Lino Červar krenuo je u ranim jutarnjim satima u srijedu automobilom prema Zagrebu i nije se pojavio pred medijima. Svakako smo ga očekivali jer situacija je teška i bilo bi zanimljivo čuti “gazdu” nakon teške noći. Sumnjamo da je spavao. Ne sumnjamo da je u promišljanjima što i kako učiniti u situaciji kada smo bez prava na kiks, a to u ovom trenutku još nismo očekivali.
No, Line nije bilo ni tijekom skupine kada su pred novinare uoči utakmica dolazili njegovi asistenti, nije ni kod promjene igrača bilo njegova objašnjenja o razlozima, zašto Pešić, zašto ne Alilović, zašto Buntić, a ne Marić... a to svakako nedostaje. Tih 15 minuta više-manje,ne bi bilo problem i zato bi bilo dobro uz sve poštovanje prema njemu i njegovim asistentima da se ipak pojavi u nekim najosjetljivijim trenucima.
Nema dvojbe da je pod velikim pritiskom, ali je isto tako pod pritiskom i momčad koja nosi teret poraza od Švedske. Nije ni njima lako odgovarati na pitanja na koja sami ne mogu odgovoriti. Lino je nakon utakmice rekao “kada pobjeđujemo, svi smo zaslužni, kada gubimo, svi smo krivi”.
To je svakako dobro, ali ipak treba doći do nekih zaključaka konkretnije prirode, a to su zašto se obrana rasula na sto komada od početka, zašto smo dugo forsirali napad koji nije mogao razbiti švedsku plitku obranu, mogu li vratari sa stalnom promjenom obrana, trčanjem van za igru “sedam na šest” imati koncentraciju za neku ekstra obranu koja bi i u situaciji kada ne ide pokrenula momčad.
Puno smo varijanti vidjeli dosad, sada se treba odlučiti za osnovnu i na tome ustrajati. Nemoguće je dobiti svaku utakmicu na isti način, a ako je Švedska bila teška, treba iskreno reći da su Norveška i Francuska još teže i da nam u svemu tome treba puno više rizika, povjerenja u sve. Momčad svaki put mora moći izbaciti junaka, a uvijek se nađe neki takav.
Ako se Lino povukao iz javnosti da bi pripremio konačni udarac protivnicima, izdržat ćemo. Samo da to bude bolje nego protiv Švedske jer bilo je jako loše. I sami su priznali.