Luka Stepančić igrač je od kojega puno očekujemo na Svjetskom prvenstvu koje slijedi u Njemačkoj i Danskoj za nekoliko dana. Nakon pet reprezentativnih godina od mladog igrača izrastao je u nositelja ove nove Hrvatske. Vanjski šut nam je jedna od glavnih nepoznanica, nećemo reći problema, jer ako su nam u pravoj formi šuteri, a Stepančić prvi među njima, tih problema, uvjereni smo, neće biti.
Luka je danas iskusniji, tri pariške godine promijenile su ga u mnogočemu. Podigao je kvalitetu cjelokupne igre u kojoj je prije toga prednjačio napad. U Francuskoj se suočio s činjenicom koliko je teško živjeti od šuta. Ta činjenica koštala ga je ponešto živaca, manjka minuta, ali škola koju je prošao je neprocjenjiva i treba se nadati da će je pretvoriti u svoj adut već sljedećih dana. Pariz će, prema najavama koje nije mogao potvrditi, zamijeniti Szegedom, što znači da ostaje u vrhu kvalitete europskog rukometa, a to ponovno znači da Hrvatska i s njim i s ostalima ima pravo nadati se.
Ne želim sjediti na klupi
Činjenica da nakon Metličića nismo imali ekstra rješenje, makar je Kopljar bio vrlo dobar i oslonac reprezentacije, nagnala je na traženje i danas na poziciji na kojoj smo do jučer bili deficitarni imamo i Stepančića, i Vrankovića, i Šebetića, i Šimu Ivića, i Sršena i Vekića koji dolazi. To je veliki plus, nesumnjivo.
Krenimo od Pariza koji ćete na kraju sezone napustiti.
- U svakom slučaju, godine koje su mi promijenile život. Moje prve dvije godine kod Noke - prva dobro, druga lošije. Uvijek sam govorio da je loše iskustvo uvijek bolje iskustvo i ne bih te dvije godine mijenjao ni za što. Dvije godine zaredom smo bili u Kölnu, nismo uspjeli. Dvije godine smo uzeli doma sve, to je bilo zadovoljavajuće, ali zna se što se u Parizu traži...
Makar se zna, niste to uspjeli ostvariti. Razlozi?
- Pokazalo se da je teško odraditi sezonu sa sedam igrača, trebala je veća širina. Sada je došla promjena na klupi o kojoj je bilo najava. I rekao sam odmah da će nam trebati vremena da krenemo kako se očekuje. Kod svake promjene je tako. No, relativno brzo smo prihvatili sustav. Nije isti kao u Vardaru, prilagođen je našoj momčadi i moram reći da izgleda jako dobro. U Ligi prvaka smo izgubili u Szegedu, doma bod od Nimesa, i to je bilo sve od minusa. Rekao bih, s obzirom na sve, i bolje od očekivanja.
Stepančić
Kako ste se vi u svemu tome našli?
- Napadački se zna čime raspolažem. I obrana je sjela na mjesto. Moja se uloga iskristalizirala, i to je bolje nego lani. Zadovoljniji sam, igram više... Malo me bolest zaustavila, pa problemi s laktom, ali ništa previše. Jako sam puno naučio, iskreno rečeno, uz Raulove videoanalize, filozofiju rukometa. Dočekao sam priliku i dobro je.
I sada kad ste došli do prilike odlazite?
- Da, zbog karijere sam tražio promjenu, mislim da sam donio dobru odluku. Još nije službeno, dok ne bude između dva kluba. Mislim da ću imati minutažu... Osnovno, rukomet je moj život i treniram da bih igrao, a ne da bih sjedio na klupi.
Kažu da vam je obrana bila problem zbog kojeg ste često sjedili na klupi?
Stepančić
Sazrijevanje u Parizu
- Ne bih se baš složio. Čak sam i prve sezone igrao samo obranu... Imao sam puno prilika i mislim da mogu igrati kvalitetno u oba smjera. Opće je poznato kako se igra obrana u Parizu. To je uigran sustav.
Dobro, možda ove godine ipak uspijete naplatiti tri pariške godine u Kölnu?
- Nadam se, sigurno da nam je to cilj. No, mislim da smo ove godine bliže nego u posljednje dvije-tri. No, tu nema garancije, u to smo se uvjerili već puno puta. Szeged je opasan, Barcelona pogotovo ima strašnu momčad, veliku širinu... No, ja se nekako nadam da bi naslov bio savršen rastanak s klubom nakon tri vrijedne godine.
Nedostaje vam Nikola Karabatić?
