Davor Dominiković završio je prošle sezone igračku karijeru i vratio se u Hrvatsku. Zagreb je stalna destinacija zlatnog reprezentativca iz Portugala i Atene, a Dubrava je klub u kojem je odlučio početi trenersku karijeru, kao pomoćnik Vladi Šoli, negdašnjem suigraču iz zlatne reprezentativne generacije.
Davor je asistent, Vlado je šef, jer u poslu je već nekoliko sezona, no kako su se nekad slagali u obrani Hrvatske, slažu se i danas na klupi. U situaciji kada je Dubrava u 3. kolu EHF kupa, kada je reprezentacija pred nastupom na Euru, a Zagreb pred gostovanjem u Barceloni nema boljeg sugovornika o svim temama zajedno od Dominikovića, koji je posljednji Barcin Hrvat s europskim klupskim naslovom 2005. godine. Nekad ih je Pako Ćavar osvajao u nizu, no rođak Davor zasad je jedini nasljednik.
- Dakle, gradivo se nagomilalo.
Svugdje ima talenata
Odakle da počnemo?
- Možda najbolje od svakodnevice u Dubravi.
Nekad ste bili najbolji igrač hrvatske Premijer lige, kako danas vidite tu istu ligu u usporedbi s onim vašim vremenom?
- Ono što je evidentno jest da je kvaliteta nekad bila trajnija, da su igrači duže bili u tom sustavu. Tada su jaki kao sastavni dio lige bili Zagreb i Metković, dobre su momčadi imali Split, Zamet... Recimo Dubrava se tek pojavljivala, Spačve nije ni bilo... Danas se Zagreb i Nexe pojavljuju tek u završnici, a rekao bih da u zadanim okvirima sve to nije loše, dapače, da ima puno više mladih igrača, ne samo u Dubravi već i u ostalim klubovima. I da se radi, s obzirom na mogućnosti, vrlo dobro. Od igrača koje sam zamijetio dosad, jer smo igrali utakmice protiv njih, tu su recimo Obranović i Perajica u Karlovcu, nešto iskusniji Mataija u Poreču, Varaždin ima odličnog trenera Čaglja, Gorica vrlo dobrog Ćavara na krilu, Zamet ima nekog visokog klinca za kojeg sam tek kasnije saznao da je sin Alvara Načinovića, što mi je bilo posebno zadovoljstvo vidjeti... Svugdje postoji nešto. To je najbolja stvar cijele priče.
U realnim okvirima
Generalni zaključak?
- Nekad je bilo više sredstava kojima su se mogli zadržati igrači. Danas je uspjeh ako ih zadržiš. Mi recimo imamo 80 posto studenata u Dubravi i rekao bih da oni u okviru svojih mogućnosti rade puno i dobro. Za više bi morali i više, no to nije isto kao nekad jer smo mi recimo imali protivnike kao što su Flensburg, Pamplona, Magdeburg, a to nas je tjeralo da radimo više jer drugog načina nije bilo. Danas toga fali, to je problem ne samo rukometa, koliko vidim. Ali dečki su u okolnostima u kojima rade za svaku pohvalu. Ja sam nekad i oduševljen kada vidim s kojom voljom sve to čine. To tako mogu raditi samo jake glave, pametne.
I kako se vi u Dubravi nosite s tim?
- Borba. Imamo pomoćnika Danijela Brajkovića, trenera za kondiciju koji je stasao uz Miljenka Raka i koji nam puno pomaže. Mi smo recimo imali po dva treninga u ponedjeljak i utorak, pa sad moramo usporiti da ih ne ubijemo, da sve svedemo u realne okvire, koji nose pojačan ritam utakmica. No mislim da smo ih posložili dobro, da momčadi s tim realnostima, s rasponom godina od 18 do 24, nemamo što prigovoriti. Popravljamo elementarne stvari, radimo... Nema tu sigurnog. Mi dobijemo Csurgo, pa izgubimo u Varaždinu i to je normalno. Za više treba više raditi.
Puno golova primate. Kako to, a vi ste i Šola, kao, simboli obrane?
- To je “puno” relativna procjena jer igramo s puno napada u visokom ritmu. Vlado je postavio principe i dobro napredujemo, sve smo češće ispod 30.
Vidi se motiv i želja
Jeste li vi zadovoljni u svemu tome?
- Jesam. Želio sam se vratiti kući, dugo sam bio daleko od obitelji. Rekao bih da živim normalno. Dobro se slažem s Vladom, on je šef, ima viziju svega... Nisam mu javio za ovaj razgovor, ali valjda me neće suspendirati, haha.
Domaću smo ligu i Dubravu apsolvirali, sada bismo na reprezentaciju. Kako je vama izgledalo sve to protiv Slovenije dva i pol mjeseca prije početka Eura?
- Komentirao sam i za televiziju i rekao sam da je to s obzirom na aktualnu situaciju meni izgledalo dobro. Sviđa mi se pristup, želja, volja, jer svi dolaze iz jakih ritmova, s puno jakih utakmica, no kada obranu igraju onako kao protiv Slovenije na kraju, kada odluče pokazati protivniku da i oni mogu, to se mora pohvaliti. I sviđa mi da je Arena bila puna, to je velika stvar za moral, za sve. S dva treninga to je bilo OK.
Ima i problema...
- Ima, svatko ih vidi, no ima i vremena da se neke stvari poprave i hoće, uvjeren sam. Obrana je posebno važna, tu se dosta željelo, no izvjesno je da kada smo imali obranu 6-0, koja izgleda OK, nismo imali vanjski šut. To su detalji. Probali smo 3-2-1, ali na jednoj strani, možemo li na obje, ne znam, Lino sigurno zna. Ono što je dobro jest da se na igračima koji nisu bili tu u zadnje vrijeme vidi motiv, želja. Mirko (Alilović) obranio je važne lopte, Ćupić skoro nije fulao, Vori je pokazao da može u svojoj roli biti jako koristan, Karačić nam je bio prvi igrač u drugoj utakmici. Mislim da će u svemu tome Duvnjak dobro doći i obrambeno i napadački, da on, Karačić i Cindrić kao trojka za dva mjesta mogu napraviti puno, jako puno.
Kopljar važan kotačić
Što niste vidjeli?
- Malo mi je vanjskih falilo, Stipe (Mandalinić) u prvoj dobar, u drugoj bez gola, Luka (Stepančić) se traži, Mamića skoro pa i nismo vidjeli napadački...
Vjerujete li da se Duvnjak nakon duge stanke može vratiti za Euro?
- Ja sam siguran da hoće. Znam da je u dobrim rukama, da Kiel ništa ne prepušta slučaju. Razgovarao sam s njim nedavno u Njemačkoj, on je optimist. E, sad; što se ozljede tiče, to mogu komentirati iz osobnog iskustva. Nakon što sam pokidao križne ligamente, vratio sam se i već sam u drugom nastupu igrao 60 minuta bez problema. Uopće ne sumnjam u Duvnjaka, a računam da će tu biti i Kopljar, koji nam je u koncepciji vrlo važan igrač.
Pa je dodao paralelu u slučaju Duvnjak...
- Pa nisu ljudi u NBA-u ludi kada svojim košarkašima u Europi zabrane trenirati, jer umor je jako opasna stvar. Duvnjak je u pogonu jako dugo, a kao što i automobilu nakon nekoliko godina treba servis, i za čovjeka to logična i normalna stvar. Duvnjaku je jednako važno, uz oporavak, i da se malo odmorio od svega i fizički i psihički jer nije to lako nositi. No znam ga dobro i on će sigurno biti tu u siječnju - zaključio je Davor Dominiković.