Lijepo je pročitati da je četvrto mjesto uspjeh, ali ne mogu se ne sjetiti 2013. kad bronca nije bila baš uspjeh, nego samo jedna od bronci, da smo se bavili nekim drugim stvarima, da onda nismo bili mladi, a bili smo najmlađi ikad...
Pa 2014. kada je četvrto mjesto bilo neuspjeh, kada se dogodila najsramotnija krađa u polufinalu jednog Eura kada su nas njemački suci poderali protiv Danaca da je bilo ružno.
Ne dopada mi se ta neiskrenost, no valjda to tako treba biti, i u suštini to dosta govori i o srži cijelog problema. Svi mi volimo biti prvi i uspješni, no nije lako nositi se s nekim stvarima. A svega sam se nagledao ovih godina i neću se umoriti vidjeti ono što je važno i ključno.
Četvrto mjesto stvarno nije neuspjeh, ali način na koji se dogodilo, način na koji smo ponovili pogreške ne pokušavajući ih popraviti je zabrinjavajući. On nije garancija da ćemo se pomaknuti jer se nismo pomaknuli ni usprkos svim nastojanjima. I slažem se da je ovo bio maksimum, a to je u suštini najveći problem jer ako je maksimum, onda mi nećemo naprijed.
Slovenia - Croatia - HIGHLIGHTS
Nije stvar fotelja
Ne radi se tu o foteljama, o legendama - jer Balić, Metličić i Losert legende su jednom zauvijek - ali su to i Goluža, i Smajlagić, i Červar, i Vori i mnogi drugi bez kojih ne bismo bili to što jesmo. Negdje su se razdvojili pa sad nisu sinkronizirani kao nekad, no zašto je tako, najbolje znaju oni sami.
Znamo i da je Euro u Hrvatskoj prevelik ulog, da u takvom ulogu ne može biti takvih propusta. Ovo u Francuskoj nikako nije garancija da se neće ponoviti, jer ponovilo se prije i u Poljskoj, i u Riju, pa i u Herningu na kvalifikacijama.
Nije lijepo reći “mi smo sinovi svjetla”, aludirajući da su svi ostali valjda sinovi mraka jer brojni su donijeli puno toga hrvatskom rukometu i te ‘sinove svjetla’ postavili baš u tu poziciju, ponudivši im priliku života. No, odabrani su iz poštovanja prema prošlosti i činjenici da sinovi svjetla surađuju samo sa sobom međusobno na visokoj razini. No, to je slabost jer treba surađivati sa svima, to nije privatna stvar.
Sami su birali
Oni su za nas legende bili i ostali i bit će i dalje. Samo i Balić treba shvatiti da posao koordinatora vuče neke druge, a ne samo igračke stvari, da je komunikacija s biranima samo slabost i ništa više od toga. Mogao je i ispraviti Babića kad kaže da je Duvnjak umoran i kad kaže “oni jedva stoje na nogama”, ili kad izbornik kaže da mora razgovarati sa suprugom treba li ostati ili ne, jer sjećam se jednog savršenog napadača, koji je bio kompjutor, ali se u obrani nikad nije potrgao, osim kada je trebalo silom neprilika.
Kakva je to, uostalom, poruka Mirku Kroli, koji je odradio super posao jer dojam je da ova selekcija nikad nije bila spremnija. Babić kaže, “Duvnjak ne može”, Duvnjak kaže, “nije točno”. Pa tko tu koga... Mislio sam da će netko reagirati kad je trebalo.
Pero Metličić? On ima stav, a nije djelovao tako i trebao je biti taj koji će taj stav reći po cijenu svega, a ne samo sjediti i slagati se. Ako te ne slušaju, nemoj biti tu. Prevelik si za takve stvari.
Venio Losert super? A nije ništa više od Valtera Matoševića. Bilo bi dobro da se posveti trenerskom poslu jer znam da ima mota. Ako ćemo razgovarati o poslu, jesu li nam vratari bili bolji nego dosad? Nisu.
Nitko im ništa nije birao, sve su birali sami. Pa sad ne znam tko su sinovi svjetla, ali znam tko je svjetlo ugasio u gradu svjetla. To je stvarno bilo previše...