Patrik Ćavar rukometna je veličina, jedan od najvećih igrača svog vremena. Univerzalac kakav se rijetko sreće u svijetu rukometa: u startu lijevo krilo, savršen obrambeni igrač, sjajan strijelac, kasnije srednji vanjski i, na kraju karijere, čak i pivot. To najbolje govori o njegovu rukometnom znanju jer igrati sve to može samo netko tko doista razumije rukomet. U počecima Hrvatske bio je nositelj velikog Zagreba koji se okitio dvama naslovima prvaka Europe. S reprezentacijom je ispisao prvu trilogiju, Portugal - Island - Atlanta, ili bronca - srebro - zlato, tri godine u nizu. Kasnije je bio član Barcelone, jedan od njezinih najboljih igrača u zlatnom vremenu Valera Rivere, osvojio još tri naslova prvaka Europe.
Češće s reketom
Uvijek svoj, drugačiji. Danas ga nećete vidjeti s rukometnom loptom, nego s reketom. Jedno ga je vrijeme držao kick-boxing, onda je odlučio biti teniski trener i to je i danas. Bio je neko vrijeme u Miamiju pa se vratio doma u Metković. Rukomet ne propušta. Prenosi teniske mečeve na Sportklubu, sjedne u auto i “eto me časom do Zagreba”. Nevjerojatno ali istinito - još ga uvijek iznenadi kada shvati koliko je popularan i koliko ga ljudi prepoznaje i toliko godina nakon onoga što je radio u rukometu.
- Ma, tko se toga sjeća. Al’ nisam bio loš, jelda? I sâm sebe iznenadim kada vidim brojke koje sam ostvario u karijeri, igrao sam u najboljim klubovima, bio na vrhu u tom trenutku. No nemam se potrebu na osnovi toga danas nametati, vidim da kada kod nas netko nešto kaže, automatski ispadne da nekome nešto želi uzeti, a meni to ne treba, pa se lijepo maknem. Uživam i bez pritiska radim što volim. I reket je uvijek uz mene. Samo me se ne smije zvati prije podne, to je uvijek isto i nikada se nije promijenilo. To mi je, valjda, ostalo od Barcelone, hahaha...
Bit će Pako stručni komentator Sportskih novosti za Euro. Bio je nekidan u Splitu na provjeri protiv Crne Gore, bit će ondje i od petka, kada krećemo protiv Srbije.
Kako vam je sve to izgledalo protiv Crne Gore?
- Ni dobro ni loše. Recimo - pristojno. Ne mogu se na temelju takve pripremne utakmice iznositi bilo kakvi konkretni zaključci, no meni se čini da Lino to sve ima pod kontrolom. Ono što mi se dopalo jest da su nositelji igre bili dosta dobri, a ostali solidni. Za početak - OK. Crna je Gora bila taman onakav protivnik kakav je bio potreban u tom trenutku.
Dosta ste u nekim prijašnjim slučajevima kritizirali obranu, kako vam se ona sada čini?
- Imamo širinu u tom smislu. Mislim da će temeljne biti 6-0 i 5-1, no imamo i igrače koji mogu odigrati 3-2-1 kao faktor iznenađenja. Tu vrstu širine ostale reprezentacije nemaju. A obrana je ključ cijele priče, rekao bih ovim redom: vratari pa obrana. Na tome su sagrađene sve naše medalje. Ako se vratimo u prošlost, tako je bilo u Atlanti, Ateni, Portugalu... I danas je tako, to se, jednostavno, ne mijenja. Kako to vidim sada? Vidim nas kao sastav koji će svakome zabiti 25 komada, a treba primiti manje. I mislim da je u tom smislu dobro postavljeno.
Dobar izbor ljevaka
Problemi?
- Svi kažu da su problem ljevaci, no rekao bih da mi tu imamo dobar izbor, da su Stepančić i Buntić dva izrazita napadača, da je Kopljar jači u smislu kolektivne igre. Mislim da smo jaki na sredini i lijevo, a na desnoj je strani to taman koliko treba biti da bi se potrošnja svela na normalne okvire; ne valja ni kada je previše. Samo je važno da svi u pravom trenutku budu u dobroj formi.
Luka Cindrić najbolji je rukometaš godine...
- Drago mi je zbog njega, zaslužio je. Igra sjajno i od njega očekujem puni procvat na ovom Euru. On je uz Duvnjaka taj koji nosi naš sastav. Njemu je Francuska bila prvi jaki turnir na kojem je igrao u kontinuitetu i sada se to vidi na njegovoj igri, sigurniji je, a samopouzdanje mu je naraslo i kroz odlične igre Vardara.
