Zdravko Zovko izbornik je koji je Hrvatskoj prije 25 godina donio prvu europsku medalju iz Portugala (bronca), a godinu dana nakon toga i prvu svjetsku s Islanda (srebro). Danas je trener u ženskom rukometnog dream teamu iz Györa, što ga nije spriječilo da pogleda cijelo Svjetsko prvenstvo koje se proteklih dana igralo u Njemačkoj i Danskoj. I, kao uvijek, pozitivno gleda na stvari.
- Ma, dobro, tu smo ostali u vrhu. Imamo i odličnu perspektivu. Natjecanja su svake godine, zato ne treba raditi drame tamo gdje ih nema. A mislim da ih kod nas nema.
Kako vam je izgledala Hrvatska?
- Svaki od nas ima neko razmišljanje, a tu je i savez s kojima se strategija treba usuglasiti i usavršiti. Hrvatska ima jako dobro iskustvo u uvođenju mladih igrača. Uvijek smo profitirali s mladima, nekad ne kratkoročno, ali dugoročno svakako jesmo. Ja sam se na tome opekao 2000. Nakon toga smo dobili generaciju koja se kalila, gubila, pobjeđivala, rasla. Onda su se dogodile Mediteranske Igre u Tunisu kao najava nečeg velikog, što se 2003. u konačnici i dogodilo. Pokazali su koliko mogu.
Tada je to bio veliki rez.
- Točno, a za takvim danas nemamo potrebe. Imamo dobrih igrača, u jakim ligama, imamo mladih igrača. Ne trebamo se odricati unaprijed nikoga i to je dobra kombinacija sada. Mislim da smo mi to sada pokazali s Duvnjakom, Šegom, Horvatom i Musom s jedne, a s Mandićem, Šipićem i Vrankovićem s druge strane. Stvari su individualne, Pako Ćavar bio je spreman sa 19 ući u sve, sa 20 je bio prvi, to je stvar kvalitete pojedinaca. Treba dobro procijeniti, pratiti, okupljati... Svake je godine veliko natjecanje, dovoljno je mjesta. Osobno, možda je bilo mjesta za još nekoliko mladih igrača jer uvjeren sam da rezultat ne bi trpio... Nije lako upasti u dobru reprezentaciju. Teško je kraj Duvnjaka, Cindrića i Karačića da neki mladi uđe odjednom. To su fini poslovi, treba vidjeti kad je trenutak za to...
2000. godište najbolje
Opet će reći...
- Nekom se to sviđa, nekom ne, ali najvažnije je da se zadrži kontinuitet, a istodobno stvaramo rezultat i reprezentaciju. Norveška se nije odrekla Myrhola, samo mu je našla novu ulogu. Mislim da je to područje na kojem možemo najviše raditi i napredovati. Kod nas je to previše puta svedeno na neku osobnu razinu i onda gubimo igrače u najboljim godinama, a to je glupo jer nema nas 60 milijuna kao nekih drugih. Ako Šterbik koji nije Španjolac može biti na raspolaganju Španjolskoj kada treba, ako je Kari Grimsbo koja ima sve velike medalje treća golmanica Norveške, pa čeka priliku ako zatreba Thoriru trenirajući u Györu, ako to njima nije ispod časti, zašto bismo mi od toga radili dramu. To je stvar koju moramo mijenjati. Ženska reprezenatcija savršen je primjer zašto, a i kod muške nije sve idealno u tom smislu.
Kakva nam je perspektiva?
- Presjek kaže - dobra. Po meni smo izgubili puno iz ‘94. godišta, Mihić, Mamić, Šebetić, Jotić, Božić-Pavletić oni su sad u naponu snage... Kuduz se izgubio, sada se opet pojavljuje u Rumunjskoj, a bio je jako dobar lijevi vanjski. Generacija ‘96. nije bila tako dobra, ali Šipić je tu, Vida isto... ‘98. je godište izuzetno potentno, tu su Šarac i Jaganjac lijevo, imamo Martinovića, kojeg ne smijemo preskočiti jer smatram da je jedan od najperspektivnijih u svijetu koji već može biti unutra, tu je Bahtijarević na sredini... Vidim da su ti dečki otišli igrati, što je jako dobro, jer svi u Zagrebu i Nexeu ne mogu. A 2000. godište po meni je još najbolje od svih. Maraš pokazuje puno, Mileta iz Labina, pivot Pribetić bio je najbolji obrambeni igrač Europe...
Naglasio je...
- To je za nas sreća u nesreći. Jako je važno da Hrvatsku ligu počnemo drugačije tretirati jer dati im pažnju, znači i dobiti više od njih.
Kažu da su vratari problem.
- Na prvi pogled, jer nema top-vratara kao u drugim selekcijama. Malo kaskamo, u selekciji neke stvari treba mijenjati, ne otpisivati ih prerano, gledati, čekati... Mi sada iz prethodnih generacija imamo Cvitkovića, Ivića, Ašanina i Cara, koji pokazuju puno, brane u jakim europskih klubovima, a to nije zanemarivo.
Želio je naglasiti.
- Brz, skočan, pametan i dva metra, to je slika vanjskog, vratar minimum 190 cm, krila za obranu... To su bajke i ne možeš se voditi za tim jer svaki nosi nešto svoje. Po tome Cindrić nikad ne bi uspio jer nije ni u generaciji, a ispao je najbolji. Treba imati koncept koji bi bio postavljen po prvoj momčadi, treba postojati nit, ali treba štititi neke naše detalje iz škole koja se pokazala dobra. Ne treba robovati kopiranju jer mi nemamo bazu za to. Treba pratiti, dati priliku i poštovati kriterije. Uopće ne mislim da imamo velikih problema. Dapače, imamo perspektivu za puno, ali treba naći priliku svima koji to zaslužuju.
Ni Francuzi nisu svemogući
I zaključio je na primjeru?
- Francuska je fenomenalna momčad, njihova individualna kvaliteta je impresivna, ali, vidite, ne uspijevaju doći na vrh. Otišli su Omeyer i Narcisse, pa je otpao Sorhaindo, onda je Nikola bilo ozlijeđen, a to bez njih nije momčad. Da bi bila momčad, mora se složiti. Dakle, nisu ni oni svemogući, ali svjesno ulaze u promjene i sigurno će još godinama biti u vrhu - zaključio je Zovko.