- Naravno, ali moramo biti optimisti jer i bez njega smo na vrhu Lige prvaka i domaće lige, a tek kad se on vrati… Prognoze kažu da će to biti za kraće vrijeme od predviđenog, do kraja sezone sigurno, ali kada precizno, to je teško reći.
I Francuska će morati bez Karabatića na SP u Njemačkoj i Danskoj. Što to znači?
- Definitivno je drugačije. To je momčad zvijezda, a kada je on terenu, zna se tko je vođa te momčadi, tko joj stvara respekt prema protivniku. Francuzi imaju veliku širinu, pozicije su pokrivene maksimalno dobro, a li definitivno bez Nikole neće izgledati isto. Kako će to biti, treba vidjeti. Mislim da je i njima velika promjena.
Koji je najbolji dio vaše tri godine u Parizu?
- Sazrijevanje, kako rukometno tako i životno. Odeš iz jedne sigurnosti u nešto potpuno nepoznato. U Zagrebu je to više obitelj, ovdje tek surovi profesionalizam u kojem se moraš znati izboriti. Jako sam puno tu naučio, odličnih stvari od Noke, bez obzira na minutažu. Puno puta su me pitali nisam li otišao malo prerano i odgovor je definitivno isti - opet bih napravio sve isto. I privatno se puno toga promijenilo. Oženio sam se, supruga Ana je rodila, imamo sina Jakova kojemu su dvije i pol godine.
Nedostajat će vam Pariz?
- Pa, ne znam, kada si negdje tri mjeseca, navikneš se, a kamoli tri godine. Imam odlične susjede, stekli smo mnoge prijatelje, ali rukomet je moj život, radim da bih igrao i moraš se pomiriti s tim i ići dalje...
Koliko su na sve to utjecali stalni prigovori iz Hrvatske da igrate malo, da morate nešto mijenjati?
- Ne mogu reći. To znam i bio sam svjestan svega i sam... Bio sam puno puta nezadovoljan, a kada si nezadovoljan, to počneš prenositi na ljude oko sebe, i to je loše. To je bila samo moja procjena. Htio sam mijenjati sredinu da igram. Frustracije, sumnje u sebe, nezadovoljstvo definitivno, svega je tu bilo. No, sada je to prošlost.
Dugo ste već u reprezentaciji, ali onaj briljantan turnir svi tek očekuju.
- Da, dugo. Prvi put je bilo na SP-u u Španjolskoj 2013. kod Goluže koji me zvao i prije SP-a u Švedskoj u neke kvalifikacije, sada se više ne sjećam koje točno. Sve sam odigrao, osim Eura u Poljskoj koje sam propustio zbog ozljede koljena. Sve je bilo OK, osim Francuske 2017. koju sam odigrao loše. Sve ostalo poslije bilo je OK. Kad si tako dugo unutra, dolaziš, veseliš se svemu. Sve je sada toplije, nema više toliko straha hoće li pročitati tvoje ime na kraju priprema. Sretan sam da sam u takvom sastavu uspio izboriti status.
Izgledamo dobro
Postali ste iskusan igrač, kako to izgleda u praksi?
- Mladi gledaju u tebe, moraš biti primjer, ne možeš kasniti na treninge, raditi slabije... To je velika promjena. Tu su već Cindrić, Karačić, Štrlek, Zlaja, Dule... Stvorila se jezgra oko koje se slažemo. Prvo prvenstvo gdje sam osjetio da sam taj bilo je u Francuskoj, poslije je krenulo nabolje. Ne osjećam to iskustvo kao teret, ali definitivno je odgovornost. Sada sam koncentriran da napravim što bolje. Znam koliko vrijedim, koliko mogu, ne opterećuju me očekivanja.
I počelo se gomilati društvo na vašoj poziciji, makar je do jučer bilo sasvim drugačije…
- Marko Kopljar je dugo bio tu, pokrivao je tu dosta, mučilo ga je koljeno, a ozljede su, nažalost, sastavni dio sporta. On je imao svoje mjesto. Ja sam uz njega došao, bili smo i cimeri. Naučio sam mnogo stvari. Danas nas ima puno, a nismo ni svi ovdje. Šime Ivić recimo, koji igra odlično u Meškovu. No, konkurencija je pozitivna stvar. Petorica smo tu, različitih stilova, Vranković se pokazao kroz priliku lani i igre u Mađarskoj, Sršen je odličan u Zagrebu, Šeba je prošao dio prilagodbe u Francuskoj i sada igra odlično, Vekić ima sjajne predispozicije... Sve te to tjera da budeš bolji. Neće biti lako izabrati, ne možeš doći na trening i reći lagano ću danas.
