Marin Šego u posljednji je trenutak uhvatio let iz Francuske i domogao se doma u Međugorju.
- Čim je postalo jasno da više treninga nema, otišao sam. Prošli se vikend još moglo letjeti i jedva sam stigao kući – javio se Šego za Slobodnu Dalmaciju koji je već nekoliko dana kod kuće s obitelji dok se koronavirus širi Hrvatskom i Europom.
Prvi vratar hrvatske rukometne reprezentacije sa svojim klubom Montpellierom posljednju je utakmicu odigrao 8. ožujka u četvrtfinalu Kupa kod Creteila (pobijedili su 32:31), dok su u prvenstvu zastali na 18 odigranih kola.
Na četvrtoj su poziciji, a u Ligi prvaka izborili su osminu finala. Pitanje je, međutim, hoće li se ijedno od tih natjecanja dovršiti, kada i u kakvom obliku. Sve je u zraku.
Šego je sretan što je stigao kući jer je malo nedostajalo da ostane zarobljen u Francuskoj, zemlji koja se nalazi u karanteni.
- Nakon jednog treninga direktor, predsjednik i trener sazvali su hitan sastanak i rekli nam da do 15. travnja nema ničega. Kazali su nam da pokupimo stvari, odemo u stanove i treniramo po određenom programu, ako možemo. Nije bilo govora da treniramo u dvorani ili teretani, sve je moralo biti zaključano – priča nam Šego i nastavlja.
- Odmah te večeri imali smo let, ali je bio odgođen, pa smo sutradan iz Marseillea poletjeli za Budimpeštu pa za Sarajevo. Došli smo u Međugorje u nedjelju, a već u ponedjeljak je sve u Francuskoj bilo obustavljeno. Otišao sam u posljednji čas.
Neki Šegini suigrači nisu bile te sreće te su zapeli u Montpellieru.
- Kažu mi da ne mogu izaći iz stana i da samo jedna osoba jednom dnevno može otići u nabavku. Ne mogu izaći čak ni s djecom u parkić. Kafići i restorani su zatvoreni, čuo sam da je čak i vojska na ulicama. Situacija nije ugodna. Francuzi se rukuju i ljube sa svima svaki dan, a u zadnje vrijeme toga nema i kao da je svijet stao!
Tridesetčetverogodišnji Šego je, eto, neplanirano poput većine sportaša dobio neprocjenjivo vrijeme za druženje u krugu obitelji. U njegovu slučaju sa suprugom i troje djece.
- Držimo se pravila kako ne bismo ugrozili druge pa smo stalno kod kuće. Ima nas petero tako da nikad nije dosadno, haha. Malo treniramo, djeca malo uče, pa gledamo filmove... Nadam se da ćemo se ubrzo moći više kretati, ali opet sve s oprezom – zaključuje Marin Šego.