Poljska je bila bronca nakon puno muke, Rio dokaz da od “politike niz dlaku” nema dobrog posla, a Francuska bi trebala biti rezultat svega toga, svih tih lekcija koje smo prošli u dvije turbulentne godine Babićeve vladavine na čelu reprezentacije. Naravno da nije problem biti peti, problem je način, a nakon dugo vremena shvatili smo da si s ozlijeđenim igračima sigurno nećemo pomoći.
Nema sumnje da će kapetan Marko Kopljar, od kojeg je puno toga išlo i u napadu i u obrani, nedostajati, da će neigranje Karačića promovirati nešto drugačiju Hrvatsku s Cindrićem i Jotićem, da će nedostajati Slišković, Čupić i Marić, koji su bili dio udarne sedmorke, da je pozivanje Muse nakon dvije godine priznanje da je s crtom bilo i previše lutanja, čak i kad nije mogao Marić... I prozivanje Mandalinića u prvi plan, makar ga u Riju nije bilo ni među kandidatima, dio je iste priče.
No, izbor sugerira čvrstu Hrvatsku s dvije osnovne obrambene varijante 5-1 s Duvnjakom i 6-0 s Musom i Gojunom u sredini. To definiranje sigurno će olakšati posao jer nam je silno nedostajalo da bismo otišli do zlata u Poljskoj i više u Riju, s jednom obranom nikad nismo osvajali.
Napad traži alternaciju Duvnjaku da ga se rastereti, a u tome šuterska linija Mandalinić, Mamić, Stepančić i Šebetić ima priliku pokazati silan potencijal koji je Hrvatska stvarala godinama. Izgledamo, ruku na srce, jako opasno, i bude li strpljenja, mirnoće, dobre reakcije na probleme, koji se mogu pojavljivati kroz natjecanje, ova Hrvatska može svašta.
Dobro je i to što Balić, kojeg nije bilo blizu u Riju, opet stoji bliže Babiću i Metličiću, a to su detalji koji za momčad na terenu mogu biti presudno važni.
U skupini u Rouenu su nam protivnici redom Saudijska Arabija, Bjelorusija, Mađarska, Čile i Njemačka. Pobijediti se moraju Čile i Saudijska Arabija. Protiv Bjelorusije i Mađarske ćemo vidjeti čemu se imamo pravo nadati, a prođe li dobro, protiv Njemačke ćemo moći tražiti i broj 1 u skupini.
Taj broj 1 bi mogao donijeti puno jer bi nas vodio do kraja u Pariz, jer bismo izbjegli Dansku, Švedsku, a Katar, Egipat ili Argentina, koliko god djeluju opasno, bolje su opcije od Skandinavaca čiji lobi čuda radi. Zato, biti broj 1 u Rouenu i pokazati sigurnost, može značiti i otvoreni put prema polufinalu. Pa taman da nam u četvrtfinalu dođe Poljska. Dapače, dobrodošla...