U rukometu je to tako, kada imaš pravog vratara, imaš uvjet za napasti bilo koga. U subotu je Nexe pokazao Dancima da nisu baš tako moćni kako se nekad čini. Primili su Našičani u uzvratu 21 gol, a to protiv momčadi koja igra brz rukomet puno, pa i sve govori.
Kristijan Pilipović bio je junak večeri. Taj 22-godišnji momak, inače vratar reprezentacije Austrije, u Našicama je od početka sezone. Ključno je za znati da je u kvalifikacijama za Euro bio sjajan u ključnoj utakmici protiv BiH, a sada je, eto, sredio i Dance. I to kada imaš 22 godine sasvim dovoljno govori o nekim stvarima.
Sjajna atmosfera
A njegova životna priča je da šansu, ako želiš, možeš pronaći bilo gdje. Malo je onih koji bi Beč zamijenili Našicama, no, on je to nepogrešivo odradio.
Što ćemo prvo Esbjerg ili životnu priču?
- Esbjerg, naravno. Bilo je fenomenalno. Otkada sam u Našicama nisam doživio tako dobru atmosferu, takvu želju da se ostvari pozitivan rezultat. Imali smo -3, to je bila nada, ali Danci su top momčad i bio je to jako težak posao koji smo mi odradili savršeno.
I sada ste u grupnoj fazi?
- Da, divno, čeka nas šest velikih utakmica. Mene čeka i Europsko prvenstvo u Hrvatskoj s Austrijom i kada sve stavim pod crtu, ovo bi mogla, posluži li zdravlje, biti sezona iz snova. Kada si igrač, ako ne vjeruješ da možeš nešto, onda se bolje ostavi tog posla. Mi smo vjerovali da su Danci ranjivi, odigrali smo dvije odlične utakmice i dokazali smo najviše sebi. Da tako razmišljamo stalno, mogli smo pobijedili i nedavno u Celju, ali dobro, i to se uči na neki način.
Grupna faza bit će velik izazov?
- Sigurno, još ako ulete neki od njemačkih aduta kao Magdeburg, Berlin ili francuski Saint Raphaël, to će biti i jako težak posao, ali po ovom što vidim uvjeren sam da mi možemo sa svakim i da trebamo razmišljati o prolasku skupine, a ne o tome da ćemo sudjelovati u takvom natjecanju. Reći ću da mislim da je momčad koja je dobila Esbjerg na 70 posto svojih mogućnosti i mislim da sam time dosta rekao.
Obitelj na tribinama
Kristijan Pilipović, Austrija, Nexe... Navodi traže pojašnjenja.
- Inače sam iz Đakova, tu sam se rodio, ali sam brzo otišao prema Beču. Tamo su se moji upoznali, mama i brat su i danas tamo, a ostatak familije je tu u Đakovu, tako da sam i blizu doma gdje god da krenem.
Otkud rukomet, a ne, recimo, skijanje?
- Haha, mama je bila solidna rukometašica u malom klubu, ja sam nekako uz nju krenuo na rukomet u Fünfhausu. Tu sam upoznao Zadranina Mihaela Draču, koji je trener i za kojeg mogu reći da je moj rukometni otac. S njim sam počeo, kada je dobio ponudu Fiversa, koji su u Austriji jaki, poveo me sa sobom. Tamo sam bio sedam godina i na neki način izgradio se kao vratar.
I onda je Nexe dao ponudu?
- Da, Nino Pavelić želio je da dođem, prihvatio sam poziv, znao sam Nexe od prije i znao sam da sam došao u klub u kojem ću dobiti priliku i to se, evo, sad ostvaruje na najbolji način. Baš lijepo, obitelj na tribinama, mi pobjeđujemo...
Nismo ni znali kakvog vratara imamo u Austriji?
- Ma, dobro, ja sam, iskreno rečeno, Austrijanac jer sam tamo o rukometu sve naučio, tamo sam odrastao, tako da sam s te strane sve dvojbe davno riješio. Naravno da je sreća kada ti se stvari ovako slože da možeš doći i tamo blizu gdje si se rodio i igrati vrhunski.
Ali nije ni to sve. Austriju dovodite na Euro u Hrvatskoj.
Polako gradimo imidž
- To je za nas velik uspjeh. Nismo baš neka veličina na karti, ali mislim da se dosta ulaže u rukomet, da se posebno s mojom generacijom dobro radilo, što smo pokazali šestim mjestima na europskim prvenstvima u mlađim uzrastima, što je najbolji plasman do sada. Sada ta generacija dobiva priliku, smjena je i polako gradimo imidž. Ima dobrih igrača, Nikola Bilyk iz Kiela svakako je najzvučnije ime. Na sceni smo, imamo Euro u Hrvatskoj, imamo još dvije godine nakon toga do Eura, kojem će jedan od domaćina biti Austrija. Planski se radi i polako i sigurno vraća.
No, skupina koju ćete igrati u Poreču će biti paklena?
- Idemo s razmišljanjem da se želimo natjecati sa svakim. E, sad, Francuska i Norveška su objektivno selekcije koje rejtingom i kvalitetom idu ispred nas, što neće biti jednostavno na terenu, ali mislim da će utakmica s Bjelorusijom biti naše finale u Poreču i da bismo s njom mogli izboriti drugi krug i spojiti se s hrvatskom skupinom u Zagrebu. To bi bila savršena nagrada, veliko iskustvo za nas - zaključio je PIlipović.