Drukčiji od drugih. Svoj. Nekad načinom na koji je došao na gol reprezentacije sa 30+ godina, pa stilom branjenja, pa bojom frizura, crvenu sigurno pamtite, pa po činjenici da je bio i TV zvijezda, da je karijeru počeo u Kataru i opstao četiri godine tamo gdje se rok trajanja trenera mjeri mjesecima.
Žele brzo napredovati
Frizura je postojana, ali se vratila s godinama u prirodne boje, a Vlado Šola danas je trener Dubrave koja s njim dvije godine dominira hrvatskim rukometom, odnosno domaćom ligom prije nego joj se priključe PPD Zagreb i Nexe. Bio je i u stručnom stožeru reprezentacije na Euru 2018, no nije se zadržao. I kao takav, kao veliko ime i trener posvećen poslu, s bogatim iskustvom odnosa, igranja, pokazao se kao idealna opcija za Kineze koji žele rukometno napredovati, doći na pristojnu razinu, što zemlji takvih potencijala ne bi trebao biti problem, ali ipak jest.
I zato su odlučili kroz jedno svoje sveučilište u Hrvatsku poslati sastav koji će igrati ozbiljan rukomet i dobiti priliku u SEHA Gazprom ligi, jer u nacionalnim prvenstvima to je uglavnom nemoguće zbog pravila koja postoje u IHF-u. Beijing Sport University bit će potpuna novost od iduće rukometne sezone.
Otkud Vlado Šola s Kinezima?
- Zagreb me nazvao jedan dan da dođem na razgovor. Po gradu se već pričalo o tome, spominjali su se Kinezi, razgovori s drugim trenerima... Iskreno, bio sam malo iznenađen kada su mene nazvali, nisam očekivao da bih to mogao biti ja.
Razgovori nisu trajali predugo?
- Kada sam došao na razgovor, direktor Božo Jović letio je u Kinu. Zvao me da idem s njim, ali to nije išlo i zbog kratkog vremena za vize koju je u njemu bilo nemoguće dobiti i zbog mog posla u Dubravi koji nije gotov. No, bit će prilike da ih vidim u lipnju na njihovoj završnici u Kini. Ono što sam čuo jest da je selektirano 30 igrača, 20 za prvi sastav i 10 zamjena. Tih 20 bi trebali doći ovdje. No, ja se želim i sam uvjeriti u neke stvari. Ako budem smatrao da trebam izmjene, učinit ću to na licu mjesta.
Što je to Beijing Sport University?
- To je selekcija od igrača koji su bili na izbor. Tehnički gledano, svu logistiku daje PPD Zagreb. Ja imam stručni stožer, mi smo svakodnevno uz njih. Brinut ću se o dijelu posla vezanom za rukomet. Moramo mjesečno slati izvještaje u Kinu njihovom uredu za sport, što smo radili, kako smo radili, kako napredujemo... Trebao bi doći u PPD Zagreb i njihov trener kao promatrač u našem stožeru. On dolazi da bi vidio kako se radi kod nas i da stekne iskustvo koje sutra može primijeniti u Kini.
Primarna tehnička znanja
Tko će biti stožer?
- Pomoćnik Davor Rokavec, trener vratara Mario Kelentrić koji će paralelno raditi sa zagrebašima, a trebaju nam još kondicijski trener, fizioterapeut...
Oni planiraju ostati najmanje tri godine. Kako ste dogovorili suradnju?
- Ja sam zadovoljan. Ugovor je dvije plus jednu godinu, može doći do raskida ako oni ne budu zadovoljni, što je normalno i logično. Otvaraju se nove perspektive, izazovi za mene i za njih. Tu je SEHA liga. Trebam vidjeti profil igrača da bismo postavili ciljeve, ali osnovni cilj je napredak igrača, njihov razvoj. Sada je pitanje kako ćemo to valorizirati, jer moramo uzeti parametre, pa po njima odrediti je li to stvarno razvoj ili nije. Za očekivati je da Kinezi neće ući na Final Four. Moramo biti realni za početak.
Trebat će vremena...
- Nije mi najbolje to što će se igrati premalo utakmica za ono što je njima potrebno, ali ćemo zato nastojati to kompenzirati prijateljskim susretima koliko se može, jer ipak su prijateljski susreti nešto sasvim drugačije od natjecateljskih u kojima se bolje vide stvari. Bilo bi idealno još neko natjecanje, ali to je malo prekomplicirano.
Morat ćete ih i pripremiti za ligu?
- Igrat ćemo u Sutinskim Vrelima, trenirati u Kutiji šibica, pripreme ćemo imati na Rogli, ići ćemo na turnir u Doboj, planirane su utakmice sa Zaporožjem i dvije utakmice sa Saudijskom Arabijom koju vodi Boris Denič. Nakon toga ćemo biti svjesniji situacije.
Kakva saznanja imate o kineskom rukometu?
- Moja saznanja idu preko dvojice koja su igrala u Zametu i pokazali su se. Bili su jako dobri, spasili su ih od ispadanja. Imao sam priliku igrati protiv njih s klupe Dubrave. Čak su i neki europski klubovi bili zainteresirani za njih dvojicu. Razina kvalitete njih dvojice je zadovoljavajuća i ako bi ostatak momčadi bio barem na njihovih 70 posto, onda bi to bilo jako dobro. Momčad bi se sigurno bolje i brže razvijala. Primarna su tehnička znanja, jer ako njih nema, bit će dosta problema.
