Luka je Stepančić sve precizno mjerio, sve dane koji su prošli od operativnoga zahvata u njegovu koljenu, prednji križni ligamenti, do povratka u puni radni reprezentativni režim.
- Sedam mjeseci i nešto prošlo je od operacije, a da budem točan, 7. kolovoza navršit će se osam mjeseci - zbori Luka.
Točno na dan kad će Hrvatska odigrati prvu utakmicu na olimpijskom turniru u Riju.
Oko koljena ima zavoj, kao preventivu, ali sve je sada OK.
- Je, je, sve je u redu. Tu i tamo se pojavi nešto boli pa onda preventivno preskočim trening, ali sve je u redu. Intenzitet rada u ovoj fazi veoma je visok i nemam nikakvih problema.
Vidi se da nema i po tomu što se poslije jučerašnjega jutarnjega treninga s njega, kao i s ostalih, cijedilo sve u šesnaest. Ako i nisu Nijagarini slapovi, jesu barem oni na Plitvicama...
- Ha, ha, ne treba nas motivirati nešto posebno. Pa, ljudi moji, u pitanju je odlazak na Olimpijske igre, a nema toga sportaša koji neće sve učiniti da se tamo nađe.
On je, dodaje, vjerovao da će se i oporaviti na vrijeme i pripremiti dobro za OI.
- Kad mi je koljeno “propalo” na utakmici u studenom iste stotinke sekunde pomislio sam “Bože, zar neću u Rio!?”, ali odmah nakon operativnoga zahvata kod dr. Jankovića, a potom u zahtjevnom oporavku pod nadzorom Saše Baščevana postao sam siguran da će biti sve u najboljem redu.
Ozljeda kakvu je doživio Luka nisu rijetkost, oporavak je dug, mukotrpan.
- Već prije mene, nažalost, slično su prošli Horvat, Štrlek, Brozović i svaki njihov savjet bio mi je dragocjen, naravno i potpora što sam ju imao od svih. Kod nekih drugih sportaša oporavak znade potrajati i puno dulje, ja sam sve to nekako i brzo prošao i evo me, tu sam.
Propustio je europsko prvenstvo u Poljskoj, no Rio neće.
- Ha, gledao sam doma sve što se zbivalo u Poljskoj i bio sretan kao i suigrači.
Nije se lako vratiti poslije duge stanke.
- Meni je bilo posve jasno kad su počele reprezentativne pripreme da ću jednoga dana trebati reći “ili ide ili ne ide”. Hvala Bogu, ovo drugo je otpalo.
A Hrvatska, kako “ide” na pripremama? Gdje smo sad?
- Ne bih trošio previše riječi oko priprema jer je sve odlično, atmosfera poticajna, naš plan i program, uvjeti gdje god smo bili, pa i sad u Zadru, su sjajni. E sad, do olimpijskoga turnira još ima nešto vremena i predstojećih pet utakmica, svaka za sebe, pokazat će dosta toga.
Prve dvije od tih pet bit će sa Švedskom.
- To je nešto mlađa momčad u odnosu na prethodna natjecanja i čak bih kazao da ni nama ni njima u ovom trenutku neće rezultat biti primaran. Ima dosta nagomilanoga umora iz prethodnog pripremnog razdoblja, a poslije raščlambe znat ćemo točno što dalje.
Na OI Hrvatska će prvu turnirsku utakmicu imati s Katarom i upravu nju Stepančić vidi kao ključnu u prvoj fazi.
- Da, jer Katar je svjetski viceprvak, živi 365 dana skupa, djeluje kao klub, nije u redu da bilo tko podcjenjuje tu momčad. Tu bi nam pobjeda trasirala put prema četvrtfinalu, a dobro je što su s nama Danci i Francuzi pa se ne možemo sučeliti prije polufinala i finala. Rekao bih da nam je skupina po mjeri.
Bit će još priče o Kaubojima i OI, a Luka je na klupskom polju jednu stranicu zaklopio, otvorit će drugu.
- U Zagreb sam došao kao 16-godišnjak, kao desno krilo, razvijao se, klub me afirmirao i došlo je vrijeme za nove izazove. PSG je veliki klub, nema govora o tomu, klub s velikim ambicijama u svakom natjecanju i baš se veselim tom izazovu.
Neki se šale da su u Parizu ispraznili jedno mjesto, otišao je legendarni Ibro, a dolazi Luka...
- Ha, ha, ha, Ibro je nogometna legenda, tko će njega sustići!
Zanimljivo je da je Luka u Zagreb došao iz Labina, iz grada koji valjda ima same vrhunske proizvode. Kao, recimo, nenadmašni inćuni iz tamošnje tvornice čiji je vlasnik Zadranin Pavle Paunović.
- Ah, to treba probati, to je čudo, ti inćuni - smije se Luka.
Rujan 2016. donosi Luki još nešto... Osmijeh od uha do uha.
- Je, je, prinova je u pitanju.
Je li “dite” (u Dalmaciji izraz za curicu) ili je..?
- Prvo pa muško!
Gospođa Ana i budući prvijenac koji još nema imena, neko će vrijeme biti u Zagrebu.
- Tata će se snalaziti u Parizu pa kad sve dođe na svoje mjesto, eto i njih.
Zamislite kakvo će to slavlje biti, medalja (ne sumnjamo, zar ne!) s Kaubojima, pa mali Stepančić. Kolovoz i rujan iz snova...