Tmurno je jučer bilo u Međugorju, kiša je cijeli dan padala, magla se nadvila na poznato svjetsko hodočasničko mjesto. I ulice su poprilično puste jer je ovo vrijeme kad hodočasnici uglavnom ne dolaze u Međugorje. No, u obiteljskom domu Šega vedro je raspoloženje. Ponosni roditelji Marina Šege, Željka i Jakov, srdačno su nas primili u svoj dom i naširoko razgovarali o Marinovim rukometnim počecima i karijeri.
- Danas je sve lijepo o Marinu slušati, radovati se uspjehu reprezentacije Hrvatske kojemu je i on dao svoj doprinos, a što je godinama sanjao. Lijepo je danas pogledati televiziju, pročitati novine, primati čestitke, no nije bilo lako do tog doći. Trebalo je u sve uložiti godine truda, strpljenja, izdržati i poneku nepravdu i ostati čvrst u vjeru da će sve jednoga dana doći na naplatu - priča majka Željka, domaćica koja je uz svoje svakodnevne poslove prikupljala i bogati arhivu novinskih isječaka koji su pratili Marinovu karijeru.
Roditelji našeg vratara Jakov i Željka prebiru novinske isječke o sinu
Otac Jakov, vedri 60-godišnjak otkrio nam je detalje o počecima Marinove zaljubljenosti u rukomet.
- Sva djeca iz susjedstva išla su gore preko puta na Parking, asfaltno igralište u Međugorju kojeg tako zovemo jer je u početku služilo za parkiranje autobusa koji su ovdje pristizali, i igrali lopte. Stariji sin Ivan bio je snažan, dobro je igrao rukomet, no na treningu je polomio zube i odustao je. Nije bio uporan iako je mogao postati dobar pivot. Marin je bio najniži od svih, odmah je stao među vratnice i uživao je u tome, počeo ići na turnire mlađih uzrasta jer je Međugorje tih godina dobilo i rukometni klub - kaže Jakov i onda se prisjeća:
- Jednog dana zove me trener Izviđača Boris Jarak i kaže “bio sam u Međugorju, tvoj mali odlično hvata, mi bismo željeli da ga dovedemo u Izviđač”. I, eto, pristali smo. Ja sam vozio kamion, nisam bio doma, uglavnom ga je supruga vozila na treninge u Ljubuški, a kasnije i u Mostar dok je branio za Zrinjski. Ponekad bi se usudio i sam otići autom, iako mu je bilo 16 godina svega.
Supruga Ana ljubav je još iz školskih klupa, a danas imaju troje djece
Mama je, jasno, uvijek u takvim situacijama strahovala hoće li se živ i zdrav vratiti.
- Hvala Bogu, bio je odgovoran, pa smo imali povjerenje u njega.
Još od malih nogu Marin je pomagao ocu na poslovima u vinogradu, koji je zahtjevan za održavanje.
- Uživao je u tome. Jednog dana, kad smo se rastali s Izviđačem na ne baš korektan način, jer sam vlastitim novcem platio ispisnicu da bude slobodan dok nismo znali kamo dalje, iako je bilo poziva iz Švicarske i Slovenije, vrlo brzo vratio se iz vinograda. Kad sam ugledao frezu pred kućom pomislio sam da se nešto dogodilo, kad Marin mi kaže “zvao me gospodin Kavran iz Čakovca, budi doma zvat će i tebe, želio bi da dođem u PIPO”. Brzo smo se dogovorili, otišli u Čakovec i to je bilo jedno lijepo razdoblje Marinove karijere. Ljudi su bili korektni, lijepo ga primili, a on se odužio dobrim obranama - kaže Jakov.
Braća Marin i Ivan iz dječačkih dana
Sve dalje o Marinovoj karijeri se manje-više zna. Ali jedan detalj dovoljno govori o Marinu, poštivanju roditelja i skromnosti.
- Kad je osvojio Ligu prvaka i došao doma već sutradan otišao je pomoći nam u berbi smilja. Kazao sam mu “ma pusti to, idi na more sa ženom, uživajte malo”, a on meni “neka, prvo ću ja vama pomoći, pa ću onda na more”. Želio je uistinu pomagati u svemu, ponekad bi uskočio i voziti kamion. Ništa mu nije bilo teško - kaže Jakov.
Marin je privržen roditeljima i rodnoj grudi, no njegova obitelj, supruga Ana s kojom je zajedno išao u školu, i troje djece, Lucija, Jakov i Petar žive u Mađarskoj. Kad ljeti dođu u Međugorju svi uživaju u obiteljskom okruženju.
Kao svakog malog dječaka, motocikli su fascinirali i Marina i brata mu Ivana
- Djeci je najteže zbog jezika. Luca je prvi razred završila u Poljskoj, a sad je u trećem u Mađarskoj. Naučila je bila poljski, a sad svih troje uče mađarski, nije lako. Sad su već na tečaju francuskog jer Marin nastavlja karijeru u Montpellieru, pa će svi u Francusku. Ali tako mora biti - kaže brižljiva baka Željka.
Željka i Jakov Marinove utakmice na televiziji prate uvijek zajedno i sami u sobi, u miru. Prate svaki sinov pokret. Ranije su išli češće na utakmice, sada rjeđe.
- Ode li Hrvatska u finale u Danskoj, nećemo ga propustiti - poručili su ponosni Marinovi roditelji.
U subotnjim Sportskim novostima:
7 stranica o Svjetskom prvenstvu u rukometu!
Donosimo vam ekskluzivne intervjue, komentare stručnjaka, analize,... Budite u toku i u subotnjim Sportskim novostima saznajte sve najnovije informacije s velikog natjecanja na kojem izbornik Lino i njegovi Kauboji love novi povijesni uspjeh.
- Marin Šego: 'Ne osjećam se kao junak, junak je cijela ekipa'
- Intervju s pivotom koji igra rukomet karijere
- Izdvajamo šest razloga zašto je Hrvatska sad drastično bolja nego na Euru u Hrvatskoj
- Donosimo vam stručni komentar Blaženka Lackovića
- SP u brojkama: Hrvatska u vrhu u većini statističkih kategorija
Možda im se želja i ispuni. Uz Marinovu sjajnu formu i zajedništvo izabranika Line Červara sve je moguće.
Pjesma za Šegu
Šego Međugorski - Što to radiš majko moja mila Španjolcima polomio si krila
Kao i na svim prethodnim utakmicama u Münchenu, tako i na najvažnijoj do sada, Marin Šego briljirao je posebno protiv Španjolaca. Jednostavno je začarao hrvatska vrata i postao inspiracija svima u Hercegovini. Tako se Velimir Velo Raspudić latio olovke i papira i napisao pjesmu posvećenu Šegi Međugorskom, kako je prozvao međugorskog vratara kojeg susjedi znaju i po nadimku Manje.
Šego Međugorski
Pitaju se noćas vuci gorski
Što to radiš Šego Međugorski
Što to radiš majko moja mila
Španjolcima polomio si krila
S obje ruke sakrio si vrata
Nije lako slomiti Hrvata
Jer u svemu želi biti prvi
Jer u njem’ ima
Hercegove krvi
Jer u njem’ vriju sa
kamena geni
Večeras si ponos
probudio u meni
Nek te čuva Bog
i Gospa Sveta
Na tvom putu
do prvaka svijeta