoga.
- Slažu se tako dobro jer su dvojica predivnih momaka, sportaša. Prije okupljanja sam razgovarao i s jednim i s drugim. Šego je znao svoju ulogu, znao je da će biti prvi golman, a pohvalio bih tu Stivija koji je odmah prihvatio da bude njegov osigurač, da mu drži leđa i apsolutno se podredio tom svom zadanom poslu. U nekoliko utakmica je pomogao i Šegi da se odmori, ali i reprezentaciji da se osjeća jednako sigurno. Od početka su znali tko što treba raditi i to su sjajno obavili.
Moraš imati jasan plan
Koliko je bitno da se točno znaju uloge? Nama se znalo događati da unutar jednog natjecanja promijenimo i trojicu golmana, da prvi ispadne kao treći..
- Ja mislim da je to jako bitno. Naravno da se tijekom prvenstva mogu događati promjene ako se pokaže potreba, da neke odluke donosiš na licu mjesta, ali mora postojati jasan plan s kojim ulaziš u prvenstvo. Mi smo imali sreću da je taj prvi plan uspio.
Jeste li uoči prvenstva očekivali da će biti na razini na kojoj su bili?
- Teško je to očekivati. Šego je došao u reprezentaciju s izvrsno odrađenom polusezonom u vrhunskom klubu, Stevanović je isto dobro branio u svom klubu i cilj je bio samo produžiti tu njihovu formu, dobro ih rasporediti i potruditi se da fizički budu spremni. Da sam očekivao... nisam, a sigurno nisu ni oni da će odraditi turnir na tako izvrsnoj razini, ali pokušalo se napraviti sve da oni budu pravi.
Upravo je konstanta to što je potpuno novo u izvedbi naših golmana, jer bilo je i na ranijim prvenstvima utakmica koje bi izvrsno odradili, ali i onih u kojima bi nam golmani “nestajali”.
- Da, prije je često bilo od utakmice do utakmice, a oni su ovdje pokazali ono što prije nismo imali. Oni su branili dobro bez obzira na to je li obrana bila dobra ili slabija, jer na početku prvenstva naša obrana nije ni izbliza funkcionirala kao u utakmicama protiv Španjolske, Njemačke, Francuske. Šego je na početku branio maltene zicere, nije mu ništa značilo je li dobra ili loša obrana, a onda je počeo braniti ono što je obrana pripremila, pogotovo je dobro funkcionirao onaj dio s Musom. Meni su imponirali svojom mirnoćom, odavno nisam vidio da se s malom potrošnjom energije, a velikim učinkom tako brani, a kad se golman dovede do toga, onda je stvarno top.
Koliko je na sve to utjecao njihov karakter, a koliko godine i skupljeno iskustvo?
- Karakter sigurno puno utječe. Marin je takav hladnokrvan kako ga vidite na terenu i izvan njega. Mi stalno komuniciramo, ali nisam im puno visio nad glavom. Da su mlađi sigurno bih to radio, više bi im govorio, ali oni su između sebe napravili takvu sinergiju, zajedno gledali utakmice, analizirali i ta sinergija između njih donijela je pola uspjeha. Moje je bilo samo tu i tamo nešto nadodati, ohrabriti, ali njih su dvojica sami iznijeli taj turnir uz moju, da tako kažem, pasku.
Kad su njih dvojica u pitanju ni Kelentrić ni nitko drugi nije imao potrebe biti psiholog.
- Iznimno su mirni i racionalni što god da se dogodi na utakmici, a oni golmani koji to postignu došli su do vrhunca našeg posla. Niti jedan lopta ih nije bacila na pod, ali niti digla previsoko, znali su što trebaju raditi u svakom trenutku i to im je i donijelo sve te bitne obrane.
Stivijev povratak
I sad kad smo ih napokon našli - naš savršeni par golmana - odmah ćemo i ostati bez polovice tog para.
- Stevanoviću je ovo vjerojatno zadnje natjecanje. Šego sigurno može biti tu još nekoliko godina i plan je da mu priključimo Filipa Ivića i da on raste uz njega kako bismo dobili još jednog vrhunskog golmana jer bez vrhunskih se ne može ništa. Planira se, radi se, a ja sam dobio zadatak da vodim tu priču, naravno uz šefov blagoslov i nadam se će se stvoriti i sinergija između Šege i Fiće.
Ne postoji šansa da Stevanović ostane još neko vrijeme?
- Dobro, nije to definitivno ni konačno, ali je on u godinama u kojima mu je to opterećenje, reprezentacija puno uzima, a volio bi još kolu godinu braniti vani, mora gledati i na egzistenciju.
Zašto ih nismo spojili ranije?
- Ja sam tu tek mjesec dana, ne znam i ne mogu to odgovoriti, ali kad sam saznao da sam trener vratara odmah sam rekao da je moj plan da Šego bude prvi golman, s Stevanović drugi. Stiviju je ovo u neku ruku bio i povratak jer ga nije bilo skoro godinu dana u reprezentaciji, nije bio ni u kvalifikacijama, ni u Švedskoj, ni na Mediteranskim igrama.
Nije presudan broj
Zapravo je prošlo nekako u sjeni da ste i vi uključeni praktično “pet do 12”. Kao što je Červar mijenjao puno igrača tako je bilo i dosta promjena u stožeru oko njega.
- Lino je izrazi želju da me uključi, jer smo surađivali u klubu, vidio je kako radim i razmišljam. Ja sam poziv objeručke prihvatio, jer u poslu kojim se bavim nema veće funkcije.
Na kraju smo se vratili na rečenicu koja se godinama ponavljala “dok ne nađemo golmana koji može obraniti 15 lopti po utakmici nećemo se vratiti na vrh”. Jednom ste nam rekli da je to samo fama.
- Ja to i dalje tvrdim i stojim iza toga. Bitno je braniti ovako kako su oni branili, a nekakva brojka je samo opterećenje. Gubilo se i sa 17 obrana, a pobjeđivalo s puno manje. Niti jednog trenutka nije pred njih stavljeno - morate imati toliko i toliko obrana - jer je važnije u kojim trenucima braniš i što svojim obranama donosiš momčadi, a ne broj kao broj.