Novi sjajan uspjeh hrvatskog trenera na privremenom radu u Kataru, Splićanina Željka Čagalja. Nakon osvajanja Azijske lige prvaka, koja okuplja 11 najboljih azijskih momčadi, u korejskom Samcheoku, proteklog vikenda je sa svojim Al-Arabijem osvojio drugo mjesto na kombiniranoj azijsko-afričkoj Ligi prvaka, popularnom Arapskom kupu koji se igrao u tuniskom Beni Khiaru. To je natjecanje najboljih klubova sjeverne Afrike i Bliskog Istoka. Igralo je šest momčadi iz Katara, Tunisa i Saudijske Arabije.
Kad je prije šest mjeseci napuštao Hrvatsku, bila je to samo želja za boljim i višim u karijeri koja traje na klupi već punih 18 godina. Uspio je u kratkom vremenu u Dohi stvoriti momčad od iznimno šarenog društva, momčad bez visokog rejtinga do sada. Katarani definitivno dominiraju azijskim i arapskim rukometom jer je nakon Al-Arabija u Koreji ovaj put pobjednik bio Al-Shamal.
Rukometni Al-Arabi je dio velikog sportskog društva kojem su dominantni sportovi nogomet, na čijem je čelu dojučerašnji islandski izbornik Heimir Hallgrimsson, a kapetan je dobro znani Aron Gunnarsson, te plivanje. Dolaskom Željka Čagalja rukomet je došao u prvi plan. Skromni stručnjak koji se nikad ne busa u prsa ostavio je trag u hrvatskom rukometu kroz Kaštela, Varaždin, Split i ustvari čekao je pravu priliku za dokazivanje te je ju je dobio tamo gdje nije ni sanjao prije nekoliko mjeseci.
Cijeni se novac i rad
- Išao sam za boljim, za prilikom da se dokažem i da mogu živjeti i prehraniti obitelj. Makar, žao mi je što sam otišao, jer mislim da se u našem rukometu može u nekim drugačijim financijskim okolnostima napraviti i više. Jako sam sretan zbog naših uspjeha u Kataru, igrali smo jako dobar rukomet, nešto slabiji ipak proteklih dana u Tunisu, ali smo opet ulovili finale, što je uvijek veliki plus.
To nekad nije jednostavno u Kataru?
- Puno je percepcija usmjerena na novac, ovdje ljudi jako cijene novac i rad, a mnogi to zanemare kad se nađu u takvoj situaciji. Što se rukometaša tiče, imaju definitivno individualnu kvalitetu, no možda je problem raditi neku veliku taktiku jer jednostavno neke stvari nisu u mentalnom sklopu ovog podneblja. No, individualno su sjajno odradili stvari. Imao sam i sjajnog pomoćnika u treneru vratara Nenadu Puljezeviću.
Kako je išao turnir?
- U skupini smo prvo dobili Al-Ahly 32:29, domaćina Beni Khiara 33:24, pa izgubili od Africana iz Tunisa 18:25 i u borbi za polufinale svladali Saudijski Kalij 34:23 i Al-Shamal, od kojeg smo izgubili u finalu čak 33:24. U polufinalu smo vratili Africanu 25:22, ali je nama onda u finalu vratio Al-Shamal 31:33 i završili smo sa srebrom. Ne žalimo se. Pobijedio nas je najviše Žarko Marković. Jednostavno u finalu nismo bili pravi. Previše smo oscilirali za broj 1.
Tim se u odnosu na onaj koji je osvojio Azijsku ligu prvaka malo promijenio?
- Dodali smo katarskog reprezentativca Mabrouka za obranu i izgubili srednjaka Siouda, koji je za ovu priliku posuđen Al-Shamalu iz Al-Garrafe. Naši ključni igrači su i dalje Danijel Šarić na golu, tuniski reprezentativac Jaziri, pa snažni egipatski pivot Mohamed Ismail. Ostalo su domaći igrači, među njima reprezentativci s krila Zouaui i Ali, pa srednjak Al Krad, lijevi vanjski Sinen… Jako dobro složena momčad za što sve čestitke idu prvom čovjeku kluba, šeiku Khalifi bin Gabru Al Thaniju i njegovoj produženoj ruci Mohamedu Jassimu, koji je stalno uz nas.
Puna dvorana u Tunisu
U Tunisu nema straha od korone?
- Pa i nije baš, nekako kako se turnir bližio kraju, situacija se pogoršavala. I njih je počelo doticati. Bili smo pod strogom kontrolom. Dvorana je bila puna, oni su vrlo strastveni u praćenju svojih klubova. Nisam stekao dojam da ih to nešto brine.
A povratak u Katar?
- To je bilo kompliciranije jer je bilo već 450 zaraženih na 2,5 milijuna stanovnika, što znači više nego u Hrvatskoj. Dočekali su nas s totalnom dezinfekcijom. Čekanje nije bilo dramatično, premda je ovih dana na aerodromu koji je na neki način most između Europe i Azije izuzetno teško i zbog sve većeg pritiska uskoro će ga zatvoriti za sav promet. Taksijem do doma voziš se s otvorenim prozorima, jer su vlasti zabranile taksistima zatvarati prozore zbog mogućnosti širenja zaraze. Sve je zatvoreno u gradu, i sportski objekti, čak i plaže koje bi na +30 bile pune, ali... Čekamo doma što će se dogoditi. Dokad, nitko ne zna, niti pita. Doma ne možemo raditi, a čekaju nas još liga u kojoj vodimo, Emir kup i još neki turniri. No, sada je sve stalo.
Utjeha je pogled na račun, koji je sve bolji.
- Od Azijskog saveza svaki je igrač i član stožera dobio 15.000 dolara, toliko će vjerojatno biti i od kluba. Rezultat je taj koji to uvjetuje. Sve treba zaslužiti. Ja nekako vjerujem da ove sezone možemo napraviti još puno dobrog posla, a onda nas početkom sljedeće čeka i Super Globe u Saudijskoj Arabiji - kaže ambiciozni i sve zanimljiviji splitski stručnjak.