Hoće li to biti čisto kineska momčad?
- To će biti čista kineska momčad, iako postoji mogućnost dovođenja dvojice igrača, ali ne vidim svrhu u tome, jer ako je primarni cilj razvoj kineskog rukometa, onda tako treba poslu i pristupati. Vidjet ćemo što s dodacima, ali u prvom naletu sigurno ne.
Jeste li gledali kinesku reprezentaciju dok ste bili u Kataru?
- Gledao sam je na Azijskim prvenstvima dva puta i nisu baš najbolje prošli. Vidi se razlika njih i ostataka azijskog svijeta. Neće mi to previše pomoći. Nadam se samo da su zadnje tri godine napredovali.
U domaćoj ligi nema strpljenja
Kaže Valter Matošević da će im sportska drskost biti ključni problem u prilagodbi na europski stil?
- Ne samo to. Bit će dosta problema s njima, jer njihova adaptacija će trajati neko vrijeme. Da bi čovjek mogao radi s takvom momčadi koja dolazi iz jedne drugačije civilizacije, mora se naći model funkcioniranja. Prvi problem bit će komunikacija. U Kataru mi je bilo jednostavno, jer su svi pričali engleski. Ovdje to neće ići tako, trebat će nam vremena da se nađemo. Tražit ćemo nekoga tko može pričati hrvatsko - kineski, jer englesko - kineski, pa na hrvatski iz druge ruke, to je prekomplicirano... Ja ću se truditi naučiti kako se na kineskom kaže križanje, zabadanje i slično. Već sam počeo, ali nemojte zasad propitivati.
Koliko pomaže u cijeloj priči katarsko četverogodišnje iskustvo?
- Iskustvo je jako dobro, jer sam se sreo s ljudima iz cijelog svijeta koji nose svoj način života, rada i razmišljanja. Jednostavno se moraš moći prilagoditi tome, ako želiš funkcionirati. Uvažavanje je prava riječ. Zato će mi to iskustvo doći dobro. Ja ne smijem nastupiti kao hrvatski mentalitet, već moram pronaći zajednički način, prvo im se prilagoditi, pa onda pokušati nametnuti način našeg rukometnog razmišljanja. Oni su kao narod vrijedni, radišni, disciplinirani, ali su vrlo miroljubivi i tolerantni i tu će biti dosta problema kako od takvih napraviti da budu agresivniji.
Jeste li zadovoljni svojom dosadašnjom trenerskom karijerom?
- Zadovoljan sam karijerom i mislim da ide u dobrom smjeru. Ja sam mlad trener, ne po godinama, nego po stažu. Prošao sam veliki izazov u Kataru, morao sam tamo nametnuti svoj stil. Ljude koji nemaju navike treniranja morao sam naučiti trenirati kao nešto bez čega ne ide. Onda sam se vratio u Hrvatsku u kojoj ustvari nitko nije znao kako i što radim. A želio sam da se to vidi. Dubrava mi je pružila slobodu, napravili smo dobre rezultate, dvije godine smo prvi, oni tri u nizu, onu prvu bez mene. No, napredak je i način razmišljanja i igranja i broj bodova i zabijenih golova po kojem smo isti s Nexeom, a blizu Zagrebu...
Tko ostaje Dubravi na trenerskom mjestu nakon ove sezone?
- Ja ne znam tko, jer nisam taj koji to određuje i odlučuje o tim stvarima. Volio bih da to bude Krešo Ivanković koji je radio sa mnom godinu dana i pokazao se dobrim. Bez obzira na to što će neki opet otići, ostavljam dobu bazu, sustav rada i perspektivu da se opet bore za broj 1 u Premijer ligi.
Kakva je ta liga uopće po treneru momčadi koja je u njoj bila najbolja?
- Dobra, razvojna, tehničko znanje je OK, ali puno je mladih igrača, mnogi od njih nemaju mase da bi se mogli nositi sa svakim. To je proces, ne ide kroz nekoliko mjeseci i tu ih se najčešće gubi u nestrpljenju. A momčad ne možeš bazirati na tri igrača, nego barem na 12 u današnjem rukometu. Prilika čini igrača i trenera, ako je nema ne možeš ni znati što ustvari možeš dobiti.
Veći potencijal od Španjolske
Jednu stvar bi kod nas mijenjao?
- Gledam te Španjolce i mislim, pa zašto su oni bolji od nas. Ali vidim Raul raste uz Dušebajeva, pa vodi PSG danas, pa uz Raula raste Davis, pa Davis vodi Veszprem, pa uz njih raste Parrondo, pa onda on sam vodi Vardar, pa Pastor u Szegedu, pa Xavi u Barceloni, pa Ortega u Veszpremu svojedobno uzme Sabatea, pa on postane glavni trener, pa danas vodi Wislu. Mislim da mi tu dosta gubimo, jer toga nema, iako sam svjestan da bez stalnog ulaganja u sebe ni ta stvar nije presudna. No, siguran sam da u tom smislu imamo veći potencijal nego Španjolska. I mislim da bismo na svoju korist mogli malo drugačije.