Kako vam se čini Duvnjak?
- Njegova izvedba ovisi samo o zdravlju; ako je ono OK, onda nema brige. On je naš najvažniji igrač jer može zatvoriti tri napadačke i tri obrambene pozicije, što ne može nitko drugi u našoj reprezentaciji. On je lider momčadi, spreman ponijeti odgovornost. On je za nas ono što je Nikola Karabatić za Francusku.
Spomenuli ste vratare, kako vam se oni čine?
- Imamo tri dobra vratara, Lino će odabrati koja će dva na gol. Tu je najvažnije da se znaju forma i trenutne mogućnosti, a Lino i Vlado Šola sigurno imaju najbolji uvid u to. A možda će ići i s trojicom, nikad se ne zna. To je možda i ključno pitanje. Moj prvi prijenos rukometa bio je iz Herninga kada je Stevanović protiv Norveške briljirao i to je bio najbolji putokaz za dalje. Ako to imamo...
Skupina s kojom se spajamo igra u Poreču, u njoj su Francuska, Norveška, Bjelorusija i Austrija. Kako gledate na njih?
- Francuska i Norveška bit će finale skupine, Bjelorusi i Austrijanci nisu vrh, nego tek solidne momčadi koje, ako je protivnik ozbiljan, imaju male šanse za iznenađenje. No Francuska i Švedska to će teško dopustiti. Zato će prolaz morati tražiti međusobno i to bi za njih bilo maksimalno.
Francuzi su bez Omeyera, nema Fabregasa, koji je lani bio sjajan na SP-u, a ni Luke Karabatića, koji se ozlijedio uoči Eura. Mogu li sastaviti obranu na istoj razini kao prije?
- Mogu, apsolutno, jer obrana je njihov zaštitni znak. Oni imaju igrače od kojih svaki odlično igra obranu, tako ih i selektiraju. Tu su Sorhaindo, Nikola, tu su snažni pivot Afgour, Tournat, pa Porte, N’Guessan... Neće im biti problem sastaviti obranu, sigurno, tim više što su njihova obrambena pravila puno jednostavnija. Oni imaju agresivnih 6-0, mogu 5-1 zlu ne trebalo i to je to. Iz toga je kontra... No nemaju širinu kakvu imamo mi. To naizgled za analizu nije teško, ali se tome na terenu jako teško oduprijeti. I vidim da je Gerard odlično naslijedio Omeyera. Kada je svojevremeno odlazio Bruno Martini, svi su plakali za njim, ali došao im je Omeyer. Ovo je s Gerardom, čini mi se, nalik toj priči.
Ćavarova naj-sedmorka Europskog prvenstva
Tko je danas igrač po ukusu Patrika Ćavara na svjetskoj razini?
- Nema se tu što puno misliti. Nikola Karabatić je taj, apsolutno. On je znalac, autoritet, on može pokriti svaku rupu u sastavu, on može odigrati utakmicu bez gola, a da bude najbolji igrač momčadi. Takvi su danas vrlo rijetki. Nikola stvara igru Francuske i impresivno je kako traje i vodi ih do velikih uspjeha svih ovih godina.
A kada bi Ćavar iz glave birao najbolju sedmorku Europe koja je trenutno u pogonu?
- Uh, to je malo teže pitanje. Ali ako moram, evo ovako. Mislim da je na golu Nijemac Wolff, koji je posebniji od ostalih. Lijevo krilo? Guigou je vječan, ali moj je izbor ipak naš Štrlek. Na desnom krilu apsolutno Francuz Abalo. Na crti bih imao dva kandidata: dopada mi se kako igra Poljak Syprzak, ali mislim da je Aguinagalde, koji je počinjao dok sam ja odlazio, još uvijek najbolji na toj poziciji. U vanjskoj sam liniji već spomenuo Nikolu Karabatića, do njega lijevo svakako Mikkel Hansen, koji je izvanserijski igrač, a desno?
Pa evo, od tih Francuza, kojih ima dosta, jako mi se sviđa kako igra Remili. I vidite, vanjska linija iz PSG-a, a oni se za vrh Europe ne mogu poloviti. To je samo dokaz da danas nema stvari koje su sigurne ako nisi vrhunski na terenu. Moraš konstantno biti na vrhu forme i koncentracije jer su drugi toliko dobri da su u stanju iskoristiti i najmanju priliku.
CIJELI ČLANAK PROČITAJTE U TISKANM IZDANJU SPORTSKIH NOVOSTI