Hrvatski rukometni as Ivano Balić dao je opširan intervju za sportsport.ba.
U njemu je napravio presjek karijere i napravio osvrt na svoju karijeru i općenito sve što mu je sport pružio.
"Zbog leđa sam prekinuo karijeru kao što je i moja mati morala u 30. godini završiti karijeru. Ja sam eto malo više izdržao. To nam je obiteljska crta. Kažu mogao sam igrati još. A nisam, da sam mogao igrao bih. Posljednih godina bilo je mučenje i nije više bilo smisla. I sada me bole leđa, ali idem na fizikalnu često", rekao je Balić dvije godine nakon završetka aktivne igračke karijere.
Nije se propustio dotaknuti uloge koordinatora koju je obnašao u Hrvatskom rukometnom savezu s koje je doslovno otjeran.
"A šta da kažem o tome? Završena je to priča, dobili smo svi otkaze i to je to. Nije se ljudima sviđalo kako je reprezentacija igrala i kako je vođena, a opet iza nas je medalja sa Eura iz Poljske, stvorili smo široku bazu, uveli dosta novih i mladih igrača u opticaj, unijeli kolektivni duh u igru što ranije nije bio slučaj. Na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj nismo uzeli medalju, ali odlučivala je jedna lopta, dvije.
Podbacili smo u Riju, to je istina, izgubili u četvrtfinalu, ali to su stvari koje se dešavaju. Ako si dobio nekoga 13 puta, ne znači automatski da ćeš i 14. Rukomet je sport u kojem svaku utakmicu moraš doživljavati kao novi početak, a uvijek ti se može desiti loš dan. Mislim da nas je najviše koštao taj poraz od Islanda u Riju i da je to iskorišteno da nam se uruče otkazi."
O aktualnom izborniku Lini Červaru.
"Lino je čovjek koji se našao na pravom mjestu u pravo vrijeme i nema se tu što dodati. Bili bi bolji ili gori, to nitko ne može znati i o tome ne treba tako razmišljati. Bili smo takvi kakvi smo i to je rezultat čitave jedne atmosfere, trenutka u kojem svi mi imamo zasluge, pa i Lino".
Zanimljiv je bio i njegov komentar na pitanje što ga nervira najviše u današnjem rukometu?
"Sve je manje mozga, pameti i mašte. Nervira me što se zapostavlja taktika. Rukomet djeluje kao grub sport i on to je, treba znati primiti udarac i znati pasti, no rukomet se uvijek igrao glavom i u tome je njegova čar. Toga je danas sve manje, a sve više fizike. Bitna je snaga, da si brz i to me nimalo ne oduševljava. Trči i pucaj, to je tako nemaštovito. Ali evo gledam i košarku, to je tako u svakom sportu, sve je manje duha i vica u igri. Prije osnovno što si morao znati je tehnika, danas nije to slučaj".