OTKRIVAMO TAJNU USPJEHA NOVE HRVATSKE Što se promijenilo u samo godinu dana? Ovo je šest glavnih razloga zašto su Kauboji dramatično bolji

Iskreno rečeno, Hrvatska već dugo na velikom natjecanju nije izgledala ovako dobro. Treba se hraniti tim optimizmom, ali ostanimo pri tome čvrsto na zemlji. Istina, dobili smo pet utakmica, ali od tih pet tek jednu s velikima, a da bismo došli do konačnog cilja, trebat će nam barem još tri takve pobjede. Zato moramo biti čvrsto na zemlji, jer ono pravo tek sad počinje.

Ni Köln ni Herning ne nosimo u lijepim uspomenama. U Kölnu smo s nikad jačom generacijom 2007. ostali bez polufinala i bili tek peti, a samo nešto malo bolji bili smo u Herningu kada smo na Euru ostali bez medalje.

Treba biti na prstima, iako smo nogom otvorili vrata, jer nas tamo u Kölnu ne očekuju kao favorite, nego kao nekog kome se baš ne vesele. Budimo iskreni do kraja, tako je. Skandinavci, Nijemci i Francuzi su odavno napravili krug u kojem su svi drugi višak. No, neće nas to obeshrabriti.

Eto, samo godinu dana nakon Eura kojem smo bili domaćini ponovo smo optimisti. Prihvatili smo si priznati slabosti i počeli ih rješavati. Isti izbornik, a opet jedna sasvim drugačija reprezentacija neopterećena prošlošću kao prethodna, ne toliko izraubana kao prethodna, s nekim drugačijim motivima, željama... Što se to promijenilo u samo godinu dana?

Manji stručni stožer

U Hrvatskoj smo imali pravi spektakl oko stožera. Nikad više ljudi nije bilo uključeno. Ne kažemo da je to bilo loše, ali u konačnici je bilo nemoguće da svatko svakog čuje, pa se to pretvorilo u neku priču koja nam uopće nije trebala. Presložili smo stvari nakon toga, Lino danas ima pomoćnika u Davoru Dominikoviću, uz njega je Mario Kelentrić koji je u svakodnevnom poslu s vratarima u Zagrebu, uz njega je ekipa s kojom je u Zagrebu radio sedam mjeseci i u konačnici Igor Vori, čovjek njegovog najvećeg povjerenja. Našli su način svi skupa osvježiti komunikaciju, Lino je prihvatio i krenulo je...

Bili smo prestari

11 igrača smo promijenili u odnosu na Euro u Hrvatskoj. Ne zato što su bili loši, nego je jednostavno u pitanju bilo dugogodišnje zasićenje koje se pretvorilo u rutinu, a kada rutinski odrađuješ posao, onda je to kraj. Nakon Eura smo napisali da smo bili prestari i još uvijek smatramo da je to bio najveći problem, a to dokazuju na ovom SP Mandić, Šipić, Vranković, koji su unijeli puno svježine u našu igru. Mladost je ta koja gura, koja daje nove motive i jedna takva mladost potrebna je uvijek, a ne samo ovaj put. I lijepo je vidjeti da smo je dobili kroz domaće klubove, što znači da se može.

Obrana i vratari

Obrana nam je godinama bila najveći problem. Nismo je uspjeli posložiti. Nekad su zbog nje patili vratari, a nekad je bilo i obrnuto. S nekoliko poteza to smo uspjeli srediti u vrlo kratkom roku.

Zaključak je da bez obrane s iskustvom i težinom u pravom smislu riječi ne možemo napadati najbolje, pa smo sastavili sredinu od Muse i Blaževića koji igraju top role u svojim jakim klubovima. Imali smo 5-1 s Duvnjakom, ali sad imamo i s Mandićem, što je ogromno olakšanje.

U godini iza nas opredijelili smo se za Šegu na golu i ustrajali, poštujući njegove obrane u Ligi prvaka. U Šunjiću smo dobili plus, ali nam je trebao ekstra plus, pa smo Šegi dodali Stevanovića i vratili u sastav Ivića za budućnost. Kroz sustavnost smo riješili najbitniji problem.

REUTERS/Andreas Gebert / REUTERS

Stepančić

Duvnjak i Stepančić

Imali smo problema na prošlom Euru s Domagojem Duvnjakom čije se dugo odsustvo pretvorilo u ozbiljnu ozljedu, pa nikad nismo saznali što bi bilo da smo ga imali tada. Sada se vratio i razlika je nebo i zemlja, no treba znati da je Duvnjak bio unutra i prije našeg Eura, pa da je znalo biti ne baš savršeno. Sada je dobio lidersku rolu, zaželio se rukometa i igra sa stilom.

A vratio se i Luka Stepančić u svoju šutersku formu tamo gdje nemamo baš neko obilje. Njegovih 4-5 golova po utakmici puno nam olakšava igru, a to nam je bio problem. Luka je sada u ključnoj roli na svojoj poziciji, prihvatio je odgovornost i sjajno se nosi s njom. To ide očito s godinama.

Vrijeme prolazi

Jedna generacija prevođena Domagojem Duvnjakom nije se dosad uspjela domoći zlata. I to je san koji traje do danas. No, vrijeme prolazi, sve ga je manje i sigurno je zbog toga motiv nekolicine iskusnih igrača veći da karijeru pokušaju okruniti na jedan poseban način. Taj motiv smo vidjeli kod Luke Modrića i društva u lipnju i srpnju. S takvim motivom i s mladošću koja ga potiče može se stvoriti kemija koja ruši čak i moćnije u tom trenutku. Hrvatska je pokazala u prvom krugu da se može nadigravati, čuvati prednost, biti sigurna, ali i vraćati se iz najtežih situacija kao protiv Islanda. To je samo znak da je momčad sazrela i da pokušava ostvariti snove.

REUTERS/Andreas Gerbert

Linin motiv

Teško je Lini Červaru pao neuspjeh na Euru u Hrvatskoj, još teže činjenica da nije bio siguran da će ostati na čelu selekcije, a to je silno želio. Prošao je razdoblje povratka u život u Zagrebu, nepotrebno otišao nezadovoljan, jer Zagreb je puno učinio za ovu reprezentaciju. Nije izgubio ništa, a dobio je ideju, motiv da se uhvati u koštac s rješavanjem problema.

Ima volju, ambiciju, ali i jednu lošu osobinu dokazivati ono što je već 1000 i više puta dokazano. Kada se smiri, a takav je ovdje u Njemačkoj, on daje sto posto sebe. I okuplja oko sebe.

To je velika promjena i veliki plus koji mora ostati i nakon SP-a. Nije lako s njim, ali očito ni bez njega. I on je kao i momčad u top formi da dokaže da mi to možemo ponovno. Takav motiv zaslužuje pljesak.