Ipak, dosta je novih igrača, njih čak 11 iz sastava koji je igrao Euro prošlog siječnja više nisu tu. Mislite li da je to previše ili je realno?
- Puno je novih, doista, ali izgledamo dobro. Ako je tako kako se kaže da se stvara jedna nova generacija, onda je to mladima golem motiv. Gušt je trenirati u takvoj atmosferi. Konkurencija je velika. Svi koji su u Poreču i koji će biti, žele igrati na SP-u.
Nakon nekoliko sezona jeste li se konačno uštimali sa sredinom Duvnjak - Cindrić - Karačić?
- Mislim da jesam. S Raulom prolazim dio sustava koji su Cindrić i Karačić prošli u Vardaru. Mogu reći da sam ga i ja polovio. S Duvnjakom sam i prije igrao. Njegovo razumijevanje rukometa je strašno. To mi daje optimizam za sve ono što nas očekuje.
Jesmo li mi uspjeli složiti obranu, to je realno bio puno veći problem?
- Najviše se radi na tome. Lino ima puno ideja, s mladima smo dobili visinu, recimo Bećiri, Vekić, Šušnja, to su dečki viši od dva metra, s njima se može graditi puno... Imamo Duvnjaka za 5-1. No, i u PSG-u sam se uvjerio kako obrani treba puno više da se uigra nego napadu. Pitanje je hoćemo li imati vremena. Mislim da naša 6-0 nije problem, agresivnost, motiv... U 5-1 moraš znati pravila, posebno za razbijati 7 na 6. Cijelu godinu smo to testirali, analizirali i vidjet ćemo. Nadam se najboljem.
Težak ždrijeb na SP-u
Neće nam biti baš lako, makar nam skupinu proglašavaju ne baš prejakom?
- Ja ću reći da je ovo jedan od težih ždrijebova za SP za nas koje smo uopće imali. Zahtjevnije je u smislu da smo dosad na startu uvijek imali neku Australiju, a sada je to Island koji je odlična momčad. Bili su i u Hrvatskoj. Pokazali su da mogu sa svakim. Uostalom, na startu su pobijedili Švedsku. To je jako bitna utakmica. Makedonce s Raulom i Kirom ne smijemo preskakati. Japan ima Sigurdssona na klupi, dobije Češku neki dan, igra egal u Poljskoj. Bahrein, koji je najslabija momčad naše skupine, u Aziji na knap gubi finala od Katara koji je iznimno jak... Sve će to tražiti jako puno od nas. Nadam se finalu skupine sa Španjolcima. Francuska i Njemačka, nitko ne sumnja, doći će nam u drugom krugu i bilo bi super da na njih dođemo s četiri boda. No, idemo polako. Prvo Island, to nam je najvažnije.
PSG zvijezde u sedam glavnih favorita SP-a
U kakvoj momčadi igra Luka Stepančić, najbolje govore podaci vezani za SP u Njemačkoj i Francuskoj koje uskoro slijedi. Dakle, PSG će na tom SP-u imati 11 igrača u sedam reprezentacija koje su glavni kandidati za osvajanje odličja, a pritom će Francuskoj nedostajati ozlijeđeni Nikola Karabatić i Thierry Omeyer koji se oprostio od reprezentacije.
Dakle, za Francusku će igrati Abalo, Luka Karabatić, Remili, za Španjolsku Morros i Corrales, za Dansku Mikkel Hansen i Henrik Toft Hansen, za Švedsku Ekdahl du Rietz, za Njemačku Uwe Gensheimer, za Norvešku Sander Sagosen i za Hrvatsku Luka Stepančić.
I to je najbolji dokaz zašto je PSG najskuplja momčad na svijetu te ove godine, bez obzira na posrtanja, prvi favorit za osvajanje Lige prvaka. Usput, njihov trener Raul na SP-u vodi Makedoniju.
Luka u Francuskoj
2016./17. 46 golova
2017./18. 38 golova
2018./19. 29 golova
(pola sezone)
2 puta prvak Francuske
2 puta pobjednik Liga kupa
1 put pobjednik Kupa Francuske
1 Superkup Francuske
Luka u Ligi prvaka
2016./17. 42 gola
2017./18. 17 golova
2018./19. 15 golova
(pola sezone)
Ima 9 sezona u Ligi prvaka
Rekord 51 gol za Zagreb
2012./13.
Luka s Hrvatskom
69 utakmica
159 golova
SP Španjolska 2013. 12 golova
SP Katar 2015. 13 golova
OI Rio 2016. 21 gol
SP Francuska 2017. 21 gol
Euro Hrvatska 2018. 25 golova