Tri vratara na jednom natjecanju. Ne kažemo da je raritet, ali kod nas baš nije bilo uobičajeno u posljednje vrijeme. Uostalom, dvojicu smo imali i prije godinu dana na Europskom prvenstvu u Poljskoj, dvojicu na Olimpijskim igrama u Rio de Janeiru.
Upravo je za Igre u Brazilu otpao, na posljednjem “filtru”, treći čuvar mreže. Tada je to bio Filip Ivić. U Južnu Ameriku otišli su Ivan Stevanović i Ivan Pešić. U biti, otišao je i Ivić, ali s tribina je pratio olimpijski turnir.
Na planetarnu smotru u Francusku, otputovala su sva trojica. Tako gledano, Hrvatska bi na ovom turniru trebala biti sigurnija no ikad. U najgorem slučaju, jedan od trojice morao bi briljirati, biti dostatan. Za nešto veliko.
Filip Ivić
Znao sam za Rio
Ostaje otvoreno tek pitanje je li situacija kad su čak trojica u kombinaciji, to što jedan stalno “visi”, bolja za vratare, budi li nespokoj, nesigurnost?
- Kad se išlo na Olimpijske igre u Rio, znalo se da ću ja biti biti na tribinama - veli Filip Ivić, vratar aktualnog europskog klupskog prvaka Kielca.
- Ma, tada je i inače bilo teško odlučiti koga voditi. Ne samo od vratara, već i od igrača. Sad smo svi odradili dobre pripreme, pa tako i mi vratari. Sva trojica smo stvarno u dobroj formi, svi branimo u svojim klubovima, imamo minutažu. Izbornik se odlučio za trojicu i mislim da je to dobra opcija. Nema opterećenja. Nikad ne znate, može se dogoditi teža ozljeda, slaba forma, neka nas je više. Dobro je što je tu uvijek treći vratar, da je u momčadi, trenira s igračima, “osjeti” dvoranu, turnir.
Zna li se tko je treći, onaj koji će za početak preseliti na tribine?
- Ne još, ali nema nikakvog nemira među nama zbog toga. Sva trojica se nadamo da ćemo braniti. Onaj koji bude na tribinama, isto će tako biti spreman ući, a ako ne, opet je dio momčadi. Nema ljutnje. Svi smo mi to prošli pogotovo kada imaš dvojicu starijih vratara, što sam okusio na Igrama.
Odluka je, jasno, na izborniku, ali pretpostavljamo i temeljem preporuke Venija Loserta, koji je trener vratara. U biti, ako se Losert nije mogao jasno odlučiti, ispada da vas je svu trojicu pohvalio.
- Tako i mi to gledamo. Bilo se teško odlučiti za dvojicu, sva trojica smo dobro radili, zdravi smo, podjednaki smo.
Koliko god bili podjednaki, ipak svaki je pojedinac za sebe, sa svojim vrlinama. U čemu se vas trojica razlikujete?
- Stevanović je stariji, iskusniji. Njega mogu i detaljnije opisati jer sam s njim dugo igrao, Pešića ne znam toliko. Sva trojica imamo različite stilove branjenja. Ja sam možda eksplozivniji, brži. Svatko ima nešto čime može pridonijeti reprezentaciji.
Motiv je uvijek isti
Obrana je dio igre koji je vama vratarima ipak najbitniji. Što ste najviše uvježbavali?
- Naše obrane su 5-1 i 6-0. To najbolje igramo jer imamo trojicu visokih, snažnih igrača u sredini, Gojuna, Musu i Stepančića. Imamo onda i agresivnog Kontreca, pa Cindrića na prednjem. To bi mogla biti zanimljiva i dobra obrana.
Je li vama Rio motiv više za “isprati fleke”, pokazati i dokazati da vrijedite više?
- Ma, u reprezentaciji se uvijek daje maksimum i naravno da je bilo teško u Riju nakon poraza od Poljske. Ja sam bio na tribinama, pa mi je bilo katastrofa. Mogu misliti kakav je tek bio osjećaj onima koji su igrali tu utakmicu. To je ostavilo dosta traga, ali borimo se za sebe, za navijače, za svoju zemlju. Uvijek i u svakoj utakmici, a ta spoznaja je silna čast. Zato nam neki dodatan motiv ne treba. Mlada smo i malo drukčija momčad. Imali smo manjih problema pri sastavljanju, ali na nama je dati maksimum - veli Filip Ivić.