Lino Červar prvi se put nakon Eura pojavio pred medijima. Bio je iznimno pozitivan, nije pobjegao od odgovornosti, ali je iz svake izgovorene riječi bilo jasno da je dobro iščitao mnoge poruke i da razaznaje dobronamjerne od zlonamjernih, kojima je jedini cilj njegova glava. Logika je rekla da je važno da ostane, da nas odvede na SP pa da se onda vidi što i kako jer gurnuti tako vruć krumpir u ruke bilo kome ne bi bilo pošteno. Lino nije pobjegao od odgovornosti, dapače, zgrabio ju je s obje ruke svjestan da će neke stvari morati promijeniti da bismo bilo bolji nego na Euru.
Jeste li bili spremni na ovakav rasplet?
- Bio sam spreman, nije me iznenadilo.
Nismo ispunili san
Podnijeli ste izvješće Upravnom odboru Hrvatskog rukometnog saveza?
- Jesam i UO ga je prihvatio.
Što piše, između ostalog, u njemu?
- Nismo ispunili san koji smo htjeli. Nikad nismo imali takvu potporu svih i s te strane mi je žao što nismo uspjeli. Kada bih ocjenjivao, ne može se za nastup dati pet, ne može ni četiri, pa ni jako dobra trojka čak, ali solidna ocjena - da. Nemamo se čega sramiti. Treba izvući pouke i ići dalje. No, kada govorimo o svemu, nije dobro govoriti samo o lošim stvarima jer bismo zanijekali stvari koje su bile dobre, a bilo ih je.
Ne bih tražio alibi
Pa malo konkretnije...
- Tri smo utakmice igrali dobro, sa Srbijom, Islandom i Norveškom, pokazali smo da možemo. Dvije utakmice nismo bili dobri, ali smo ih dobili, što je sa psihološkog aspekta bilo vrlo pozitivno, to se odnosi na Češku i Bjelorusiju. Međutim, napravili smo kiks sa Švedskom. Iz današnje perspektive ne znam bismo li pobijedili i da nismo to napravili, ali znam da smo mogli bolje igrati. Neigranje Duvnjaka nam je bio veliki problem, baš kao što bi Francuskoj bilo neigranje Karabatića, kao što bi Norveškoj bilo neigranje Sagosena, kao Makedoniji Lazarova... No, da ne bude zabune, ne bih u tome tražio alibi.
Još malo o dobrim stvarima...
- Rukometu je pripala čast da ima takvu podršku i medijima se zahvaljujem na tome, zahvaljujem svima koji su stvorili vrlo pozitivnu atmosferu cijelo vrijeme dok smo bili na okupu. I ne znam kako bi to bilo da smo bili u polufinalu. Bio bi to strašan naboj.
A kritički pogled kaže...
- Nakon prve dvije utakmice možda smo bili opijeni atmosferom i tu smo protiv Švedske podbacili. Morali smo bolje igrati... Francuska? Radili smo pogreške, elementarne, poklanjali smo im lopte. Imali smo -1 u 54. minuti, ali vraćati se sada... Imali smo četiri beka koja ne igraju u svojim klubovima, a to nije tako lako. No, dobili su sigurnost... Ne bih tražio krivce u igračima, dao bih im podršku.
Obrana je potpitanje te priče.
- Obrana nam je na trenutke bila dobra. Nismo imali puno obranjenih lopti. Nedostajao nam je u tranziciji Duvnjak, čije lopte imaju oči. Morali smo u igri držati igrače koji nisu specijalisti u obrani jer nam je trebala tranzicija. I zato, moramo se orijentirati na igrače koji mogu igrati u dva pravca, to je cilj kojem moramo stremiti. Napad? Bilo je pogrešaka tehničko-taktičkih, ali i elementarnih, u kojima ima i psihologije...
Neki se i opraštaju
Povratak nije uspio.
- Otkad sam otišao, nismo bili nijednom u finalu. A bilo je puno natjecanja, jačih igrača nego što je to danas, poput Balića, Sliškovića, čak i Lackovića... A sada smo još ostali bez glavnog igrača. To je realnost, ali ja vjerujem u sve nas, vjerujem da se to može napraviti. Moramo se okrenuti budućnosti.
A budućnost nosi...
- Dvije utakmice u travnju u Švedskoj, dvije u lipnju protiv Crne Gore u kvalifikacijama za SP. Neki se i opraštaju, a pred nama su bitne, važne oduke i trebamo biti maksimalno koncentrirani. Imamo i MI u Španjolskoj, pa opet u listopadu kvalifikacije, pa opet SP, u koji ne sumnjam.... Važno je da se momčad pripremi za te kvalifikacije. Vjerujem u igrače, vjerujem u reprezentaciju, koju isto tako treba pomladiti. Imamo mladih željnih dokazivanja da spadamo u vrh. Iza nas su i dosadašnji prvak Europe, i treća i druga reprezentacija svijeta do lani. Zato moramo biti realni i zaključak je, “bilo je solidno, ali ne smijemo biti zadovoljni”. To nam treba biti putokaz prema boljem.
Model za budućnost
Strategija je stvar koju često spominjete, a pitanje glasi i promjene u stožeru?
- Stožer ćemo napraviti nakon razgovora s glavnim koordinatorom, predsjednikom i svim ljudima uključenima u rad reprezentacije. No, moramo vidjeti način rada sa selekcijama, moramo postaviti stvari tako da bismo mogli stvarati model za budućnost hrvatskog rukometa, kako bismo sutra imali igru, sustav, igrače... No, sada je samo važno da dovedeno Hrvatsku na SP, a onda ćemo vidjeti što ćemo i kako ćemo.
I u stvari u toj posljednjoj rečenici rekao je sve. Kontinuitet na velikoj sceni početak je svake potencijalno dobre priče.