Hrvatska slavlje
Ante Cizmic / Hanza Media / Hanza Media

AJMO NE OČEKIVATI - NIŠTA

KOMENTAR DRAŽENA PINEVIĆA Hrvatska još nije odigrala savršenu utakmicu, a na klupi imamo jednog ekstra aduta za Norvešku, samo i on to mora shvatiti

AUTOR:
  • OBJAVLJENO:
  • 26.01.2017. u 11:23

  • Ovaj puta nismo razočarali Francuze kao 2001. kada smo se iz Marseillea vratili praznih ruku. Doći ćemo im uveličati, a nadamo se, i pokvariti, svečanost u Bercyju. Realno, nakon svega prikazanog, bilo je malo optimizma uoči utakmice sa Španjolskom, ali ni Španjolci nisu bolje stajali po tom pitanju sa svojim sastavom, tako da je presudilo nekoliko detalja, kao obrane Stevanovića i gol Horvata, makar je kao uvjet da bismo se mogli nadati pobjedi stajala obrana, koja je odradila najbolji posao dosad na SP-u. I meni se zavrtjela priča o Riju i toj obrani 6-0, koja nam je silno nedostajala da bismo otišli tu gdje smo danas. Nekad se isplati čekati. Ako je to cijena...

    Hrvatska je šesti puta u polufinalu svjetskih prvenstava. Posljednji put tamo smo bili u Španjolskoj 2013. godine, no, preko Danske nismo uspjeli dalje. Posljednji put uspjeli smo prije osam godina kad smo bili kod kuće i kad su nam Francuzi oteli srce. Mi, eto, idemo sada pokušati to vratiti. Bilo je to prije osam godina, naše posljednje finale na velikoj sceni, već smo se poželjeli...

     

    Imamo ekstra adute

    Vratili smo se u polufinale SP-a, ali što je ohrabrujuće, i brzo nakon Poljske lani, kad protiv Španjolske nismo iskoristili priliku, zato što smo bili uporni sa 5-1, zato što su nas Entrerrios i Aguinagalde tada ubili u pojam. Sada smo dočekali obranu koja ih je sakrila, koja je Entrerriosa učinila bezopasnim, a Aguinagaldea bez municije. Isplatilo se čekati, nekad je tako...

     

    U polufinalu su Francuska, Norveška i Slovenija. Svi gledaju nas i Francuze kao finale jedne priče, koja je bestseler svjetskog rukometa svih ovih godina. No, Norveška nije slučajno prvi puta tu, Slovenija nikad uvjerljivije nije došla tako visoko, makar je i prije četiri godine u Španjolskoj bila na tom mjestu.

    Nema više olimpijskog pobjednika Danske, europskog prvaka Njemačke, Španjolske, koja je druga u Europi, nema Katara, koji je u Francusku donio srebro, Poljske, koja je donijela broncu... Rukomet je dobio na širini, u kojoj se mi jako dobro snalazimo, uz samo male korekcije u odnosu na Poljsku i Rio.

     

    Protiv Norveške u petak nećemo moći kao protiv Španjolske iz mnogo razloga, no, dobro znamo neke stvari, makar bismo onu iz Herninga, kada smo im uzeli olimpijski san, trebalo ipak uzeti s rezervom jer je tada Stevanović branio nestvarno, a Pešić mu u tome pomogao savršeno. Realnija je ona opcija iz Krakowa, no, ovaj put će i ona morati biti jača barem 20 posto jer za razliku od Norvežana imamo nekih realno bitnih kadrovskih problema i ako je išta dobro, onda je to činjenica da između četvrtfinala i polufinala imamo gotovo tri dana odmora. Svi moraju biti spremni za sve, čak i Jotić, Mihić, Matulić i društvo koje nije ulazilo protiv Španjolaca, a posebno Mandalinić, koji je ostao dosta dužan i može, shvati li, biti ekstra adut protiv norveških 6-0.

    Kvaliteta Hrvatske u ovom trenutku u odnosu na Euro u Poljskoj i OI u Riju je u činjenici da imamo dvije jake obrane, da time manje opterećujemo Duvnjaka, da pobjeđujemo utakmice bez da nam prvi strijelac Štrlek pukne gol svih 60 minuta. Može se.

    Reći ćemo da usprkos plasmanu u polufinale još nismo odigrali savršenu utakmicu, odličnu da, a da Norveška u sedam dosadašnjih nije imala slab dan. Poraz od Francuske to nije bio jer Francuzi su jedini dosad bez krivog koraka, a ruku na srce, ni oni ne briljiraju. No, to je kvaliteta koja i uz diskretnu pomoć, kao protiv Švedske, dođe do izražaja.

    Treba biti jak, izdržati puno više od pritiska na terenu, a toga će biti u izobilju. Finale čekamo od 2009, a zlato od 2004. I zanimljivo, uvijek kad smo se najmanje nadali... Ajmo ne očekivati ništa, za promjenu, možda im je tako lakše.

    Iz drugih medija