Prvi, drugi i svaki sljedeći dojam je isti. Miran, pristojan, drag dečko s kojim je ugodno razgovarati. Dečko za kojeg biste “na prvu” mogli pomisliti i da je prepristojan za vrhunski sport, ali Španjolci se sigurno ne bi s time složili nakon što ih je “nepristojno uništio” u utorak navečer u francuskom Montpellieru.
Razgovarali smo u srijedu, hrvatska reprezentacija je vlakom putovala prema Parizu, veza se prekinula “sto” puta, u međuvremenu su i njegovi suigrači shvatili da priča za novine, a to je uvijek dobra prilika za zezanciju, no, Marko Mamić je i jedno i drugo istrpio, naravno, savršeno mirno.
Nakon Španjolske svi su puni pohvala na račun igre koju ste prezentirali, do Španjolske priča je bila obrnuta. Koliko pratite što se piše i govori u Hrvatskoj?
- Ne čitam skoro ništa, ali naravno da se uvijek, a posebno preko društvenih mreža, prošire takve stvari. Ne znam koliko se ti ljudi koji komentiraju uopće razumiju u rukomet da bi mogli reći kako stvari doista stoje, koliko je netko dobar ili nije, a mi smo previše u ovom sportu da bi nas kritike nekog xy čovjeka pokolebale. Čuješ, vidiš, ali prijeđeš preko toga.
Kako bi u ovom trentku Marko Mamić ocijenio Marka Mamića, što vidite kao svoje pluseve, a na čemu trebate još raditi?
- Teško mi je to reći, potpuna fizička spremnost će doći s godinama, sa 22 ne možeš biti na vrhuncu u tome, tako da ću tu još dobiti, a dobit ću i finese, ono što čini razliku između vrhunskog i prosječnog igrača.
Tko su vam bili uzori kad ste počinjali?
- Kao klincu Balić i Lacković, ali i svi ostali hrvatski reprezentativci.
Jeste li čuli da vas nakon Španjolske mnogi nazivaju “novih Lackovićem”, uključujući i neke bivše igrače?
- Novi Lacković? Ne znam kako da to komentiram, ja se samo trudim biti što bolji i pomoći reprezentaciji.
Tko je od trenera najviše utjecao na vas?
- Izbornik Babić je sigurno jedan od njih, radio sam s njim i ranije, dok sam bio u mlađim kategorijama kad je on bio pomoćni trener. Babić je vjerovao u mene, dao mi je priliku i nadam se da sam mu to povjerenje opravdao. Mislim da sam naučio ponešto od svakog trenera s kojima sam radio, ali i od puno igrača, svatko ti može dati neki savjet, a na tebi je da iz njih izvučeš što je najbolje za tebe.
Ne bih se ošišao
Kakva je komunikacija između izbornika Babića i igrača? Javnost ga ponekad doživljava kao čudaka, zamjeraju mu se neke izjave...
- Izbornik je maksimalno posvećen rukometu, sve bi radio za reprezentaciju, a ja osobno nikad nisam dosad vidio nekoga tko je toliko u rukometu. Iznimno je marljiv, ne odustaje nikad, možemo pričati o svemu s njim. On ide u detalje, jako važna mu je svaka kretnja, a to i čini razliku od prosječnog i vrhunskog tima. Mislim da danas takav moraš biti u svakom poslu da bi uspio jer detalji su ti koji čine razliku.
Odmah nakon Španjolske ste rekli “kad smo već došli u finale nema smisla stati na tome”, ostajete kod toga?
- Da, probat ćemo otići do kraja.
Nije vas ispraznila pobjeda protiv Španjolske?
- Ne, ne, nikako. Mi smo i prije nego smo došli u Francusku htjeli ići na zlato. Moramo ostati mirni u glavama, ali i realni jer Norvežani su stvarno super ekipa. Teško je reći tko je favorit u tom dvoboju, zapravo smo slične ekipe. Bit će sigurno zanimljiva utakmica, ali i tvrda jer ulog je jako veliki.
Ekipa bi možda mogla izesti nešto za polufinale, recimo, svi se ošišati kao Musa?
- O ne, hvala. Nitko nema toliko hrabrosti. Željku je to normalno, ali ja ne bih.
Osim ako ne bude “svi za jednoga, jedan za sve”.
- U tom slučaju bih pristao.