Pitati nešto igrače nakon poraza od Barcelone 17 golova razlike, ne bi imalo smisla. Priču da je momčad nova, neiskusna, da ima puno igrača kojima je ovo prvi puta da igraju Ligu prvaka čuli smo već puno puta. Možda su svi mislili da mogu, ali ih je start u Ligi prvaka razuvjerio i sada će veliki posao Vujovića biti dignuti ih s poda i uvjeriti ih u suprotno.
Naravno da ni treneru nije bilo lako nakon svega, ali on tu doista nije ništa kriv. Pokušao je nešto, nije prošlo, u skromnom kadru još su mu nedostajala tri ključna igrača za obranu i nema se tu što dodati, osim da -17 izgleda pristojno kako je moglo izgledati.
- Iskreno, ne znam što ću, što da radim, odakle da počnem i što je meni ovo trebalo. Ovo protiv Barcelone je bio čak i gore od mojih loših predviđanja. Ali, što je tu je, moramo nešto svi skupa učiniti, jer ovako neće biti dobro.
Onda se bacio na malu analizu, samo površnu.
- Tražio sam da radimo prekide, kontakt i da branimo njihovu polukontru. A mi poslije 6 minuta gubimo 8:2, potpuno bezidejni. Stalno križanje u sredinu makar sam rekao da se rješenja traže po širokim pozicijama, ali ne. Barca ima najbolju obranu u sredini s Fabregasom i Petrusom, a mi non-stop u sredinu. Jesmo mladi, neiskusni, manjak kvalitete imamo i još im u svemu tome idemo na ruku.
Nije bio kraj.
- Onda na sve to se poklopi Vargas koji brani sve živo. To je kao u kartama kada ne znaš, a neće te. Ne možeš što god napravio ništa pokrenuti. Onda su se prepali Vargasa koji je branio sve poluvisoko, a izričito smo dogovorili i tražili da se puca dolje. Kao da ih je magnetom privlačio. Kažem, puno je gore to izgledalo nego što sam očekivao u mojim najgorim razmišljanjima i predviđanjima. Koga briga i koga zanima što su nam nedostajali igrači. Momčad je potpuno drugačije izgledala u proteklih pet dana nego danas na terenu. Poletni, brži i onda prekid filma. Fizički su spremni, psihološki sam pokušao popraviti, ali toliko tehničkih pogrešaka - nevjerojatno. Mali Vistorop nije znao gdje se nalazi, pa Vlah, Gadža, pa sam probao s dva šutera igrati. Onda smo sa 5-1 nešto zatvorili, a jesmo li mi zatvorili ili su oni smanjili intenzitet i to je pitanje. Iskreno, što sutra uraditi za bolje, ne znam. Ja pamtim Zagreb puno, puno godina, ali u ovakvom stanju ga ne pamtim.
Što učiniti?
- Fundamentalno pitanje nam je desni vanjski, tu nešto moramo učiniti. Ajde, Špende je danas nešto napadao… Ali, karakter, borbenost to moraš imati ako želiš nešto, to ti trener ne može dati.
No, to je tek početak.
- Teško se uloviti za bilo što, a da stvar bude gora sada nemamo ni treninga, moramo u Moskvu, a tamo će biti u ovom stanju muka dobiti makar bi to trebalo biti realno. Bit će panika. Noge spore, teško prebrojavaju, a za obranu moraš imati glavu… Iskreno, sada ne znam kako, ali probat ćemo.
I još je jednu stvar naglasio.
- Strah, to je najveći problem. Vidi se samo po tome kako trčimo, drugo i ne treba. Strah blokira i ono što može biti dobro, probat ćemo se riješiti toga barem. Vidjet ćemo.
Rekao je prije Barce, može se dogoditi da krenemo s pet poraza. On nije od jučer, vidi sve i jasno mu je sve. Zna i da je gostovanje u Norveškoj kod Elveruma 3. studenog, nakon reprezentativnog tjedna, a dotad je mjesec i nešto. I dotad Zagreb mora biti momčad, jer sada to definitivno nije.