Nije lako s njim, makar je danas puno lakše nego prije. Kruži šala da je sada najvažnija pozicija stručnog sukomentatora za rukomet na RTL-u, jer tko je se uspije domoći, dođe i do reprezentacije: prvo Saračević, pa Dominiković, a dalje... Vidjet ćemo je li to pravilo ili samo dobra šala.
Sigurno je tek da je Davor Dominiković na svu silnu rukometnu energiju dodao iskustvo, a s njim je došla i zrelost, koja ga je promovirala u prvog asistenta Line Červara u narednom periodu. Mnogi će biti skloni reći da je to prevelik zalogaj jer je tek ušao u trenerske vode, jer nikad nikoga nije vodio samostalno... I bit će u pravu. No sigurno je da je - s obzirom na njegove potencijale - u svakom pogledu riječ o čovjeku koji, kako kaže Červar, živi rukomet 24 sata na dan, čovjeku s kojim se može razgovarati, koji ima svoj stav i uvijek ga je spreman braniti, pa čak i kada nije u pravu.
Više nije tvrd
Razlika je jedino u činjenici što nekada to da nije u pravu nije prihvaćao, a sada je, barem na prvu, malo drugačiji, zna povući ručnu, stati na loptu, razmisliti... Nekada je, što se ono kaže, bio metkovski tvrd do bola, nije birao riječi, ganjao je suce, bio lud na izbornike nakon norveškog finala, pa švedskog ispadanja, bio lud na novinare, s kojima se, kroz RTL, vratio u hrvatsku svakodnevicu, a sve je on to prije bez iznimke kritizirao, jer što će njemu netko govoriti kako da radi. No sve je to dio mladosti, koja se, izgleda, isplatila. Ako je to bila cijena...
Davor Dominiković
Ovo mu je samo strašna prilika i ništa više od toga. Sadašnjost pokazuje da se posvetio želji da bude trener. Završio je igračku karijeru u Njemačkoj, počeo trenersku u Dubravi, gdje ga je kao svog asistenta uveo Vlado Šola. I ide im odlično, prvi su, nemaju bajnu momčad, ali rade i to se vidi i na terenu i na tablici. Rade i na sebi, ulažu, pri kraju su stručnog usavršavanja Master Coach, bez kojeg sutra neće moći na klupu u Europi, a Dominiković je tijekom karijere izgradio vrhunski europski imidž.
On je pojava, njegova riječ ostavlja dojam, a u kontaktu s momčadi njemu je znatno lakše nego Červaru jer je generacijski bliskiji, jer je u dresu te iste reprezentacije bio jako važan za njene najveće dosege. Njegove role na SP-u u Portugalu u 6-0 s Jovićem na kraju, pa na OI u Ateni, pa pogled na to gdje je sve igrao i što je napravio u karijeri veliki su argumenti. Nije prvi od portugalske generacije koji je dobio priliku, ali je možda prvi koji je ima namjeru maksimalno iskoristiti, svjestan da je dio ekipe, a ne izdvojeni pojedinac zbog zlata koje je nekad nosio. Jer ovo nije ista priča kao ona 2003; ovo je priča u kojoj se tek treba dokazati. Kakav god prije bio...
Stasao u Metkoviću
Dominiković je rođen prije nešto manje od 40 godina u Metkoviću. Izniman talent, visina, pokretljivost, skočnost... Sve je imao. Odlično igra košaru i nogomet. Lijevi vanjski, ponajbolji strijelac Hrvatske lige sa snovima da će biti strijelac i kada igrački odraste. No život je krenuo drugačijim smjerom i Dominiković je postao u prvom redu obrambeni igrač. Taj je dio usavršio, ali da ga i danas netko pita bi li radije to ili zabio gol, uvijek bi izabrao ovo drugo. No odlično se prilagodio rukometu, izvukao iz sebe najbolje što može i izgradio iznimnu karijeru u kojoj je obišao gotovo cijelu Europu.
Stasao je u Metkoviću, s kojim je osvojio EHF kup, a onda krenuo na dug put koji je završio lani u njemačkom Balingenu. Igrao je u Njemačkoj za Kiel, Kronau, ili današnji RN Löwen, pa HSV, igrao je u Španjolskoj za Algeciras, San Antonio, Barcelonu, s kojom je 2005. otišao do naslova prvaka Europe, igrao je u Francuskoj za PSG i Ivry, igrao je 174 puta za Hrvatsku i zabio za sebe malih 205 golova, jer da se njega pitalo, trebalo je to biti više.
Obožava američki sport
U Portugalu je startao kao naš prvi lijevi vanjski, ali je nakon njega tu poziciju preuzeo Lacković i na njoj ostao, a Davor se pretvorio u ključnog igrača obrane. Tada se pomirio s drugačijom realnošću, što mu je možda bila i najteža odluka igračke karijere. No čvrsta glava savršeno je izgurala posao.
Davor Dominiković
Karijeru su mu obilježila svjetska zlata iz Portugala i Atene. Također, iako ne voli da se to uopće spominje, karijeru mu je obilježila i neugodna doping-afera. I iako se uspostavilo da nije kriv, odnosno da je njegov uzorak zamijenjen s uzorkom Španjolca Virana Morrosa, ta je optužba nanijela ogroman udarac njemu i štetu Hrvatskoj, jer nas je sve to izbacilo iz takta, u trenucima kada smo bili najjači vodila nas je impulzivnost umjesto razuma, s kojim bismo osvojili svjetsko zlato. No i to je bila škola, Davor, vjerojatno, najbolje zna.
Obožava američki sport, u njemu vidi mnogo toga dobrog što bismo mi trebali iskoristiti u trenutnoj situaciji. To samo potvrđuje visoke kriterije kojima teži u svemu čime se bavi.
Obiteljski je čovjek, supruga Ana, sinovi Filip i Kristian njegovo su svakodnevno okruženje zbog kojeg se i vratio u Hrvatsku.
Gdje mu je kraj, sam će pokazati, jer ovo je samo idealan početak.