Trenutačno je na “tri fronte”. Iako će točno na Božić napuniti 37, Braženko Lacković, legendarni bivši lijevi vanjski hrvatske reprezentacije, i dalje igra u HSV Hamburgu. U njemu je sada i pomoćni trener, a lagano se priprema i za ljeto, kada će krenuti po A trenersku licencu. No uza sve to Lac stigne pratiti sve što se događa u njegovu najdražem sportu.
- Hamburg je zbog financijskih problema iz prve lige bio izbačen u četvrtu. Trenutno igramo treću ligu, a nadamo se kroz dvije godine vratiti u Bundesligu. Na dobrom smo putu, napredujemo - javio se Blaženko iz Hamburga, doduše, malo zabrinut.
- U siječnju imamo dosta posla, ali nadam se da ću uspjeti zaletjeti se doma koji dan.
Naježim se kad se sjetim
Doma u Hrvatsku i na najveći sportski događaj u našoj zemlji sljedeće godine - rukometni Euro.
- Pratim dosta, čujem se s dečkima, i našim reprezentativcima i stranima. Jasno, Europsko je prvenstvo trenutno glavna tema. Svi smo nestrpljivi, i oni koji će igrati i mi navijači. Ali recimo da sam unutra.
Spaladium Arena
Izbornik Lino Červar prošlog je tjedna objavio širi popis od 28 igrama. Jesu li, po Lackoviću, svi “unutra”?
- Ako su na papiru, znači da su to ti najbolji.
Kako se njemu čini naša reprezentacija?
- Opet imamo skupinu igrača koji su igrali na onom najposebnijem prvenstvu za nas, SP-u u Hrvatskoj 2009, koji znaju kako je lijepo igrati kući, bez obzira na pritisak koji to nosi. A uz njih imamo i mlađe, još nepotvrđene igrače i mislim da je to najjača kombinacija. Ma, iskreno, jedva čekam da počne, evo, naježim se čim se sjetim što nas čeka - euforičan je Lac, koji je dao svoju sliku skupine koju Hrvatsku čeka na startu Prvenstva u Splitu.
- Skupina je nezgodna, ali je u jednu ruku i OK. Svaki je Euro težak, nijedan nije jednostavan; nema lakih protivnika kao što se znaju dogoditi na SP-ima. Čeka nas vatreno otvaranje, utakmica sa Srbijom u Spaladium areni sigurno će biti dobar fajt s punim tribinama. Bit će to zanimljiva utakmica na svim razinama jer su oni dobra reprezentacija. I pustimo priče o nacionalnom naboju, siguran sam da će i naš stručni stožer i igrači staviti na stranu taj dio i da će se ponašati kao da je u pitanju bilo koji drugi protivnik.
Vjetar u leđa
Nakon Srbije čeka nas Island.
- Ta nam reprezentacija odgovara. Oni imaju smjenu generacija, dosta uspona i padova, i mislim da su oni čak najslabiji u našoj skupini.
Za kraj nas čeka Švedska.
- Uh, oni su dobri. Imaju novog izbornika Kristjana Andressona, a razgovarao sam nekidan s Kielovim igračem Niclasom Ekbergom, kaže da napokon uživaju ići na okupljanja. Opušteni su. Igraju brz, dobar rukomet i po meni su se kvalitetom približili Danskoj. S njima će biti brza tekma, morat ćemo imati dobar tempo, i to bi mogla biti najteža tekma. Ali Spaladium je posebna arena, možda i najposebnija naša. U njoj su navijači jako blizu terenu, što je sjajno za nas, ali ne i za protivnike, lako osjete taj pritisak s tribina. A nama je to vjetar u leđa. Ah, kad se sjetim... - odlutao je Lacković u Split 2009.
- Sjećam se pobjede nad Španjolskom kad smo ih razvalili u skupini. Kakvo je to navijanje bilo... Nema bolje odskočne daske nego se na krilima takve atmosfere, takve euforije, kad su dečki u zamahu, preseliti u Zagreb. Ma, siguran sam da će u svakom našem gradu biti ludnica. I u kojoj god dvorani Hrvatska igrala, bit će spektakl.
Trenuci za cijeli život
Idealna bi situacija, jasno, bila - preseliti se sa svim bodovima u zagrebačku Arenu.
- Da. Nadam se da će biti tako. A onda u Zagrebu krenuti ispočetka. Kad u turnir uđeš pobjednički, sve je lakše. U tom bi slučaju bilo puno lakše doći u punu Arenu u Zagrebu. Drago mi je da će to sve osjetiti naše nove generacije, to su trenuci koji ti ostaju za cijeli život.
Neće mu biti teško te trenutke gledati s tribina?
- Uživat ću jednako, znat ću točno kako se osjećaju. Jasno, za mene je vrijeme mojeg rukometa neponovljivo, ali s ponosom ću gledati, navijati za svaki gol, bio ovdje, u Hamburgu, ili u Splitu, Zagrebu... Navijat ću, pratiti, biti s njima doslovce svake sekunde.
Vidi li kojeg našeg igrača koji će biti “novi Lac”?
- Hahaha... Vidjet ćemo. Puno ih se nameće: Mamić, Mandalinić, pa mali Jaganjac... Ono što sam vidio, Jaganjac fizički ima strašne predispozicije, talentiran je, sad je na njemu da s radom i željom krene u pravom smjeru. Generalno, vanjska nam je linija dosta raznovrsna, sve tri pozicije, i tu vidim našu prednost.
A gdje vidi Hrvatsku na kraju turnira?
- Jedno je gdje ja njih želim vidjeti... - nasmijao se.
- Svi mi uvijek govorimo o najvišim ciljevima, ali ja ne želim biti taj koji će dečkima stavljati još i dodatni pritisak. Dovoljno ga već imaju i dovoljno će im ga javnost nametnuti. Oni samo trebaju uživati iz utakmice u utakmicu i dati sve od sebe. Ja se samo nadam da ćemo gledati što više hrvatskih utakmica. Bilo bi sjajno da se svi ujedinimo i da to onda bude ona prava, zdrava potpora našim igračima. Da će oni na terenu dati sve što imaju, sve što znaju, u to nitko ne treba sumnjati, ali idemo im svi mi sa strane pomoći da dobiju još veća krila - poručio je Blaženko.