Da, bila su to zaista zlatna vremena, s jedne je strane prijetio “top” Blaženka Lackovića, s druge onaj Petra Metličića. “Punio” ih je središnja figura Ivano Balić, i sam najveća moguća prijetnja, na crti je nered radio Igor Vori. S krila su prijetili “ludi vjetar” Mirza Džomba, Vedran Zrnić, Nikša Kaleb...
Trebalo bi ih najbrojiti, sve legende zlatnog Portugala 2003. i zlatne Atene 2004. Iako je i današnja reprezentacija u svjetskom vrhu, nešto nam ipak nedostaje, zadnje se veliko finale igralo 2010. u Austriji. Samo Červar, koji se vratio, nije dovoljan sad kad je poslije EP-a u Hrvatskoj 2018. kao zadnji “zlatnik” otišao i Vori. Legenda Blaženko Lacković je optimist, takav je uvijek i bio:
- Vratio se u reprezentaciju Lino Červar, on je stara garda, pomaže mu Davor Dominiković kao predstavnik nove struje. U momčadi imamo iskusne igrače, imamo i mlađe, to je u pravilu dobitna kombinacija. Osim toga, i ti mlađi igrači su već formirani, atmosfera je, kao i uvijek odlična. Siguran sam da će sve biti u redu i da ćemo se veseliti svemu u Njemačkoj.
Neprimjereno je ipak pričati o ponavljanju onog što je napravila njegova generacija:
- I ovaj je SP samo dio odrastanja, ne ide ništa preko noći. Istina je, niti nas nitko u Portugalu nije stavljao u poziciju favorita pa smo otišli do zlata. Tu je potrebna neka kemija, treba puno sreće, treba strpljenja. Nadam se da će i ozljede izostati, i tu je važan faktor (ne)sreće.
Lac je pristaša one da ne treba previše uspoređivati s njegovom generacijom:
- Nema smisla, svako je natjecanje, svaka generacija priča za sebe. Danci jesu favoriti, kao što kažu kladionice, Francuzi su uvijek moćni i nema veze što nema Nikole Karabatića. Oni svako malo praktično niotkud izvlače moćne igrače. Tu su i ‘moji’ Nijemci kao domaćini. Na Španjolce ne računam previše, prespori su. Naslov koji su uzeli u Hrvatskoj dogodio se, oni to neće ponoviti, bolji su i Norvežani.
Konkretnija prognoza je nezahvalna:
- Na svakom prvenstvu netko iskoči, u rukometu je danas sve neizvjesno. Tko je računao na nas u Portugalu 2003?! Gledam na to ovako - desetak je onih koji mogu iznenaditi svakog. Treba izmiješati karte i izvlačiti - da, toliko je sve nepredvidljivo u krugu onih najboljih. Siguran sam da će i sada biti velikih iznenađenja kao na svakom velikom natjecanju.
Blaž je i dalje u Njemačkoj, u Hamburgu...
- I dalje sam u klubu, borimo se da ove sezone ostanemo u drugoj ligi i onda polako idemo natrag. I dalje sam u rukometu, u rukometu mislim i ostati. U najboljim sam godinama - šali se Lac, ali nije daleko od istine.
U Njemačkoj je praktično bez prestanka od 2004., u međuvremenu je bio samo dvije dvije sezone u Vardaru. Flensgurg, Hamburg, Kiel pa opet Hamburg, to su bile njegove “stanice”. Vrlo dobro pamti i SP u Njemačkoj 2007. Slijedi “povratak na mjesto zločina”:
- Istina je, taj SP ne pamtim po najboljem i siguran sam da će sada biti bolje. Mi smo tada bili na vrhu, najbolji. Igrali smo najbrži, najljepši rukomet na svijetu i gazili smo sve redom bez problema - kao nikad do tada i onda smo poraženi od Francuza koji su se cijelo vrijeme mučili i jedva prošli. Jedna lošija utakmica, teški fajt i bili smo peti sa samo jednim porazom.
Tada su Nijemci otišli do kraja, potpomognuti suđenjem:
- To je ta priča, niti na njih nije se vrlo ozbiljno računalo pa su otišli do kraja. I sada ih euforija domaćinstva može nositi, ali to je dvosjekli mač, osjetili smo to i mi jako dobro. Bit će pod velikim pritiskom, pitanje je mogu li ga izdržati.
Vezano uz činjenicu da Hrvatska nakon Münchena ide u Köln pa na eventualno polufinale - pogodili ste - u njegov Hamburg, Lacković ima poruku za nasljednike:
- Čekam u Hamburgu. U Münchenu će biti ludilo, u Kölnu također, pobrinut ćemo se da tako bude i u Hamburgu. Kad svi zajedno dođu, bit ću dobar domaćin.
Platit će svima piće:
- Jedno?! Platit ću svima sve!