Elin Arnarsdottir, na prvu možda i ne zvuči poznato, ali kada joj umjesto djevojačkog prezimena spomenemo sadašnje, Kostelić, e onda se već zna na koga se misli. Na Ivičinu suprugu Elin, Islanđanku koja je za 11 godina boravka u Hrvatskoj perfektno savladala naš jezik.
Simpatična, brzoglagoljiva, ova je rođena Islanđanka očito globtroterske krvi, jer je i obitelj također raseljena svijetom.
- Roditelji su u Beču, jedan brat u Londonu, drugi na Islandu... Ima nas posvuda - reći će.
Volim gledati rukomet
Povod za razgovor je, iako povoda za razgovor s tako zanimljivom osobom i ne treba, Svjetsko rukometno prvenstvo i naša današnja prva (petak) utakmica baš protiv Islanda. A tko će nam to bolje približiti od snahe Ante Kostelića Gipsa, nekad vrsnog rukometnog trenera i njegove supruge rukometašice Marice, i kćeri jednog islandskog rukometaša. Jer, Elinin tata je nekada igrao rukomet.
Erin Kostelić
- Točno, tata je igrao rukomet i, ne znam točno koje godine, osvojio je, ako se ne varam, naslov europskih prvaka. Doduše, to su bile policijske igre, jer je moj tata policajac. I mama je kao klinka također igrala rukomet.
Očito je i rukomet, a ne samo skijanje, spojilo Elin i Ivicu. Rukomet je izgleda jako popularan sport na Islandu?
- Nogomet i rukomet su iznimno popularni, rukomet pogotovo nakon OI u Pekingu kada su bili srebrni. Iako su i prije bili popularni, no tada je to definitivno bila eksplozija. Znam da ga svi gledaju.
Rukomet je očito pristao srcu sjevernjacima, iako bi možda za očekivati prije bilo da vole sportove na snijegu.
- Vrijeme je na Islandu jako nestabilno, naprimjer, ovih dana je bilo +12, bez snijega, što definitivno nije normalno. Zato što vanjski sportovi nisu pouzdani, dvoranski su sve popularniji. Mislim da je to jako važan faktor u odabiru sporta.
Sport važan na Islandu
Hoćete reći, na Islandu imate problema s vremenom, ali nemate s dvoranama?
- Kod nas svako mjesto ima dvoranu, obično su to školske, ali su velike i funkcionalne za sve dvoranske sportove. Ja sam iz malog mjesta pokraj Reykjavika, od 20-ak tisuća stanovnika, i mislim da postoje tri dvorane. A sada ima i sve više onih balona gdje se igra nogomet, grijanih, s umjetnom travom.
Erin Kostelić
Očito se na Islandu sportu polaže velika pažnja?
- Jako. Čula sam da su u posljednje vrijeme u nekim školama djeci organizirali treninge odmah nakon nastave. Nastava je do 14 sati, onda ih se organizirano iz škole vozi na treninge i vraća natrag u školu, pa su već oko 16 sati gotovi.
Je li i Elin probala rukomet?
- Jesam, i fora mi je. Volim ga pogledati, sviđa mi se ta brzina, stalno se nešto događa, puno je pogodaka. Puno drugačije od nogometa, gdje utakmica nakon 90 minuta završi bez pogodaka. No, to vam je jako individualno, moj brat više voli nogomet od rukometa.
Spomenula je brata, jednog...
- A imam ih tri, ja sam najmlađa.
Mezimica?
- Jesam, ali sam se i morala prije toga naučiti boriti.
Odrasla s tri brata
Braća su se također bavila sportom?
- Rekreativno. Jedan nogometom, drugi košarkom, a najstariji je bio vratar u nogometu. Jedan je i skijao.
Danas Hrvatska otvara rukometni SP protiv Islanda, što je vjerojatno u kući Kostelića povod za polarizaciju odnosa, barem nakratko, pred TV-om.
- Ja navijam za Island, to je valjda jasno, ali kad igra Hrvatska protiv bilo koga, osim Islanda, ja sam vatreno uz njih. Kada smo zadnji put gledali na TV nogomet Hrvatska - Island, bilo je zgodno, ja bih navijala za svoje “ajmo, ajmo...”, a Ivica bi vikao, “ne, ne, ne...”. I obratno.
Nema navijačkih nereda u vašim taborima?
- Ne, mi smo ozbiljni ljudi, mi se volimo, kod nas nema problema. Bolje pitanje je za koga će nam djeca navijati, to se ne zna.